Page:O Makedoniji i Makedoncima - Stojan Protić.pdf/60

Izvor: Викизворник
Ova stranica je lektorisana
56

kьe; našli smo akcenat, opet svuda, kao i u srpskom; našli smo, po tvrđenju Draganova, po svedočanstvu Vuka, pa čak i po Verkoviću, i mnogo Srbizama u rečniku i Brsjaka i dabarskih: Mijaka, Poljana i Keckara. Čak i onaj Prilepčanin, koji je svoje pismo naročito udešavao za Ofejkovljevu „Makedoniju,“ nije mogao da se oslobodi mnogih Srbizama, i ako se dosta trudio da ih se, što je mogućno više, kloni.[1]

Jedini oblici udaljavaju dosta znatno makedonski govor od srpskoga i približuju ga bugarskom: njih ima malo i retko, naročito na jugoistoku Makedonije. Ali, kao što smo videli, i u tom je delu gramatike srpski zastupljen: od padeža smo našli u Dabru i dativ, i genetiv, i akuzativ (i lokativ stari ima), a severno od Skoplja i Šare oni su i češći i bolje očuvani. Šta više videli smo da padeža ima čak i u onim pesmama iz Razloga, koje je Vuk u Dodatku saopštio. Od gla-

  1. Vidi pismo u La Macédoine, str. 127-132, i u njemu reči: prijatelju, gьoa (đoja), v staro vreme, takvo, velime, kao, svoj, najposle, ova rabota (bez člana, koji u opšte ni ovde ne dolazi redovno), po megю si, čudni i smešni, takvo srce, kukьa, pomešan, tugьina, prekor, dvojica i t. d.