Page:O Makedoniji i Makedoncima - Stojan Protić.pdf/138

Izvor: Викизворник
Ova stranica je lektorisana
134

u njemu i lako i prirodno tumače istoriskim razvitkom srpskoga jezika, nego uzimati da je on dijalekat bugarskoga jezika, kad se svi bugarizmi u njemu, i po svojoj unutrašnjoj vrednosti i po svom obimu, prirodno i lako mogu protumačiti prostim uticajem bugarskoga jezika, koji je samo promenljivije delove jezika (oblike) uspeo sebi približiti, ali od koga su se kostur i duša jezika sa svim oteli – što svaki dijalekat jednoga jezika mora da sačuva, da bi mogao biti grana od istoga stabla.


Primedbi k strani 100. U svezi s ovim neka je spomenuto još, kako Dimitrije Homatenski, arhijepiskop oridski, Grk, piše našem Stevanu Prvovenčanom, na grčkom, i veli mu: da „bugarski jezik ne zna šta je to biće, priroda, jedinica, ipostas, već njih samo ima romejski,“ - pa mu sigurno za to i piše grčki. Vidi, dalje, i Arhiv IV B, IV knj. članak Vasiljevskoga: „ko je osnovao drugo bugarsko carsvto (Acénâ),“ o upotrebi reči Bugarin i Bugarija u Vizantinaca. Čini mi se kad bi se pribrali i ocenili svi primeri ovih reči u Vizantinaca našlo bi se: da u srednjevekovnom grčkom gornje reči vrlo često znače prostotu i pastirski život, te da je prema tom, vrlo pogrešno pri prevođenju davati im samo značenje imena jezika i naroda bugarskoga. Primer iz pisma Homatenskoga Stevanu Prvovenčanom, rekao bih, jasan je dokaz za to.