Page:Simo Matavulj - Tri pripovijetke.pdf/41

Izvor: Викизворник
Ova stranica je lektorisana

— 35 —

izvadim iz torbe svoj, pa ga stavih u pazušni špag.

— Je li po volji? zapita pop pružajući mi čuturu s vodom, a kad ja odbih, on se napi i pošto preduši, dodade: — Mi pijemo samo vodu, samo čistu božju vodicu. To je najzdravije piće. A ova voda, iz ove česme, baš je zdrava i laka! . . . Hajde! Stevane, u ime božje, polazi Prekrsti se, pa potjeraj!

Kočijaš diže malo svoju šubaru, pa ošinu konje i tarnice zatruckaše po neravnoj kaldrmi, tako da smo nas dvojica otskakali, pored svega „federa“. .. U meni se tresla sva iznutrica, te i meni dođe da uzviknem: a-ha-ha, slatki bože naš! Ali, mjesto toga, moj susjed šaputao je molitve, držeći čitakinju u ruci. Onda ja u njekoliko izmjenih mišljenje o njemu, — predoči mi se takođe običan tip svećenika bigotna, tvrdice i kamatnika, od onijeh što jednako