Page:O Makedoniji i Makedoncima - Stojan Protić.pdf/113

Izvor: Викизворник
Ova stranica je lektorisana

109

kažemo političke olujine, koja čim je prestala odmah izlaze na površinu stari elementi: Bugarska i Slavinija. Za vreme naslednika Simeunova Petra (927-968.) Bugarska se odmah raspala. U Sloviniji odmah je buknuo ustanak jedan, pa posle i drugi. Upravo može se reći da se odmah po smrti Simeunovoj u Slaviniji oživele samostalne nasledne kneževine, koje su Boris i Simeun za kratko vreme bili Bugarskoj pridružili. Ovaj drugi pokret u Slaviniji bio je oko 963. godine. Pokret je vodio Šišman, knez najmoćnijega plemena makedonskih slovena Brsjaka, onih istih protiv kojih je još Cerig pri kraju 8. veka bezuspešno vojevao. On se proglasi carem. U krajeve, kojama je on vladao dolazili su Makedonija, Albanija, izvorni predeo Strume, Sofija, Vidin. Vrlo je karakteristično i vredno pažnje koji su se krajevi od Bugarske ocepili. Bugarska je ostala ono što je i bila: zemlja istočno od Čibre do Crnoga mora i između Dunava i Balkana sa – severnom Trakijom. „Stara rimska granica među dijacezama ilirskom i tračkom postala je granica oba bugarska (?) carstva, od kojih je jedno činilo staru Bugarsku a drugo Slaviniju.[1] Bugarsku su

  1. K. Ireček, Istorія Bolgarъ, str. 224 do 225.