— 6 —
liko trenutaka osjećao sam pogled crnih, velikih očiju bez izraza, (cincarskim očima ne vidiš zenice, a one daju licu njeki izgled zamišljenosti i pitomosti, što je zgodna maska sebičnoj i gramzivoj duši), pa sjede za drugi sto, zbaci papuču sa bosa stopala, pa se stade gegati na stolici i zviždukati neki makedonski napjev. Očevidno to je značilo: „Ako se ti praviš da čitaš, i ja evo tebi pokazujem, koliko te zarezujem!"
U krčmi lupiše njeka vrata, pa stupi na prag zborit, rumen dječak sa pogledom pokvarene ženske. Bio je bos i gologlav, u gaćama i košulji do koljena, sa širokim tkanicama oko struka. Gospodar mu nješto zatoroka cincarski, na što mali iznese vjedricu vode i poče polijevati „trtuar“. To su isto činili pred ostalijem radnjama.
Opet me trže krčmar koji viknu: — „Egi, more, Vitomir,
