Bisernica1/SKAZANJE PRVO

Извор: Викизворник
Bisernica
Писац: Џоно (Јуније) Палмотић
ČINJENJE PRVO-SKAZANJE PRVO




                 ČINJENJE PRVO

                 SKAZANJE PRVO

KRALJ VLADISLAV, GRADIMIR, CAPTISLAVA, I BISERNICA

KRALJ:

     Moj drag sinko Gradimire,
moja diko, moja časti,
po komu se svud prostire 175
veličina naše vlasti,
     ti si došo dobar vele
s dragom družbom u grad ovi,
gdi došastje vaše žele
svi slovinski vitezovi. 180
     Od kad si se odijelio
iz hrabrene Ugarije,
svaki dan sam ja brojio,
da se vratiš k meni prije.
      Koliko t’ se srce moje 185
u bolesti ljutoj smete,
kad pogube začuh, koje
ti po putu mlad susrete;
      kolike mi muke zada
kleto izdajstvo i nevjera, 190
ka te snađe polak grada
himbenoga od Smedera!
     Nesreća bi one zgode
sama život meni otela,
da mi glase tve slobode 195
Sjevernica nije donijela.
     Ali opeta ke veselje
ja oćutjeh s druge strane
nad sve srećne roditelje,
ki rađaju sinke znane, 200
     kada meni doglašena
bi junačka tvoja slava,
i da je druga tva hrabrena
carska ćerca Captislava!
     Er da druge nam svjedoke 205
ti doveo, sinko, nijesi
od kriposti tve visoke,
kom kraljevsko pleme uresi,
     vjerenica tač dostojna
sama bi nam svjedok bila 210
od junaštva tvoga bojna,
od hrabrenijeh tvojijeh dila.
     Kroz čestitu viru vašu
veća je moja dika i slava,
neg' što vladam sve što pašu 215
Visla, Dunaj, Sava, Drava.
     Vrhu svega meni vi ste
uzrok vječne slave i mira,
što mi zeta doveli ste
hrabrenoga Vladimira. 220
     Tim vas primam srca draga,
i višnjemu davam hvale,
ki me ovega dana blaga
smiri nad sve kralje ostale.
GRADIMIR:

     Kralju i ćaćko moj ljubjeni, 225
kijem se dičim vele veće,
neg' podložna da su meni
sva kraljestva ljudske sreće,
     i ja i moja vjerenica,
i Vladimir naš zet slavni, 230
svi vesela srca i lica
došli smo te služit spravni,
     ter neizbrojne i podpune
hvale tebi podavamo,
od kraljevske tvoje krune 235
pokli ovaku čas primamo.
     I ja, tvoj snižni rod najliše
držan ti se vas vijek čujem,
da te dvorim od svijeh više,
da te služim i poštujem. 240
     Bivši od tebe naučio
sve od časti pute istine,
kojijem sam se objavio
sin dostojan tve vedrine,
     plemeniti bojni trudi, 245
ke ti u mlados tvoju podni,
od viteštva meni svudi
izgledi su bili ugodni.
     Cijeć kraljevskijeh tvojijeh dila,
i za tebe doć služiti, 250
Captislava jes hotila
vjerenica moja biti.
     Kroz kriposti ona carske,
kijem je uresna i čestita,
pokrajine naše ugarske 255
čas će biti vjekovita.

KRALJ:

     To ja čekam od nje dike,
i diklicu tač hrabrenu
primam slave prem velike
za mu ćercu ne rodjenu. 260
     Bivši tebe smrti ljute
prid Smederom slobodila,
biće i nami po sve pute
i našemu puku mila.

CAPTISLAVA:

     Vedri kraju i hrabreni 265
vrhu inijeh svijeh kraljeva,
koga slave glas pošteni
po svemu se svijetu pjeva,
     ja sam tvoja službenica,
na zapovijed tvoju budi 270
moja snaga, ma desnica,
moja djela, moji trudi.
     Pokli od tebe s takom časti
za ćercu sam izabrana,
kо ti ne ću sa svom vlasti 275
za jedno s bracom bit držana,
     koga odkle si ti nareko
za dragoga tvoga zeta,
tijem se diči, ko da je steko
carstvo i krunu svega svijeta. 280

KRALJ:

     Tako se i ja dičim njime,
i neizmjerna ma je hvala,
što čes blaga u ovo vrime
njega mi je zeta dala.
     Uzmi, uzmi za desnicu, 285
о kraljevski mladče izbrani,
tvoju dragu vjerenicu,
ku dobrota tvoja zani.
     Pokli u dobar čas čestiti
čnjom se svrši tvoja vira, 290
ne manje ćeš drag mi biti
moga od sina Gradimira.
VLADIMIR:

     Svijetli kralju, sve što mogu
zahvaljam ti ja najdraže
na veliku ljubav mnogu, 295
ku mi tvoja milos kaže.
     S tvojom ćercom, koje dike
gospoduju srce meni,
ja ću biti sve me vike
sin i sluga tvoj sniženi. 300
     Od mene će bit scijenjena
tva kraljevska svijetla slava,
kako scijenim i ljubjena
moga ćaćka Krunoslava.
     Bisernice, drag pokoju 305
i požudo srca moga,
desnicu mi podaj tvoju,
kо je volja ćaćka tvoga.
     Ti si slatko moje dobro,
ti moj ures, ti ma dika, 310
ti, koju sam slijedit obro,
moja rados sva kolika.
     Ja sam, slavni kraljeviću.
robinjica tva do vika,
i za mnogu držim sriću, 315
što te stekoh vjerenika.
     Ti si moja čas i slava,
ti čestitos ma na sviti,
ti požuda, ti zabava,
ti sva miso me pameti. 320

KRALJ:

     A sad, moje svijetle dike,
Ugričići drazi moji,
slav'te srećne vjerenike,
kо se uresu njih pristoji.
     Ki su naš pir počastiti 325
kraljevići došli odi,
i vitezi plemeniti,
kijeh Evropa bojna rodi,
     na junačko k njima polje
i mi ćemo brzo poći, 330
za njihove lašnje i bolje
igre bojne gledat moći.





Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Џоно (Јуније) Палмотић, умро 1657, пре 367 година.