Page:O Makedoniji i Makedoncima - Stojan Protić.pdf/76

Izvor: Викизворник
Ova stranica je lektorisana
72

upućujemo čitatelje na ono što smo već rekli o tom, s dodatkom da u Miklošića nigde nema da se u bugarskom jus zamenjuje sa e, i s napomenom da se u bugarskom narodnom i književnom jeziku jus pravilno i redovno odmenjuje ъ.

Hoteći oslabiti navod g. Nikoljskoga, da je ć i đ, pa i dž, vrlo važan i karakteran znak makedonskoga govora, g. Drinov veli da se dž upotrebljava i u starim rukopisnim knjigama bugarskim, ali neće da doda da je nekad u srednjem veku, i to vrlo dugo, u Bugarskoj vladala srpskoslovenska škola, o čemu i on sam govori u Arhivu IV V. IV sv., i da su srpsko slovenske knjige bile skoro svuda po bugarskim crkvama. Pozivanje na Karadžića je sa svim neosnovano, za to što Vuk govori samo o govoru u Razlogu. Napominjemo još da znaka dž nema ni u Vimazala, i da fa nema ni u današnjem književnom jeziku bugarskom. Što se tiče glasova ć i đ mi smo već rekli kako ta stvar stoji, ali moramo pomenuti kako se g. Drinov čak i ovde trudi da dokaže kako umekšanoga k i g, koje za jednu malu nijansu odstupa od ć i đ ima i – u bugarskom! Bože moj, šta ti nema u tom jadnom bugarskom jeziku, koji g. Drinov skraja i – izmišlja.

Dalje za g. Drinova je t u trećem licu jednine sad. vremena „ljubipitni arhaizam bu-