Page:Simo Matavulj - Tri pripovijetke.pdf/45

Izvor: Викизворник
Ova stranica je lektorisana

— 39 —

premda ne bješe vidjeti ni oblaka. Zvijezde mi se činjahu sitnije i bljeđe nego obično, kao nekih noći u prozorje. U toj polutami i stvari i cio njihov sklad imaćahu maštanske oblike.

Pred tijem veličanstvom prirode i zaboravih na svoga saputnika, koji je ćutao pognute glave. Da nije češće uzdisao i ponavljao svoje uzvike, ja bih mislio da spava.

Konji su grabili dobrijem kasom.

Ja zapalim cigaretu i ponudim drugu popu.

— Hvala, brate! Ne pušim! Ni vina, ni rakije, ni duvana ne upotrebljavam. Aja, brate! To su stvari, koje . . .

Ne dovrši, nego dodade brzo:

— Molim, molim, puši ti, brate! Ja ne zamjeram! Vidi Bog, da ja nikome ni zašto ne zamjeram, osim za ono što je suviše grješno! Bog vidi svačije čistoserdije!