— 34 —
gačkom, debelom bundom, postavljenom lisičinom, u kojoj bi se čovjek znojio u sred najljuće zime. Ja se pribih koliko god sam mogao na kraj sjedišta, a on se lagano, veoma lagano poče spuštati, kao da na rane sjeda, a pri tome je opet uzvikivao. a-ha-ha! Bože moj! Slatki naš bože !
Ja mu se kazah, a on nešto promrmlja, pruživ “mi svoju suhu, rutavu ruku. Razabrao sam samo riječ „paroh", i nješto kao: zicki, zvrcki, — paroh zvrcki. Odmah za tijem obrati se seljaku i započe onijem tankim i hrapavijem glasom:
— Hajde, Stevane brate! Jesi li natočio obje čuture?
— Jesam, odgovori krupni Stevan, pa priće i dade popu jednu čuturu. Druga mu je visila o ramenu, preko grudi, kao što Kozaci nose sablje. Bješe čovjek još mlad. Za pojasom vidjeh mu revolver, što me navede da i ja
