Ova stranica je lektorisana
— 39 —
premda ne bješe vidjeti ni oblaka. Zvijezde mi se činjahu sitnije i bljeđe nego obično, kao nekih noći u prozorje. U toj polutami i stvari i cio njihov sklad imaćahu maštanske oblike.
Pred tijem veličanstvom prirode i zaboravih na svoga saputnika, koji je ćutao pognute glave. Da nije češće uzdisao i ponavljao svoje uzvike, ja bih mislio da spava.
Konji su grabili dobrijem kasom.
Ja zapalim cigaretu i ponudim drugu popu.
— Hvala, brate! Ne pušim! Ni vina, ni rakije, ni duvana ne upotrebljavam. Aja, brate! To su stvari, koje . . .
Ne dovrši, nego dodade brzo:
— Molim, molim, puši ti, brate! Ja ne zamjeram! Vidi Bog, da ja nikome ni zašto ne zamjeram, osim za ono što je suviše grješno! Bog vidi svačije čistoserdije!