Molih se ljubavi i čini meni doć
srce me, ko staše s tobome dan i noć,
i dobra hoću mu ja sada dvaš veće,
gdi tebi jur dobra nikako već neće,
čineć mi vidjeti činjen'ja kroz svoja,5
da ona već nijesi ti, ku njekad scijenjah ja,
ter čuju u meni sad rados ja velju
stojeći svaki dan u dragu vesel'ju,
gdi nidna tvoja stvar već draga ni meni,
mrzeći na tebe kao na gnjiv pakljeni.10
