— 32 —
— nijesam ja ni tvrdica, ni prosjak, nego pitam za to, što hoću da budem na čisto, jer ne znam skim imam posla.
Do duše, vidjeh odmah s kim ću imati posla! Pop je prostačina, od onijeh što hoće da budu familijarni u prvom susretu sa svakim, od onijeh što prihvaćaju putnike na svoja kola za novac, od onijeh, po svoj prilici, što, poslije krmetine i čuture, najviše ljube politiku! Da je i on odgovorio oporo, ja bih dometnuo „nješto u antrešelj“, pa bih se vratio u gostionicu. I to bi mi bilo najmilije. Ali on ne odgovori ništa, nego kao da je nješto privezivao, a kao da mu taj posao ne iđaše lako, jer poče uzdisati i tiho uzvikivati: — a-ha-ha ! a-ha-ha ! 0, bože, slatki bože naš!
Onaj seljak jednako stojaše nepomičan pred česmom. Tek onda čuh kako slab vodeni mlaz klokoće kroz tijesan grlić suda.
