Ova stranica je lektorisana
— 52 —
da daje kola i konje pod kiriju, samo da zaradi koji dinar . . . A eno ga! završi Stevan, obazrijev se na vrata od krčme.
— Zar, bolan, još nijesi napojio konje? pita pop, brišući rupcem obraze.
— A zagovorih se ovim čovjekom! Odoh, popo! Možete zamisliti kako mi je bilo poslije toga otkrivenja, kako me naročito dirnu ono „da daje na rad kola i konje, samo da zaradi koji dinar!“ Bio sam veoma zbunjen i uzbućen i izbjegavao sam ga do polaska.
Od te krčme ne bješe više od časa vožnje do varošice X***, a od nje do popova sela toliko. Tako mi rekoše.
Bješe se razdanilo kad poćosmo uzbrdicom. Pop se opet molio. Sunce granu zamagljeno, a vjetar je pirio sve hladniji.
—Jesi li se odmorio? zapita me nenadno pop.