Page:Simo Matavulj - Tri pripovijetke.pdf/58

Izvor: Викизворник
Ova stranica je lektorisana

— 52 —

da daje kola i konje pod kiriju, samo da zaradi koji dinar . . . A eno ga! završi Stevan, obazrijev se na vrata od krčme.

— Zar, bolan, još nijesi napojio konje? pita pop, brišući rupcem obraze.

— A zagovorih se ovim čovjekom! Odoh, popo! Možete zamisliti kako mi je bilo poslije toga otkrivenja, kako me naročito dirnu ono „da daje na rad kola i konje, samo da zaradi koji dinar!“ Bio sam veoma zbunjen i uzbućen i izbjegavao sam ga do polaska.

Od te krčme ne bješe više od časa vožnje do varošice X***, a od nje do popova sela toliko. Tako mi rekoše.

Bješe se razdanilo kad poćosmo uzbrdicom. Pop se opet molio. Sunce granu zamagljeno, a vjetar je pirio sve hladniji.

—Jesi li se odmorio? zapita me nenadno pop.