Page:Ilustrovana vojna enciklopedija 1.pdf/28

Izvor: Викизворник
Ova stranica je lektorisana

AVIACIJA

svršila kurs usled proboja Solunskog
fronta.
 Prvi put za vreme svetskog rata, u
ovoj godini su naše eskadrile bile
snabdevene modernim aparatima „Brege
14” i borbenim aparatima „Spad”. Usled
dobrih aparata počela se aviacija upo-
trebljavati i za mitraljiranje trupa na
zemlji, iako je to od strane Engleza i
Francuza uvedeno još 1916 g., u bitci
na Somi. Bila je izrađena i privremena
nova formacija, po kojoj je trebalo iz-
vršiti reorganizaciju, ali je to velika
ofanziva omela.
 Pred proboj solunskog fronta sva na-
ša aviacija je bila skoncentrisana u
Vertekopu. Ona je tada imala preko 40
aparata, dovoljan broj ljudstva i mate-
rijala, te je na reonu Druge armije, gde
je vršen stvarni proboj, mnogo dopri-
nela njegovom izvršenju. Posle izvrše-
nog proboja ona je produžila gonjenje i,
preko Gradskog, došla u Skoplje. Usled
nedostatka prevoznih sretstava za do-
nošenje goriva iz Vertekopa, ona se tu
morala zadržati. Tek docnije je došla
u Novi Sad.
 Posle oslobođenja štab aeroplanske
eskadre stigao je u Novi Sad, u kome
se nalazio najveći austriski aerodrom.
Pored toga su posednuti aerodromi u
Mostaru, Sarajevu, Zagrebu i Ljubljani.
Na ljubljanski aerodrom su doveli svo-
je eskadrile iz sastava austro-ugarske
vojske kapetan Mane Štrajher i poruč-
nik Stjepan Burazović, čija je eskadri-
la imala razne tipove aparata, ali su
oni bili sposobni za letenje. Od tih
eskadrila je stvorena „Ljubljanska le-
talska stotnija”. Prvi njen komandir
bio je poručnik Žarn. Krajem 1918 g.,
zbog još neodređene granice prema Au-
striji, ova je stalno izazivala inci-
dente. Zbog toga je u Maribor upućeno
jedno odeljenje sa ljubljanskog aerodro-
ma, koje je docnije pretvoreno u eska-
drilu, pod komandom poručiika Burazo-

        

AVIACIJA

vića, koja je prvi put stupila u borbu
29 aprila 1919 g. Pre toga, 12 januara
1919 g., aviacija kraljevine Srba, Hrva-
ta i Slovenaca je izvršila prvi svoj
let. U početku ove godine na novosad-
skom aerodromu aeroplanska eskadra je
pretvorena u Komandu vazduhoplovstva
kraljevine S.H.S. koja je po rangu bila
ravna pukovima u glavnim rodovima voj-
ske. Pored odeljenja u Ljubljani, Mari-
boru i Mostaru, formirane su eskadri-
le u Novom Sadu, Zagrebu, Skoplju i
Sarajevu. Prvog marta je osnovana pi-
lotska škola u Novom Sadu. Prvi ko-
mandant Komande vazduhoplovstva, major
Branko Vukosavljević, nesrećnnm padom
poginuo je 19 juna 1919 g. Posle smrti
majora Vukosavljevića, na njegovo mesto
došao je potpukovnik Petar Mirković.
Pilotska škola, koja je imala deset
učenika, morala je da obustavi rad
usred leta, jer nije imala benzina. Po-
stepenim primanjem regruta, stanje na-
še aviacije se postepeno popravljalo,
jer se dobijala radna snaga za popravku
aerodroma, koji su bili u početku
opravke ili čak u početku podizanja, i
aeroplanskog materijala. Godine 1920 ot-
kupljen je materijal od Direkcije srp-
ske aviacije, koja je bila u to vreme
u Beogradu, i po predaji materijala
prestala da funkcioniše. Od strane
Ministarstva vojnog pozvat je bivši
austriski general Milan Uzelac, koji
je u saglasnostn sa vodećim vojnim lič-
nostima stvorio prvi program za orga-
nizaciju vazduhoplovstva. Prema ovom
programu, a da bi se omogućio pravilan
razvoj vazduhoplovstva, ono je izdvo-
jeno iz inžinjerskog odeljenja, pod kojim
je stalno bilo, u julu, i obrazovano za-
sebno Odeljenje za vazduhoplovstvo Mi-
nistarstva vojske i mornarice, koje se
delilo na tri otseka: za suvozemno, po-
morsko i civilno vazduhoplovstvo. Za
načelnika je postavljen aktivirani ge-
neral Uzelac. Vazduhoplovna komanda


— 26 —