Page:O Makedoniji i Makedoncima - Stojan Protić.pdf/31

Izvor: Викизворник
Ova stranica je lektorisana

27

Pijanci i Šopi ili Šopovi. Neka je ovde uzgred spomenuto, da g. Draganov u Makedoniju računa celu Metohiju, Binču Moravu, zapadne granične krajeve Bugarske i granične krajeve Tesalije i Epira. Na čem osniva takvo širanje Makedonije, nismo mogli uvideti, jer on razloga za to ne kazuje.

G. P. Srećković, u svojoj „Istoriji Srba“ (str. 69.) beleži ova slovenska plemena: 1. Mrvaci; 2, Pulivaci; 3, Bandovci; 4, Pijanci; 5, Brsjaci; 6, Kopanovci; 7, Poljani; 8, Mijaci.

Kad uzmemo da i g. Draganov po jeziku ne razlikuje onoliko plemena, kolika im imena ređa, onda će između onoga što on o plemenima kazuje i ovoga što je g. Srećković zabeležio malo biti razlike, ako, svakojako, ostavimo na stranu Šopove, koji žive čak do Dunava na severu i Iskre na istoku i o kojima ćemo mi takođe na svom mestu govoriti.

Interesno je i važno što beleži V. Grigorović u svom „Očerkъ putešestvія po evrop. Turcій“, da u Dunavsko-Tračkoj Bugarskoj ovih plemenskih imena nema.

Glavna plemena po osobinama jezika su: Brsjaci, Mijaci, Bandovci i Šopovi.

Središte Brsjaka je Veleski okrug i Babuna planina, gde je jedno koleno ovoga plemena