Page:Simo Matavulj - Tri pripovijetke.pdf/69

Izvor: Викизворник
Ova stranica je lektorisana

— 63 —

kržljavom granom lovorike, načičkanom orasima i jabukama. Saonice su letjele kao strijela, te brzo stigoše na Terazije, minuše Dvor i zaokrenuše ka staroj Miloševoj Ulici. Visoka jaka od bunde zaklanjala je cijelu glavu gospođinu, ali njene nemirne oči na svakom koraku sretale su srećne roditelje što nose darove djeci, sretale su svakojake spreme za vesele blagdane...

I od jednom mlada gospođa sva se strese i reče mužu da hoće odmah natrag. Uzalud je Brane pokušavao da je umiri, uzalud je uvjeravao da će je jutrenji zimni vazduh osnažiti, na sve je to žena djetinjskim načinom ponavljala: — Hoću kući!.,. Molim te, hajdemo natrag!

Najzad se Brane malo namršti i viknu kočijašu: — Tjeraj natrag!

Kad bjehu pred kućom, baš u mahu kad žena htjede da ustane. Brane je uze za ruku i reče: