— 36 —
dosađuju bogu i sudovima, što, sve čateći molitve, daju novac po petnaest i dvadeset na sto, što hvale vodu i umjerenost i svaku vrlinu, pipajući se za ćemere, — od onijeh zelenaša -, kako ih u Srbiji krstiše, što obično zaglave od hajdučke ruke, na veliko zadovoljstvo seljaka!... Ko ti ga zna, i ta njegova topla molitva može biti da je baš namijenjena tome, da ga bog sačuva od zla svršetka! A da se zbilja toplo i iskreno moli, o tome nijesam mogao sumnjati, jer pored svega užasnog truckanja, ni jednom ne dade maha svojim omiljenijem uzvicima, nego je sav bio „unilen" i „sovokuplen" u svome razgovoru s bogom. I ja stadoh osluškivati njegove riječi. Govorio je psalam pedeseti, razumije se, crkvenijem slovenskim jezikom. Istače mi se sva suprotnost i sva komičnost jezikom, — jer je od silne trešnje morao pregrizati riječi
