Page:O Makedoniji i Makedoncima - Stojan Protić.pdf/134

Izvor: Викизворник
Ova stranica je lektorisana
130

tanja i selenja. I kako je onda, od 6. veka počinjući, ime Slovena dobilo prvo građanstva u svih pisaca, to se ime Srbin i Srbi primenjivalo lingvistički i etnografski upravo samo na Srbe u Raškoj županiji, a sva ostala plemena slovenska krstila su se ili plemenskim imenima (upravo imenima rodova), ili imenima novozauzetih zemalja ili opštim imenom – Slovena. Tako su bili pa i sad su: Zećani, Humljani, Trbinjani, Konavljani, Dalmatinci, Crnogorci, Bošnjnaci, Sremci, Bačvani, Banaćani, Bunjevci, Šokci, Šumadinci, Rašani, Bodrići, Braničevci, Timočani, Brsjaci, Dragovići, Pijanci, Kopanovci, Poljani, i t. d. Kad su u drugoj polovini sedmoga veka (679) došli neslovenski Bugari u Donju Miziju, oni pokore mnoga slovenska plemena i zasnuju jednu državu sa jakom centralizacijom. Ovaj momenat bio je od takoga uticaja na slovenske književnike i naučnike, da su oni, smemo tvrditi, bez osnovanih razloga sva slovenska plemena južno od Dunava, istočno od Morave i južno od Kosova, krstili imenom – Bugarskih Slovena; a one u Dakiji Dako Slovenima, u Panoniji Panonskim Slovenima. Verovalo se i mislilo se da su sva ta plemena slovenska u Panoniji, Dakimi, Donjoj Miziji, Trakiji, Makedoniji,