Page:O Makedoniji i Makedoncima - Stojan Protić.pdf/101

Izvor: Викизворник
Ova stranica je lektorisana

97

„Književnost koju nazvasmo imenom Dubrovačko-Dalmatinskoga humanizma, počela se u drugoj polovini XV, dospela je do cveta na kraju XVI, a opala je XVII veka. Ona se razvija u dalmatinskim primorskim gradovima a poglavito u Dbrovniku, u kom je najbolje negovana i u kom je imala najviše zastupnika. Ona se radila na tri jezika: na latinskom, talijanskom i narodnom. Latinskim se osim osim pesama pisalo ono što je bilo namenjeno svetu i nauci, narodnim se pisala pojezija na veselje i radost pesnicima i družini prijatelja njihovih, a talijanski se malo ređe upotrebljavao kao i latinski. Ova književnost ima osobit karakter, koji nam valja posebice objasniti. Ona ako i jest, naročito poznije, crpla i s izvora narodne pesme naše, opet se nije iz nje razvila“...

„.... U najnovije vreme je V. Jagić dovoljno osvetlio, da su italijanski sledbenici Petrarke i onoga pravca pesničkoga kome je on bio predstavnik, bili uzor našim pesnicima“... (dalmatinskim)

„....Kao da se veliko čuvanje stranskoga pravca, razmera i duha svuda bilo pokolebalo, te vidimo u tom postupnom primicanju k svojemu korenu i P. Hektorovića