Pjesan 148 (Nikola Nalješković)

Извор: Викизворник
Pjesan 148
Писац: Никола Наљешковић




PJESAN 148

Koliko trudan jes život moj živjeti,
   ne more moja svies ni jezik izrieti;
služenje jer moje na zlo se obrati
   u ove gospoje, ka život moj skrati;
koja me sad mori i neće da sam živ, 5
   neg li me sve tvori, u čem joj niesam kriv;
ter mi se dohodi od muke zaklati,
   er nije tko godi, tko mi će svjet dati.
A za što gospoja, ku srce me dvori,
   da vjerna nie moja služba, sad govori, 10
neg da je podhibna, govori i scieni?
   a toj bog višnji zna, u meni ere ni'.
Za č kad bi podhibnos u meni taj bila,
   ne bi mi svaku kos ljuvezan spražila;
ne bih ja blied obraz ovako nosio, 15
   ni kako led i mraz prid suncem kopnio;
ne bih ja suzice lievao iz oči
   niz blido me lice, koje smrt svjedoči;
od koli sagledah nje ures gizdavi,
   komu se sa svim dah, ere me zatravi.20
Ah bože istini, kroz toj te ja zovu
   i molim učini ti pravdu sad ovu!
Bože, ki stvorenje s načinom sve vladaš,
   ti moje zgriješenje najbole sada znaš;
zgriješenje viđ moje, ako moj nije grijeh, 25
   ne čin' da mrem u mukah u ovijeh!
Toj li sam, bože, kriv, učini od danas
   da nijesam veće živ najmanji hip ni čas!




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Никола Наљешковић, умро 1587, пре 437 година.