Page:Ilustrovana vojna enciklopedija 1.pdf/25

Izvor: Викизворник
Ova stranica je lektorisana

AVIACIJA

ljena na dva dela. Jedan je bio za rad
na savskom a drugi na dunavskom fron-
tu. Ova podela je trajala 15 dana pred
povlačenje.
 Na zapadnom frontu francusku avi-
aciju za bombardovanje naterali su bolji
nemački aparati da mora leteti noću,
dok su naše avione (koji su kao i oni
francuski bili univerzalni: i za iz-
viđanje, i za borbu i za bombardovanje)
na noćno letenje naterali neprijatelj-
ski monitori. Bombardovanje naših avi-
ona sa velike visine bilo je neefika-
sno usled male mete, a spuštanje aviona
na malu visinu opasno zbog dobrih to-
pova. Da bi se zadaci ipak izvršivali,
aviatičari su odlučili da ih vrše no-
ću, što su i učinili.
 Povlačenje francuske eskadrile vrše-
no je pravcem Jagodina — Raška — Pri-
zren — Bitolj — Skadar: U Skadru, po
predaji aparata i materijala Vazduho-
plovnoj komandi, prestala je funkcija
francuske eskadrile. Iz Skadra je
Vazduhoplovna komanda zajedno s osta-
lom vojskom, po uništenju sveg materi-
jala kao neupotrebljivog, prebačena na
Krf. Na Krfu je i ona rasformirana.
1 marta 1916 g. od svih delova Vazduho-
plovne komande formirana je aeroplan-
ska eskadra, pod komandom majora Koste
Miletića. Od ostatka materijala obra-
zovan je aeroplanski depo na čijem je
čelu bio artileriski kapetan I kl. Ži-
vojin Stanković. Ukupno brojno stanje
aeroplanske eskadre bilo je: jedan vi-
ši oficir, osam nižih aktivnih i dva
niža rezervna oficira, jedan obveznik-
činovnik, četiri aktivna i dva rezerv-
na podnarednika, devet kaplara, tri maj-
stora, pet posilnih, 97 vojnika i tri
oficirska konja. Konačno je formiranje
dovršeno i eskadra je 21 aprila 1916 g.
krenula sa Krfa za Solun, gde je stigla
26 aprila i iskrcala se u Mikri, kraj
Soluna. U okolini Soluna već je bilo
dosta savezničke aviacije, koja je došla

AVIACIJA

sa Galipolja i tu ostala, jer je već bi-
la doneta odluka o osnivanju solunskog
fronta. Usled ukazane potrebe za le-
tećim osobljem, 26 marta 1916 g. na Krfu
Ministar vojni doneo je rešenje da se
uputi u Francusku na školovanje i
treća grupa oficira koja je aprila me-
seca iste godine otputovala. Ovu grupu
sačinjavali su artileriski kapetan I
kl. Branko Vukosavljević, pešadiski ka-
petani II kl. Mihailo Gavrilović i
Dragoljub Blagojević, artileriski kape-
tani II kl. Dragoslav Milosavljević i
Borivoje Mirković, pešadiski poručnik
Jovan Kalember, inžinjerski poručnik
Dragutin Mišić, pešadiski potporuč-
nici Miodrag Miletić, Branko Naumo-
vić i Borivoje Popadić, artileriski
podnarednici Aleksandar Prokić, Mi-
lorad Jevremović, Dragutin Novaković
i Dragoljub Ristić, pešadiski naredni-
ci Vladislav Samardžić, Stevan Rajče-
vić i Svetislav Antonović, pešadiski
podnarednik Aleksandar Mihailović,
inžinjerski narednik Ljubiša Pavlo-
vić i inžinjerski podnarednik Miodrag
Obrenović. Neki od njih su po svršenoj
pilotaži upućeni na obuku u letenju
sa brzim aparatima a na mesto Dragu-
tina Novakovića i Aleksandra Mihai-
lovića, koji su prevedeni u grupu me-
haničara, uzeti su pa pilotažu iz te
grupe narednici Janko Markićević i
Petar Peškir. Grupu pitomaca za obu-
ku mehaničara sačinjavali su: aktivni
narednici Janko Markićević, Petar
Peškir, Ljubomir Đurić, Miodrag Ter-
zić, Dušan Milovanović, Borivoje Mi-
trović, aktivni podnarednici Božidar
Kostić, Dušan Ćirović, Blagoje Sta-
nojević i Novak Stanisavljević (prva
dvojica su prešli na kurs za pilota-
žu). Za izviđačku obuku, koja je počela
11 maja a završena 4 avgusta 1918 g. u
aviatičarskom centru kraj Soluna bili
su određeni: potpukovnik Petar Mir-
ković, majori Aleksandar Blagojević,


— 23 —