— 19 —
vesele. Ona zaokruži glavom po susjedima, nazva starici pod prozorićem „dobar veče“, pa sjede dostojanstveno. Raja stojaše ponizno, pa, na njen mig, prekloni se, kao da sasluša zapovjest, a za tim uće u kuću i noseći poveliku crnu sklenicu otide iz dvorišta. Kuma stade dozivati:
— Bela . . . Bela moja, di si ti? Odi, odi kod mamice toje, odi!
Krupna, kao snijeg bijela mačka, izide iz kuće i skoči na krilo ženi. Baba ispod prozora odmahnu glavom i reče, izgovarajući južnjački:
— Bješe ti se, bogme, prepala Bijala malo prije u onome ršumu!
Debela kuma nastavi tepanje, naglašavajući njeke riječi:
— Nisam se, reci, bako, ja pepala! Nikada se ja ne pepadam! Nemam se za što bojati, ni stideti, a neka misli ko sto oce i neka šjak geda svoje mivice!
2*
