— 7 —
dede nešto lepo, nešto sevdalisko!“ I dječko istrča, te oba gledahu na niže ka berbernici, pred kojom sad sjeđaše neki mlad čovjek, goloruk, žuta i ćosa lica, pomadirane i na sredini razdijeljene kose, sa tamburom na krilu. Pozadugo je dovodio u sklad žice, a za to vrijeme gotovo iz svake kuće počeše izlaziti ženske i djeca, te se posadiše pod bagrene. Sunce je već bilo zašlo. Brica, najposlije, graciozno iskrivi glavu i zatandrka „seljančicu". Cincarin udaraše takt bosom nogog, a Cincarče cupkaše na pragu; oči mu sijevahu, a otkriše se dva niza bisernijeh zuba.
Odjednom i pusta ulica neobično oživje. Ozdo, od glavnije gradske mile, zazvrjaše tarnice, pune seljaka i proletješe mimo nas, dižući oblake prašine. Po smijehu i deranju, vidjelo se da ih ima nakresanijeh. Pa naiđoše druga kola, pa treća, pa pješaci,
