Hiketide (tragedija)
Pribeglice
- Ἱκέτιδες -
Napisao: Eshil
Preveo: Miloš N. Đurić
|
LICA: DANAJ, brat kralja Egipta Pozornica predstavlja argivsku obalu. Na sredini žrtvenik |
SADRŽAJ: ULAZNA PESMA |
ULAZNA PESMA
[uredi]
(PRVI ČIN)
PRVA POJAVA
Hor
PRVI DEO
HOROVOĐA
Poglaj, Dive, zaštitniče slabih,
na naš buljuk što doplovi morem
sa peskulje — od Nilova ušća!
Divnu zemlju, Siriji susedu,
ostavismo, amo utekosmo,
al' s ubistva narod nas ne progna,
glasom svojim grad nas ne osudi,
od srodnika pobegosmo same,
na udaju zgadismo se kletu —
na sinove Egiptove.
A naš otac i sveštenik, Danaj,
pobuni nas i odabra ovo:
od svih jada jad je najdičniji
preko mora da bežimo odmah,
u argivskoj da stanemo zemlji.
Odavde je rod nam, te se diči
od junice obadom gonjene
i Divova da se rodi daha.
U kom kraju milijem od ovog
mogle bismo zaklonište naći
s pribegličkim ovim grančicama
što ih vuna obavija?
Grade, zemljo i vi, vrela bistra,
i vi višnji i vi donji bozi,
u čijoj je ruci kazna teška,
i ti treći, Dive spasitelju,
dom što čuvaš dušama pobožnim,
primi buljuk moma pribeglica,
neka zemlja učini im ljubav!
A muškarce, rulju razuzdanu,
Egiptove obesne sinove
s lađom brzo gurnite u more
pre no stupe na kopno, na pesak!
Nek ih vihar i bura pomamna,
grom i munja i vetrina s kišom
i bes mora sretnu i unište,
pre no oni — a ne da im zakon —
sa sestrama od svojega strica
nasilnički, preko volje njine
na postelju legnu bračnu!
DRUGI DEO
HOR
Prva strofa
U pomoć preko pučine
prizivam sina Divova,
rodi ga mati junica
što je na cvetnoj livadi
dah Divov dirnu, zadahnu.
Život se njen i sudbina
s imenom sasvim usledi
Epafa kad nam iznedri.
Prva antistrofa
Njega ja sada prizivam.
Setih se drevne pramajke
i njenih muka negdanjih
što ih na travi premuči.
Prava ću čuda pričati,
nigde ih nema čudnijih,
ali će svak' ih priznati
izveštaj moj kad sasluša.
Druga strofa
Domorodac ima l' koji,
što poznaje ptičje grlo,
te moj tužan čuje jauk,
pomisliće da nariče
jadna ljubav Terejeva, —
slavlja kopcem progonjena.
Druga antistrofa
Od potoka i žbunova
od svog doma oterana,
nove jade ona jada:
oplakuje sina svoga
što u gnevu sama rukom
pogubi ga bez milosti.
Treća strofa
Tako i ja ridajući
melodijom ridam jonskom
i obraze grebem nežne —
nilsko sunce opeklo ih —
nenavikla na jad plačem
i žalosti berem cveće,
zebem da l' će svojta primit'
begunicu iz Egipta.
Treća antistrofa
Pradedovski čujte bozi,
vi što znate šta je pravda,
niste l' voljni mirno sudbu
želju našu ispuniti,
vi na drskost zamrzite
i čuvajte svetost braka!
I beguncu posle sloma
ima oltar, strah od boga.
Četvrta strofa
Diva slavim u istini punoj.
Div što želi nećeš shvatit' lako.
Žud njegova svugde svetlost lije,
i u crnoj tami,
al' je slučaj smrtnom oku krije.
Četvrta antistrofa
Što u glavi Div zasnuje, smisli,
nepovratno pada, ne na leđa.
Jer putanje namera njegovih
gusta krije senka —
ljudsko oko ne može ih videt'.
Peta strofa
S vrha nada — kamenitih kula
on u propast plahovito baca
bogomrske ljude.
Nikakva se protiv boga sila
ne oruža bez njegove kazne.
Samo jedna ozgo mis'o
sa sedišta onih svetih
svaku drskost uništiće.
Peta antistrofa
Nek pogleda i na drskost ljudsku,
na panj zelen, kako su mu grane
u požudi slepoj
za lepotom našom procvetale,
sve zadrigle da od besa prsnu!
Žalac strasti sve ih žeže,
ludom srcu nema leka,
greh će gorko okajati.
TREĆI DEO
Prva strofa
Ovaokve jade jadujem,
iz sveg' glasa zapevam,
teška je moja nevolje,
grozne mi suze istače!
Kuku! Lele!
Ridam i kukam, lelečem, —
za sobom živom naričem!
Molim te, lomna Apijo —
stranačku reč mi poznaješ —
padam ti na tle, molim se,
laneno ruho razdirem,
sidonsku kidam koprenu.
Prva antistrofa
Bogu zahvalnost odajem,
zahvalnu žrtvu prinosim
kada mi sreća osvane,
od smrti kad se izbavim.
Kuku! Lele!
Teško se spas'ti od muka!
Kud' će nas val taj zaneti?
Molim te, lomna Apijo —
stranačku reč mi poznaješ —
padam ti na tle, molim se,
laneno ruho razdirem,
sidonsku kidam koprenu.
Druga strofa
Veslo i dom lanen behu
jak mi zaklon, bez oluje
laki vetri nošahu me,
zadovoljna bejah putem.
Al' s vremenom blag svršetak
otac Dive sve što vidi
jadu mome neka dade!
Silno seme svete majke
da me spase od udaje,
od nasilja, od sramote!
Druga antistrofa
Nek vesela veselu me
čista gleda kći Divova
licem svojim zadovoljnim!
Svim silama k'o devojka
nek nas ona k'o devojke
od gonjenja oslobodi
i od mrska otme braka!
Silno seme svete majke
da me spase od udaje,
od nasilja, od sramote!
Treća strofa
Ne spase li, onda rod moj,
žarkog sunca crne ćerke,
Divu ode podzemnome,
gostoljupcu najvećemu,
odmorištu pokajnika,
s grančicama pribegličkim,
pošto vrat svoj omčom stegne,
ne čuše ga Olimpljani.
Avaj, Dive, sve zbog Ije
gnev nas božji bičem bije!
Znam tu silu nebesnicu —
ljubu tvoju. Vihor duše,
strašna bura okrenuće.
Treća antistrofa
Nećeš, Dive, biti slavljen
k'o svemoćni čuvar pravde,
ako prezreš ti u nama
svoga sina od junice,
davnu setvu svoga srca,
al' sad više ne gledaš ga,
molitve nam ne prihvataš.
Čuj naš vapaj s visa svoga:
Avaj, Dive, sve zbog Ije
gnev nas božji bičem bije!
Znam tu silu nebesnicu —
ljubu tvoju. Vihor duše,
strašna bura okrenuće.
PRVA EPISODIJA
[uredi]
DRUGA POJAVA
Danaj, Horovođa
DANAJ
Priberite se, deco! Starac otac vas
kormanoš pribran, veran, amo doveze.
U brizi za vas i na suvu s'vetujem
da reči moje zapišete u srce.
Prah vidim, vojske bezglasna glasonošu —
ne ćute glavčine pri brzu voženju:
primećujem gde odred stiže nekakav
sa štitom, kopljem, konjima, bojnim kolima.
Zacelo vođi ove zemlje idu nam
da sami vide nas kad čuše da smo tu.
Al' kretao se odred s dobrom namerom
il' divljim gnevom na nas jetko besneo,
za svaki slučaj biće bolje, devojke,
uz oltar sesti do tih bojnih bogova;
od kule oltar, štit nesalomljiv, jači je.
Al' brže pođite i bele grančice,
znak pribeglički, levom rukom držite,
a desnom časnom Divu zagrlite kip!
Domorocima skromnu, tužnu, nužnu reč
odgovaraj, došljaku kako priliči.
I jasno reci: krv te amo ne nagna!
Iz glasa vašeg da se drskost ne čuje,
na čelu da se znak taštine izbriše,
iz mirna oka neka zrači trezvenost.
U razgovoru ne budite dosadne,
opširnost ovde ne vole ti. Pamti to,
i popuštaj! Begunica si, tuđinka.
Ta smele reči slabijem ne priliče.
HOROVOĐA
Oj, oče, trezvenim zboriš trezveno.
A tvoje mudre reči upamtiću savete
i sećaću se! Pomog'o nam otac Div!
DANAJ
Ne oklevajte! Da nam ševa zapeva.
HOROVOĐA
Do tebe blizu rad bih mesto uzeti.
DANAJ
Na patnje, Dive, smiluj se! Ne ubi nas!
HOROVOĐA
Nek milostivim okom na nas pogleda!
Jer bude l' hteo, svemu dobar biće kraj.
DANAJ
I onu pticu prizivajte Divovu!
HOROVOĐA
Sunčane zrake zazivamo spasovne.
DANAJ
I Feba svetog — što bi s neba prognanik.
HOROVOĐA
Sam sudbu zna, i nama bi se smilov'o.
DANAJ
Da dođe nam i od sveg' srca pomogne!
HOROVOĐA
Pa koga još da prizivam od bogova?
DANAJ
Gle, eno Trozupca, gle znaka božjega!
HOROVOĐA
K'o ispratnja, i doček neka bude lep!
DANAJ
I Hermu bogu molite se helenski.
HOROVOĐA
Da nama slobodnima dobru javlja vest!
DANAJ
Vladara sviju skupni oltar poštujte!
Do žrtvenika svetog sve se sklonite
k'o jato gugutki od brzog jastreba —
pred dušmaninom što svom rodu kalja krv.
Je l' čista ptica koja pticu pojede?
A ko bi ćerke protiv oca prosio
i čestit ost'o? Neće takav napasnik
od suda ni u Hadu mrtav pobeći!
I onde, kažu, sudi grehe drugi Div
i pokojnima tvoru pravdu poslednju.
Sad pazite, postupite po savetu,
i vaša stvar će lepu odnet' pobedu!
(Ćerke Danajeve posedaju sa dvorkinjama do žrtvenika. Dolazi kralj Pelazgo sa pratnjom.)
TREĆA POJAVA
Danaj, Pelazgo, Hor
PELAZGO
Odakle družba ova? Nije helenska.
To ruho, kosa — sve je gizda varvarska.
Pa kako da vam proslovim. Ta ruho to
ni Argivljanke ne nose, ni Helenke.
Pa kako smedoste bez svake bojazni,
bez poznanika, bez glasnika, bez vođa
u ovu zemlju doći? Čudno mi je to.
Po pribegličkom starom našem zakonu
pred bogovima leže vaše grančice,
i samo to me podseća na Heladu.
O mnogom drugom mogu tek da nagađam,
reč tvoja nije l' spremna sve da objasni.
HOROVOĐA
O ruhu našem pravu reče istinu.
No tebi k'o zemljaku da l' da zborim ja,
k'o straži grada il' k'o vođu državnom?
PELAZGO
Odgovaraj i hrabro kazuj meni sve!
Palehtona starosedeoca ja sam sin —
Pelazgo, ovoj zemlji glavar vrhovni.
Pelazgi, što po meni ime dobiše,
po svome vođu, ove zemlje žanju plod.
I zemljom svom, kroz koju Strimon teče svet',
tom zemljom suncu na zapadu vladam ja.
U svojoj vlasti držim zemlju perepsku
i strane Pinda, blizu zemlje peonske,
i gore dodonske. A vlast mi granicom
tek morski vali stežu. Tu ja vladam svud.
A ovom polju — samoj zemlji Apiji
već odvajkada lekar ime ostavi.
Jer Apis dođe odande od Naupakta,
on beše vrač i lekar, Apolonov sin,
tu zemlju očisti od grdne nakaze
ljudogubne, a davna ukalja je krv,
iz gneva njene grude takav niče jad —
tu aždajski se kivni nakot useli.
Vrač nađe ustuk, zmajsko leglo uništi,
sve slavno svrši, zemlju spase argivsku,
i zato puk u molitvi ga spominje.
O meni kad već sve podatke doznade,
sad i ti rod mi otkrij svoj i drugo još!
Al' priča dugih ne vole mi građani.
HOROVOĐA
Čuj ukratko i jasno. Mi smo Argivke,
potomsto dično drevne one junice.
Potvrdiću ti da je sve to istina.
PELAZGO
Ne mogu verovati, žene strankinje,
od ove naše da ste krvi argivske.
Ta više ličite na žene Libijke,
a nikako na žene naše domaće.
I Nil bi mog'o takav soj odgajiti;
otaca seme verno crte kiparske
na devojačke utisnu vam obraze.
Na Indijanke ličite mi skitnice
što sve na kamilama k'o na konjima
duž etiopske zemlje, čujem, kasaju,
da natežete luke, ja bih smatr'o vas
k'o Amazonke, devojke mesožderke.
Podrobnije mi kaži, rad sam to da znam,
poreklo svoje kako vodiš odavde.
HOROVOĐA
U Ije, kažu ljudi, beše nekad ključ
od hrama Herina u zemlji argivskoj.
PELAZGO
Da, beše. Svuda o tom razneo se glas.
HOROVOĐA
I raznela se reč da Div je obljubi.
PELAZGO
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
HOROVOĐA
I za tu ljubav tajnu Hera doznade.
PELAZGO
A kakav bi svršetak svađi bogovskoj?
HOROVOĐA
U junicu je stvori gospa argivska.
PELAZGO
A rogatoj zar Div ne priđe junici?
HOROVOĐA
U bičjem vidu on je, kažu, opase.
PELAZGO
Što reče na to stroga ljuba Divova?
HOROVOĐA
Čuvara sve što vidi stavi junici.
PELAZGO
Na kakva to pastira misliš svevidna?
HOROVOĐA
To sin bi Zemljin, Arg, što Hermo ubi ga.
PELAZGO
Šta drugo ona bednoj spremi junici?
HOROVOĐA
Da štrk je goni, muči, napast goveđa.
PELAZGO
Kraj Inaha nazivaju ga obadom.
HOROVOĐA
Daleko je iz postojbine otera.
PELAZGO
Tvoj izveštaj se slaže s onim što znam ja.
HOROVOĐA
U Kanob, čak u Memfis ona dojuri.
PELAZGO
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
HOROVOĐA
I Div je rukom dirnu — sina rodi s njom.
PELAZGO
A bogodani ko je sinak juničin?
HOROVOĐA
Epaf mu s pravom ime: dodir spase je.
PELAZGO
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
HOROVOĐA
Kći Libija, vladarka zemlje velike.
PELAZGO
A ko se od nje, kaži, potom rodi još?
HOROVOĐA
Bel sa dva sina — otac oca mojega.
PELAZGO
A sad mi kaži mudro ime očevo!
HOROVOĐA
Danaj — pedeset sina ima njegov brat.
PELAZGO
I njega otkrij, reci ime njegovo.
HOROVOĐA
Egipto. Kad si rod mi stari saznao,
postupi k'o da srete čeljad argivsku.
PELAZGO
Sad vidim da ste od starine odavde,
al' kako ostaviti roditeljski dom
usudiste se? Kakav jad vas pogodi?
HOROVOĐA
Pelazga care — ljudska različna su zla.
Jad, vidiš, nikad istim letom ne stiže.
Ta ko se nadao ovom bekstvu nenadnom,
u Argu da ću stati, drevnoj kolevci,
u strahu bežeći od mrske udaje?
PELAZGO
Božanstva ova gradska zašto preklinješ
i pribegličke sveže držiš grančice?
HOROVOĐA
Da podmlatku Egiptovu ne robujem.
PELAZGO
Da l' mrziš na njih? Il' od greha strahuješ?
HOROVOĐA
A gospodare ko će ljubit' na silu?
PELAZGO
Al' tako vlast u ljudi jača postaje.
HOROVOĐA
U nevolji se brže otresamo nje.
PELAZGO
Pa kako vama ja da ljubav pokažem?
HOROVOĐA
Ne predaj nas Egiptovim sinovima!
PELAZGO
Ta reč je teška — ti novi namećeš mi rat.
HOROVOĐA
Za saveznike svoje pravda bije boj.
PELAZGO
Da, ako isprvice uz vas pristaje.
HOROVOĐA
Na krmi gradskoj poštuj silne vence te!
PELAZGO
Sa zebnjom gledam na taj oltar brsta pun.
HOROVOĐA
U pribegličkog Diva poguban je gnev.
TUŽALjKA
HOR
Prva strofa
Čuj me sada, Palehtonov sine,
milostivi vladaru Pelazga!
Pribeglicu poglaj! Ona beži
kao june kad ga kurjak
strmim goni hridinama —
iz sveg' ona grla mukne
i pastiru muku javlja.
PELAZGO
Namiguje mi kolo gradskih bogova
što hladuje u brstovoj hladovini.
Ne rodio mi pristup gosti nevoljom!
Ne buknuo mi nenadan i neželjen
u gradu razdor! Grad nam toga ne treba.
HOR
Prva antistrofa
Neka Pravda, kći Diva sudije,
čistu bežan gledne pribegličku!
A ti, starče, slušaj mene mladu:
Odaj poštu pribeglici!
Iz pobožnih samo ruku
bozi poklon prihvatiće.
PELAZGO
Ne sedite kraj ognjišta u dvoru mom —
a skrnavi l' se opšte dobro, država,
nek sav se narod za lek stara zajedno!
Ne mogu da obećam što il' učinim
dok o tom svemu narod sav ne izvestim.
HOR
Druga strofa
Ali ti si grad, i ti si narod,
ti si vladar nad kim suda nema,
ti oltarom cele zemlje vladaš:
sam upravljaš migom oka svoga,
sve sam žezlom sa svog vršiš trona,
zato pazi, u greh ne padaj mi!
PELAZGO
Uvalili se u greh moji dušmani!
Al' bez štete ne mogu da vam pomognem,
a tvrd bih bio molbe te da odbijem.
Ja ne znam šta bih, strah me hvata da li smem
il' ne smem to da činim — sreću ogledam?
HOR
Druga antistrofa
Gledaj onog što s visine motri,
zaštitnika pritešnjena sveta,
što svom bližnjem s molbom pribegava,
al' se pravda molbi ne odaje!
Traje srdžba zaštitnika Diva
podstiče je vapaj progonjenih.
PELAZGO
A zgrabe li te sinovi Egiptovi,
k'o rod vam najbliži po pravu domaćem,
ko može da se opre pravu njihovom?
Po vašem pravu moraš mi dokazati
da niko od njih nema vlasti nad vama.
HOR
Treća strofa
Pod vlast mušku nikad ja ne došla!
Sve pod nebo do zvezda bežaću
od udaje da se gadne spasem.
Uzmi pravdu za svog saveznika,
neka sudi strah pred bogovima!
PELAZGO
Sud nemio. Za sudiju me ne biraj.
Već pre ti rekoh da bez reči narodne
to ne bih prihvatio, mada imam vlast,
da narod, padne l' u zlo, nikad ne kaže:
„Zaštićujući strance upropasti grad!“
HOR
Treća antistrofa
Div je srodnik i nama i njima,
al' po pravdi svima meri, deli:
kaznu zlima, a uspeh dobrima.
Kada ravno kantarnice stoje,
što oklevaš da učiniš pravdu?
PELAZGO
Sve do dna brige oči moje moraju,
k'o ronac ronit' radi tvog spasenja,
vrtoglavica ne sme da me spopadne,
bez jada sve to da se najpre za grad naš,
a potom za me samog srećno završi,
pa rad svojine prepirke da ne bude,
nit vas na mestu božjem da ne izdamo
nit boga što sve ubija da ne budim
u domu svome kao teškog Zloduha,
što mrtvu ni u Hadu ne da pokoja!
Zar misliš brige spasovne da ne treba?
HOR
Prva strofa
Postaraj se — mni na boga,
pa zakloni gosta svoga,
i ne izdaj pribeglicu
štono beži izdaleka
od nasilja bogu mrskog!
Prva antistrofa
Ne video da me vuku
sa sedišta sveštenoga,
o svemoćni gospodaru!
Sad upoznaj drskost mušku
i čuvaj se gneva božjeg!
Druga strofa
Ne podnesi to da vidiš
mimo pravdu kako vode
pribeglicu od kipova,
kao konja, za povesku,
za šareno gde me ruho grabe!
Druga antistrofa
Tvoju decu, tvoju kuću,
ma kako to uradio,
veruj, ista čeka plata
u jednako teškoj borbi.
Uzmi na um: Div pravedno vlada!
(DRUGI ČIN)
PELAZGO
Već davno uzeh. Val me nagna ovamo:
u žestok boj il' s ovim il' s onima
upustiti se moram; spremljen čeka brod,
lađeni već dovukoše ga vitlovi.
Bez jada iz te nužde nema izlaska.
Kad blago iz kuća ti grabe dušmani,
a u svoj čamac sprtiš breme nevolje,
Div, čuvar blaga, drugo blago daće ti.
Kad jezik u nevreme strelu odapne,
reč ozdraviće ranu rečju zadanu,
a ljuto boli kad ko rani u srce.
Al' jedne krvi da se krv ne proliva,
za ustuk jadu treba da se zakolju
i pale mnoge žrtve mnogim bozima.
Tom prepiranju hoću da se uklonim,
i volim zlo da minem no da iskusim.
Al' preko nade sve da srećno ispadne!
HOROVOĐA
Sad čuj svršetak dugoj smernoj besedi!
PELAZGO
Već slušah, kaži i to; neću prečuti.
HOROVOĐA
Gle, pas i vrvce — njima ruho pritežem.
PELAZGO
To ženskim haljinama lepo pristaje.
HOROVOĐA
To služi, znaj mi, i k'o lepo oruđe.
PELAZGO
Iskaži jasno? Reč mi tu protumači!
HOROVOĐA
Ukoliko nam ne obrečeš svečano.
PELAZGO
Ti pojasevi kakvo su ti oruđe?
HOROVOĐA
Te likove da novim darom ukrasim.
PELAZGO
Te reči ne razumem! Reci jasnije!
HOROVOĐA
O božje odmah vešaću se kipove.
PELAZGO
Ta reč k'o strela pogodi me u srce.
HOROVOĐA
Da l' shvati? Sad ti rekoh razgovetnije.
PELAZGO
Odasvud ljute skolile me nevolje,
k'o reka silan jad se na me obara:
uvalih se u more bede bezdane,
gde nigde puta, nigde luke nema zlu.
Jer ako vama želju tu ne ispunim,
ti izabra grozotu, nedokučljiv greh.
A stanem li pred gradski zid i primim boj
sa svojtom tvojom — porodom Egiptovim,
zar neće gorak tu gubitak nastati
kad muška krv rad žene zemlju omasti?
Al' strah me: pribeglički gneviće se Div,
ta ljudsko srce zebe pred njim najviše.
(Danaju.)
A ti mi, stari oče devojaka tih,
te grane svoje odmah uzmi u ruke,
i na druge oltare naših bogova
porazmesti, da znake vašeg dolaska
svi vide građani i na me krivicu
ne obore! Ta narod rado kudi vlast.
Kad vidi, možda će se smilovati ko,
i napasnička drskost omrznuće mu,
a vama narod biće milostiviji.
Za slabijega svakom srce prianja.
DANAJ
Duboko znamo sreću poštovati tu
što nađosmo u tebi časnu zaštitu.
Vodiče daj nam — pratioce domaće,
oltare vaših bogova da nađemo
i hramove i gradska mesta sveštena,
da bez briga i mirno gradom prođemo;
ta naša nošnja nije slična domaćoj.
Ta Inah i Nil jednak rod ne rodiše.
I pazi da mi nada u strah ne pređe!
Već neko druga u neznanju pogubi.
PELAZGO
(pratiocima)
Sad u grad, ljudi! Dobro stranac reče taj.
Pokažite mu žrtvenike, božji stan,
i sretnete li koga, brbljat' nemojte
dok božjem ognjištu brodara vodite!
(Danaj otide s pratiocima u grad.)
ČETVRTA POJAVA
Pelazgo, Hor
HOROVOĐA
Ti njemu reče, i on ode bez brige:
A šta ću ja? I gde je meni zaštita?
PELAZGO
Ti spusti grančice, znak tvoje nevolje!
HOROVOĐA
I ostavljam ih, tvojoj reči pokorna.
PELAZGO
U onu ravnu kreni sada dubravu!
HOROVOĐA
Zar ona da me štiti kuda svako sme?
PELAZGO
Ta krilatim ne predajem te zverima!
HOROVOĐA
Al' zveri goroj od aždaje nesite.
PELAZGO
Na blagu reč mi blagu reč odgovaraj!
HOROVOĐA
Ta nije čudo — strah mi srce pritisn'o.
PELAZGO
Al' strah u žena uvek meru prelazi.
HOROVOĐA
I rečima i delom obraduj me ti!
PELAZGO
Bez oca nećeš dugo sama biti tu.
Ja idem veće da sazovem ovdašnje,
i za vas pridobijem volju narodnu
i ocu tvom ću reći šta da govori.
Tu ostaj, dakle, domaćim se obraćaj
božanstvima da molitvu ti usliše!
Ja odlazim da izradim što želite.
A Pita me i dobra Sreća pratila!
(Otide sa svojim pratiocima.)
PETA POJAVA
Hor
PRVA STAJAĆA PESMA
HOR
Prva strofa
Care cara, srećo nad srećama,
od svih sila silo najsilnija,
blagodatni bože Dive,
čuj naš vapaj i pomozi,
mrzi, goni drskost ljudsku!
U crvene sruši vale
kletu lađu čete crne!
Prva antistrofa
Na srodnice pogledaj devojke,
na rodbinu osvrni se staru
od pramajke tebi drage!
Drevnu milost i sad čini!
Znadeš kad se Ija tače:
krv smo božja, dičimo se;
tu je naša prakolevka.
Druga strofa
Na tragove naišli smo stare,
i na cvetnu materinu pašu,
gdeno stoka na rudini pase,
gde je Iju nekad obad klao,
a bežala ona bez pameti;
kroz narode ona mnoge prođe,
i sekući putem burne vale
dopre bregu što nasuprot leži.
To joj sudba namenila.
Druga antistrofa
I Azijom ona tumaraše,
po Frigiji onoj stadovitoj,
Teutrantovu potom stiže gradu
u Miziju, i na polja lidska;
preko brda prođe Kilikijom,
Pamfilijom, nepresušne pređe
reke, potom zemlji stiže blagom
obilatoj, u kraj Afroditin
što pšenicom rađa mnogom.
Treća strofa
U dubravu dođe svehranilju,
gonio je govedar krilati,
stigne polju što ga snezi tope,
a njim teče Tifonova snaga,
nilska voda, čumom nedirnuta:
do besnila dovedena
bolovima i sramotom,
ljutim gnana ubodima,
od srdite beži Here.
Treća antistrofa
A u ljudi što življahu onde
od stra bleda uzdrhta se srce
pred prizorom onim čudovišnim:
lik nakazan spaze, na po ljudski,
pola june, a pola devojku —
tome čudu začude se.
Ko se tada sažalio,
utešio obadom gonjenu
lutalicu — Iju jadnu?
Četvrta strofa
Veka vladar beskonačnog,
silni Dive, spase devu;
on bezbolnom snagom blagom
i božanskim dahom svojim
umiri je, i njoj tužnoj
bolnog stida grunu suze.
Vaistinu divna sina
ona rodi — zalog božji.
Četvrta antistrofa
Dovek sreća uza nj bila,
sva mu zemlja svugda kliče:
„Taj podmladak žitodavni
vaistinu sin je Divov!“
Ko li Heru zaustavi,
tajni napad njenog gneva?
Div to svrši. Rod naš s pravom
rodom zvaćeš Epafovim.
Peta strofa
Kome bogu s većim da se pravom
mudro sada za pomoć pomolim?
Sam on to je, car, gospodar, otac,
Dive silni, drevni praroditelj,
bujan izvor svakog blagoslova.
Peta antistrofa
Ni pod čijom on ti nije vlašću,
jačeg nad njim nema vladaoca,
nikom gore očiju ne diže.
Reč njegovu brzo delo prati,
što zaželi odmah se ispuni.
(Danaj se s pratnjom vraća iz grada.)
DRUGA EPISODIJA
[uredi]
(TREĆI ČIN)
PRVA POJAVA
Danaj, Hor
DANAJ
Ne strahujte mi, deco! Narod argivski
sve naše želje reši da nam ispuni.
HOROVOĐA
Zdrav bio, starče! Vest mi nosiš najdražu.
Izvesti kakva najzad pade odluka,
i kako narod rukom dobi pobedu.
DANAJ
Argivci ne premišljahu se nimalo —
te meni srce podmladi se staračko.
Sav narod listom diže svoje desnice,
u etar odjeknu kad ovo prihvati:
„U ovoj zemlji živećete slobodni,
u bezbednosti punoj, nepovredljivi,
ni domaći ni strani ljudi ne smeju
da vode vas, a silom ko se posluži,
k'o beščasnika narod svakog prognaće
od građana ko ne dođe vam u pomoć.“
Pelazga vođ ih na taj skloni zaključak
i podseti na zaštitnika Diva gnev
da grad ga na se ne navuče nikada!
Za državu će, kaže, dvostruk biti greh
kad izda gosta, i još krvna srodnika,
i tim u neizmeran uvali se jad.
Kad ču to narod argivski, bez poziva
on digne ruku tražeć' da se primi sve.
Tok mudrih reči sasluša i posluša
Pelazga narod, a Div srećno završi.
HOROVOĐA
Zahvalimo sada argivskom puku,
za pažnju mu molitvom vratimo toplom!
A gostinski Div nek molitve čuje
iz gostinskih usta i brigu povede
da do kraja sve nam se ispune želje!
DRUGA POJAVA
Hor
DRUGA STAJAĆA PESMA
HOR
Prva strofa
Silnog Diva, deco, bozi,
ako ikad, a vi sada
molitvu mi za rod čujte!
Nikad grad nam pelazgiski
ognjem živim ne izgor'o,
nikad njime ratna huka —
Arej besni ne besneo,
što na njivi neobičnoj
samo ljudska žanje tela.
Grad se nama smilovao,
i milostiv za nas glas'o
božje pazi štićenice,
bedno stado devojačko.
Prva antistrofa
Ne glasaše za muškarce,
ne prezreše na oltaru
devojačko preklinjanje.
Diva paze osvetnika
što namesti tvrde straže;
borba s njim je vrlo teška,
teško mu je odoleti
kad se kome na krov spusti,
svom težinom pritiskuje.
Svete božje štićenice,
krv srodničku paze svoju,
bogu zato ugodiće
na prečistim oltarima.
Druga strofa
Zato s usta kroz grančice
nek molitve usrdnice
bozima se viju, lete!
Nikad čuma varoš ovu
ne morila, nit praznila!
Krvca s rane građanima
nikad grudu ne nosila!
Cvet mladosti ne trg'o se!
Nikad Arej ljudomora,
Afroditin drug na odru,
mladu granu ne sekao!
Druga antistrofa
I sveštenim neka plamom
puni gore žrtvenici
pod staračkom negom brižnom!
Cvetala im gradu sreća,
poštovali silnog Diva,
gostoljubnog, štono pravo
po zakonu štiti, starom!
Zemlji navek drugi verni
rađali se zaštitnici!
A lovnica Artemida
trudne žene pomagala!
Treća strofa
Nikad ispom ljudomora
na grad ovaj ne napao
nit iskopom zatir'o ga!
Ne gnao mu igru, svirku,
ne bio mu izvor suza,
nit mu u dom plač nosio!
Roj nemili boleština
nikad na grad ne sedao!
Sav podmladak pazio mu
bog Apolon Vukomora!
Treća antistrofa
A na vreme njima zemlja
plod sazreo donosila!
Tako Dive uvek dav'o!
I svuda se na pašama
množila im stada silna!
Uživali sve blagodati!
A pevači kraj oltara
blage pesme izvijali!
I glasovi svirkoljubni
s devičanskih tekli usta!
Četvrta strofa
Domaćim častima puk činio poštu,
vlast narodna starala se za grad,
opštim dobrom upravljala mudro!
Strancu pravo priznavala
pre no besna bukne bitka
i krojila pravdu bez ratova!
Četvrta antistrofa
Domaćim bozima puk se svagda klanj'o,
oltare im lovorom kitio
i k'o preci palio im žrtve!
Poštovao roditelje —
treće to je naređenje
što ga sveta zabeleži Pravda.
TREĆA EPISODIJA
[uredi]
(ČETVRTI ČIN)
PRVA POJAVA
Danaj, Hor
DANAJ
Ja hvalim, deco, vaše mudre molitve.
Al' nemojte zadrhtati kad čujete
od oca novu, neočekivanu reč!
S visine ove, s pribežišta, vidim brod,
ta znak mu razgovetan! Ne vara me vid.
Lađeno vidim ruho — jedra, zastirke,
i prova bulji napred, na svoj gleda put,
i slepo sluša šta joj krmar govori
na krmi, ali nama dobro ne misli.
Sad vidim i mornare, tamni udovi
iz belih, jasno vidim, vire košulja.
I druge brodove i momčad vidim svu —
sve lepo; glavni brod već jedra spustio
i bregu grabi uz vesala silan huk.
Al' trezveno i mirno na to gledajte
i ove ne zaboravljajte bogove!
Po branioce odoh ja, po zaštitu;
ta glanik možda stiže ili poslanik;
i hteće da vas k'o plen vodi odavde.
Al' to se neće zbiti. Da ste bez brige!
Al' opet bolje, ako pomoć zadocni,
ne smetnut s uma ovu jaku zaštitu.
Ne strahuj! Ide vreme, osvanuće dan,
i grešnik platiće za hulu na boga.
TUŽALjKA
Prva strofa
HOROVOĐA PRVE POLOVINE HORA
Ja zebem, oče! Brodovi brzokrili
već prilaze! Za trenut samo biće tu.
PRVA POLOVINA HORA
Strah užasan obuzima me zaista,
i ne znam da li će me i brz spas'ti beg.
Od straha, oče, pogiboh!
DANAJ
Al' čvrsta, deco, argivska je odluka.
Ne strahujte! Znam jasno, za vas biće boj.
Prva antistrofa
HOROVOĐA DRUGE POLOVINE HORA
Egiptov rod plahovit je, neobuzdan,
u boju nesit! Znanu spominjem ti stvar.
DRUGA POLOVINA HORA
Na mrkim brodovima, čvrsto složenim,
sa crnom vojskom gradu već doploviše,
a besan jed ih dovede.
DANAJ
I ovde mnoge mrke borce naći će,
opalilo im sunce ruke na vežbi.
Druga strofa
HOROVOĐA PRVE POLOVINE HORA
Ne ostavljaj me, oče, samu! Molim te.
Ta žena sama — slaba, nema smelosti.
PRVA POLOVINA HORA
A oni kvarni su, podmukli
i srca lakoma, k'o gavrani —
oltara neće poštovati.
DANAJ
To, deco, za nas biće korist obilna
kad oni bozima i vama omrznu.
Druga antistrofa
HOROVOĐA DRUGE POLOVINE HORA
Al' neće prepasti se onog trozupca
ni božje moći, nit se, oče, proći nas!
DRUGA POLOVINA HORA
A srca bezbožna i oholi
i besni, požudni k'o drski psi,
bogova neće poštovati.
DANAJ
Al' govore: od pasa jači kurjaci,
a biblov plod pobedit' neće pšenicu.
HOROVOĐA
K'o besa gadnih, svirepih grdosija,
i njine snage treba da se čuvamo.
DANAJ
Al' neće brzo stići vojska pomorska
ni pristat', a ni vođi lađa ne mogu
da užad odmah bace i brod privežu,
da sidro spuste, da se lađe odmore,
tim pre što zemlji bezlučnoj doploviše,
a sunce već se smiruje, i hita noć.
U noći i vešt krmar pada u brigu.
I vojska zato neće lako na suvo
izići, sve dok lađe zebnja ne mine.
A ti u strahu bogova ne ostavljaj!
Ja odoh pomoć tražit'. Uslišiće grad
glasnika starca, mlada srcem, jezikom.
(Otide.)
DRUGA POJAVA
Hor
TREĆA STAJAĆA PESMA
HOR
Prva strofa
Zemljo humovita, s pravom poštovana,
šta će biti s nama? Gde da sklonimo se
u apijskoj zemlji? U kom tamnom uglu?
Crnim dimom da postanem,
u oblake da se vinem,
u prašinu da se stvorim,
pa bez krila da poletim
i ni u šta da se raspem!
Prva antistrofa
Ne možemo više od jada se spasti.
Od stra krv mi tamni, trese mi se srce.
Otac vide lađe — ginem od užasa!
Volela bih da s užeta,
kobne zamke, smrt me snađe,
pre no kleta muška ruka
dotakne se tela moga!
Pre da Had nas mrtve grli!
Druga strofa
U etru gde ću presto sebi naći,
uz koga vlažan oblak biva sneg,
ili strmen usamljenu
u oblake što se digla,
postojbinu jastrebova?
Ta hridina biće svedok
skoku mome dubokome,
pre no brak me preko volje
za te mrske veže ljude.
Druga antistrofa
A mogu potom plen da budem psima
i hrana grabljivici domaćoj.
Samo smrt nas može spas'ti
od sveg jada i leleka.
Nek mi koban svane danak
pre udaje, pre ložnice!
Ima l' jošte kakva puta
ova svadba da me mine?
Treća strofa
Kliči, viči do nebesa,
poj molitvu bogovima!
Neka bi se ispunila!
Osvrni se, oče, na boj!
Drsku silu nemoj gledat'
okom svojim pravdoljubnim!
Svoju poštuj pribeglicu,
zemljodršče, silni Dive!
Treća antistrofa
Gle, sinovi Egiptovi
zlobom kipe osionom,
divljom žurbom trče za mnom,
u mahnitom žude besu
silimice da me zgrabe!
U tebe je kantar, meri!
Bez tvog suda šta se može
smrtnom stvoru dogoditi?
(Čuje se graja Egipćana koji bacaju sidro. Pribeglice primete njihova glasnika i beže žrtveniku.)
ČETVRTA EPISODIJA
[uredi]
(PETI ČIN)
PRVA POJAVA
Hor
PRVA DEVOJKA
Oh, oh, oh! Ah, ah, ah!
Gle lopova, s broda već na suvu!
DRUGA DEVOJKA
Nestalo te, razbojniče! Lele!
TREĆA DEVOJKA
Novi stižu!
ČETVRTA DEVOJKA
Avaj, meni, avaj!
Dvaput jače vičem, vapijem.
PETA DEVOJKA
Već početak vidim jadu mome —
vidim silu! Avaj, avaj!
ŠESTA DEVOJKA
Beži brzo, spasavaj se!
SEDMA DEVOJKA
Od prkosa naduli se,
nesnosni su moru, kopnu!
OSMA DEVOJKA
Vladaoče, pomozi nam!
(Od obale bane egipatski glasnik, praćen robovima.)
DRUGA POJAVA
Hor, Glasnik
GLASNIK
Hajde! Hajde! Na brod! Na brod!
Koliko te noge nose!
Ne pođeš li, ne pođeš li,
čupaću ti kose,
prolivaću krvcu,
skidaću ti glavu!
Na brod, na brod, nesrećnice!
TUŽALjKA
HOR
Prva strofa
Samo da si morem
u valima slavnim
s gospodarom drskim
sa zbijenim prop'o brodom!
GLASNIK
Išibaj ih, krv im proli,
pa ih goni na obalu!
HOR
Utulite, velim, bes požudan,
ustegnite svoje nasilništvo!
GLASNIK
Uh! Uh!
Taj žrtvenik pusti! Na brod hajde!
Odvešću te žrtveniku pravom!
HOR
Prva antistrofa
Ne videla nikad
volopašu, vodu,
koja smrtnom stvoru
daje život, krv i snagu!
GLASNIK
Ti ćeš odmah na brod, na brod,
htela to il' ne htela!
HOR
Ja odadvde lozu vučem svoju —
mene brani ovaj oltar, starče!
GLASNIK
Preko srca
moraš poći od tog oltara
ne želiš li ljut jad jadovati.
HOR
Druga strofa
Avaj, avaj!
Da su negde morski vali
u buri te progutali!
Na peščanu da te gredu,
na grob onde Sarpedonov
olujina izbacila!
GLASNIK
Toroči, kliči, viči, zovi bogove,
od egipatskog broda nećeš pobeći,
ma jače vikala i gorče vapila!
HOR
Druga antistrofa
Lele, lele!
Ti jedini poniženja
s egipćanske laješ strane,
nadimaš se pun prkosa!
Nek Nil moćni, silni slomi
tvoju drskost napasničku!
GLASNIK
Sad odmah na brod s oba kraja zavinut!
Što brže! Ne sme nijedna da okleva!
Ta ruke neće kurjuka vam štedeti!
HOR
Treća strofa
Avaj, oče,
kip zar božji meni propast?
Odvlači me bezobzirno!
Kao pauk prikrada se!
K'o san crn je, k'o san crn je!
Avaj meni!
Mati Zemljo, mati Zemljo!
Ovaj užas goni od nas
Zemljin sine, oče Dive!
GLASNIK
Ne strahujem od ovih ovde bogova.
Ne hraniše me nit mi starost dadoše.
HOR
Treća antistrofa
U blizini
dvonoga me preži zmija,
i k'o guja gmiže ljuta
i sva besnom gori žudnjom
da me pecne i ugrabi!
Avaj, meni!
Mati Zemljo, mati Zemljo!
Ovaj od nas goni užas
Zemljin sine, oče Dive!
GLASNIK
Ne posluša l' me koja, na brod ne pođe,
razderaću joj haljinu bez milosti.
(Spopadne jednu devojku.)
HOR
Četvrta strofa
Prvaci gradski, odvode me odavde!
GLASNIK
Ja vidim, moram da vučem za kosu,
kad s voljom ne slušate moju zapovest!
HOR
Četvrta antistrofa
Postradah! Preko nade ginem, glavaru!
GLASNIK
Glavari mnogi stižu, porod Egiptov,
al' miruj samo, neće biti bezvlašća!
(Dolazi Pelazgo sa pratnjom i narodom.)
TREĆA POJAVA
Pelazgo, Glasnik, Hor
PELAZGO
Hej, šta to radiš? Kakav bes te zaludi
da ružiš Pelazge i zemlju njihovu?
U bablji grad zar misliš da si stigao?
Ti — stranac drsko vređaš narod helenski!
Ti mnogo zgreši, ništa mudro ne svrši!
GLASNIK
Gde pravdu pogazih, gde zgreših ovde ja?
PELAZGO
Pre svega ne znaš da si ovde čovek stran.
GLASNIK
A kako to? Ja tražim izgubljenu stvar.
PELAZGO
A koga domaćeg o tome izvesti?
GLASNIK
Najboljeg zaštitnika — Herma uhodu!
PELAZGO
Ti boga reče, al' mu čast ne odaješ.
GLASNIK
Božanstvima na Nilu poštu odajem.
PELAZGO
A ovi nisu ništa, kako čuh te ja.
GLASNIK
Pa jesu — ako ovih ne otme mi ko.
PELAZGO
Zajaukaćeš brzo, zadeneš li njih!
GLASNIK
Razumeh — reč ti nije gostoljubljiva.
PELAZGO
Svetokradicu nikad neću gostiti.
GLASNIK
Izneću to Egiptovim sinovima.
PELAZGO
Da o tom brigu vodim nije pos'o moj.
GLASNIK
Da bolje znadeš, reći ću ti jasnije —
i priliči glasniku jasan izveštaj
o svemu. — Šta da kažem? Ko to stiže sad
i ugrabi mu buljuk moma rođaka?
To neće Arej sudit' pred svedocima,
i srebro neće moći takvu prepirku
da raspravi, no pre će mnogi stradati,
i mnogi; mnogi život biće ugašen!
PELAZGO
A šta ti ime treba? Znaćeš uskoro
ti sam i drugi svi što s tobom stigoše!
Odvešćeš ove samo s voljom njihovom,
reč tvoja blaga ako ih nagovori.
Ovako narod jednim glasom odluči:
da nikad neće ostaviti nasilju
taj buljuk moma. Čvrsto klin je udaren
kroz ceo zaključak, i stalan ostaće!
To nije pismom urezano u ploču,
nit papirovi čuvaju to listovi,
no jasnu reč iz usta čuješ slobodnih.
Što brže tornjaj mi se ispred očiju!
GLASNIK
Tim sada, znaj to, sebi rat odabiraš,
a pobeda će pripasti muškarcima!
PELAZGO
Muškarcima i ovaj obiluje kraj,
al' ne piju ti loša vina ječmena!
(Glasnik ode, a Pelazgo se obraća horu.)
A vi se s pratiljama dragim zajedno
ohrabrite i tvrdom gradu krenite
visoki što ga zatvaraju zidovi.
I mnoge gradske naći ćete domove,
a i sam gradih kuće rukom podašnom.
U lepoj kući s mnogim drugim možete
stanovati, al' ako više volite,
i same za se možete prebivati.
Od svega što je najbolje i najdraže
to, prosto vam je, birajte! Sav grad i ja
čuvari smo vam prema našoj odluci!
Zar jače od nas branioce čekate?
HOROVOĐA
Za dobro nek svaka te prati sreća,
božanski Pelazgo!
Al' amo nam ljubazno Danaja oca
pošalji, junaka, štono se stara
za ćerke i na njih jednako misli!
On najpre će znati gde ćemo stanak
odabrat' i gde će nas primiti rado.
A svako je spreman stranca da kudi.
Al' sve da se srećno i čestito svrši!
(Pelazgo ode s pratnjom.)
Sa čestitim glasom, bez gneva i ruga
od domaćeg sveta pođimo u grad!
U povorku stan'te, dvorkinje drage,
za službu i dvorbu kako vas nekad
odredio Danaj svakojoj od nas!
(Dolazi Danaj.)
ČETVRTA POJAVA
Danaj, Hor
DANAJ
Argivce, deco, molitvama slavite
i žrtve im prinosite k'o bozima
na Olimpu, jer spasoše vas doista.
Od mene gnevni za sve dela doznaše
sinovci što ih dragom rodu stvoriše.
A meni ove kopljanike dadoše
k'o pratnju, miloštu da imam počasnu,
da iznenada, iz potaje ne padnem
od koplja, večan teret zemlji njihovoj.
Kad takvu dobih počast, vi im činite
još veću poštu nego meni samome.
I mnogim drugim poukama očevim
pripišite i ovu sebi u srce:
ćud nepoznatu tek će vreme otkriti.
Svak' pridošlice dotiče se jezikom,
i lako usta oblate ga pogana.
A vama kažem: u stid me ne gonite —
na cvetnu mladost vašu muški gleda svet!
Plod lep i sočan nije lako čuvati;
i bog i čovek hlepe za njim — zašto ne? —
i sve što leti il' po zemlji gamiže.
Kad voće treba brati, kaže Kipranka,
zeleno ona ne da brati Erosu.
Na devojačke bujne, krasne oblike
svoj pogled očaran k'o strelu zapinje
svak' prolaznik ponsen, čežnjom savladan.
Ne dopalo nam radi čega tolik' trud
i silno more brod nam oruć prevali!
Sramote sebi, zlotvorima radosti
ne činimo! I dva su stana spremljena:
Pelazgo daje jedan, drugi daje grad
bez naknade — već to je sreća velika!
Na umu imaj ove reči očeve —
čistotu ceni više nego život sam.
HOROVOĐA
Sve drugo da nam dadu bozi olimpski,
a za moj bujni cvet se, oče, ne plaši!
Jer ako bozi nešto novo ne smisle,
sa stare staze neće mi duh skrenuti!
IZLAZNA PESMA
HOR
Prva strofa
A sad kren'te, blažene bogove
i vladare i gradske čuvare
proslavljajte štono već odavno
prebivaju oko Erasina!
Prihvatite pesmu, drage moje
pratilice! Grad Pelazga sada
pohvaljujte, a nemojmo više
pesmom nilske uzdizati vale!
Prva antistrofa
A pevajmo reke štono mirnim
teku tokom, natapaju zemlju
i kapljama bistrim, blagodatnim
hrane grudu ovu, polja njena.
I presveta nek nas Artemida
milostivo čuva, a Kiterka
u svoj jaram da ne nagne silom!
Dušmanima takvu muku želim!
DVORKINjE
Druga strofa
I Kipranke dragom setimo se pesmom!
S Herom ona vlada, stoji blizu Diva.
I boginju prevrtljivu
zbog pletaka poštujemo svetih,
s majkom dragom ide Čežnja
i još Pita čarobnica,
njoj se ništa ne odbija.
Afroditi druga je i Harmonija,
što šapatom srca spaja.
Druga antistrofa
Strepim, dršćem — navaliće jadi ljuti
u boj krvav uleteće izbeglice!
Ta zašto su morem oni
u potragu udarili brzu?
Sud Usudov zbiće ti se!
Jaka volja boga Diva
ne može se prekršiti!
Već su mnoge udale se mome,
i vama se tako zbilo!
Treća strofa
HOR
Od udaje Div me spas'o —
od sinova Egiptovih!
DVORKINjE
To bi bilo ponajbolje,
ali Div se ne savija!
HOR
Šta će biti ti to ne znaš.
Treća antistrofa
DVORKINjE
Divov naum zar da shvatim
da u bezdan pogled bacim?
HOR
Reč pametnu progovori!
Šta mi sada savetuješ?
DVORKINjE
Božje tajne ne pretražuj!
Četvrta strofa
HOR I DVORKINjE
(Svrstali se u povorku i polaze u grad.)
Div nas gospod izbavio
od udaje sa nedragim!
Tako Iju oslobodi
od nevolje, muke teške —
nežnom rukom dodirnu je,
blagom snagom umiri je.
Četvrta antistrofa
I ženama dao snagu!
Ozare l' me zraci sreće
dvostruk jad mi lak će biti!
Pravda pravdi odaje se —
molbe moje bog već sluša
i spasenje doneće mi.
KRAJ