Page:Simo Matavulj - Tri pripovijetke.pdf/44

Izvor: Викизворник
Ova stranica je lektorisana

— 38 —

gospodine, nova u Biogradu? Šta misle ti naši političari? . . .

Jedva već jednom minusmo prokletu kaldrmu i pošljednje kuće varoši K. Put nastade ravan, dobro nasut, prav kao šipka, posred nepregledne ravnice. Daleko, na lijevo, srebrenila se u tmini široka rijeka. S obje strane puta zelenjahu se kukuruzi i livade, bjelasahu se striništa, crnjahu se utrinje i njive, a ta neizmjerna šarenica imala je na mjestima omanje i veće gajeve. Vjetrić je na mahove nanosio mirise od svakojaka bilja i tanke zvuke od praporaca i zvonca sa stoke. Kad i kad, daleko, planula bi puška i pucanj bi odjekivao, izumirao do nas. Još dalje, mnogo dalje, krivudahu konture brda i brdeljaka i humaka, a nad svijem tijem različjem izdigao se neizmjerni svod nebesni, sa nebrojem zvijezda. Te noći nebo mi se učini mnogo više nego obično, jer je bilo kao zamagleno,