Page:Simo Matavulj - Tri pripovijetke.pdf/23

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ova stranica je lektorisana

— 17 —

Znaš šta? dodade profesor češkajući se. Hajde pričekaj me četvrt časa, da poispravljam još ovijeh desetak zadataka! Mrzi me ustajati sutra ranije. Uzmi što pa čitaj!

— Neću, nego idem na terasu, da posmatram Filadelfiju.

Iznesoh stolicu.

Bješe još vidno. Kao prozračna koprena, treperila je prašina svud oko prostranoga dvorišta. Pred krojačnicom večeralo je njih šestero, tri muška i tri ženske. U začelju sjeđaše njeka krupna žena u plavetnom cicu (kambriku.) Do nje je sjedio sitan čovjek sa naočarima, sa kačketom, opervaženom zlatnijem širitom. Razgovarahu se potiho njemački, ali je jedna mlađa ženska prekidala švapštinu srpskim rečenicama. Prema njima, u stanu debele kume, nije već zvrktala šivačica, niti je na pragu sjedio muž. U dnu, pored one ukigljene babe, sjedio je po-

Matavulj: tri prip. 2