Page:Simo Matavulj - Tri pripovijetke.pdf/15

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ova stranica je lektorisana


— 9 —

carin otkasa vukući papuče, dječko za njim; svi s trotoara zbiše se u gomilu, na moje čuđenje, pred vratima majorove kuće.

Njeki promukli glas odonud viknu:

— Zovite žandara!

Ali drugi muški, snažan glas, čistijem crnogorskim akcentom, nadvika sve:

— A što će ti žandar? A boža ti čista vjera, da mi nije noge poganiti, bih ti nadava nogu!. . . Aj, pogani, nikoviću jedan!

Odmah za tijem razdvoji se gomila pred vratima i kroza nju izide i otide na niže čovjek njeki, osrednjeg rasta, plećat, sa sjekirom o ramenu. Na njemu bjehu pantalone od debela sinjeg platna, crven pojas i košulja sva znojava. Koliko ga nazrijeh, učini mi se i sredovječan i brkat.

Susjedi se dosta dugo zabaviše na mjestu, komentujući do-