Halil Hrnjičić izbavlja Omer bega i djecu mu (Travnik)

Izvor: Викизворник
Pređi na navigaciju Pređi na pretragu


Halil Hrnjičić izbavlja Omer bega i djecu mu (Travnik)

0001 Rano rani Hrnjičiću Mujo,
0002 Prije zore i bijela dana,
0003 Pa doziva svoju vjernu ljubu:
0004 »Ljubo vjerna, očinjeg ti vida,
0005 Daj ti skoči na noge lagane,
0006 Donesi mi vode u ibriku,
0007 Da umijem svoje b’jelo lišce,
0008 Da s’ umijem i da abdest uzmem,
0009 Da me ne bi zora prevarila.« 
0010 Ljuba Muju tiho govorila:
0011 »Moj dragane, beg Hrnjica Mujo,
0012 Kada ne bih tebe poslušala,
0013 Ne bih ti se vjerna ljuba zvala.« 
0014 Pa se skoči na noge lagane,
0015 Donese mu vode u ibriku.
0016 Tada Mujo na noge skočio,
0017 Pa s’ umio i abdest uzeo,
0018 Pustekiju svoju dobavio,
0019 Te on klanja sabaha namaza.
0020 Kad klanjanje svoje savršio,
0021 Pustekiju vješa o čiviju.
0022 Istom s’ svali na mehke dušeke,
0023 Od odaje vrata poletješe,
0024 A na vrata odojak Halile;
0025 Bratu Muju turski selam viče,
0026 A Mujo mu selam prihvatio,
0027 Pomače se sa mehka dušeka,
0028 Kod njeg sjede odojak Halile.
0029 Mujo sio, noge prekrstio,
0030 Na bojali čibuk zapalio,
0031 A Mujove dopadoše sluge,
0032 Donesoše vina i rakije,
0033 Pa počeše piti hladno vino.
0034 Kad se malo vina napojili,
0035 Pa od vina ćejif ujagmili,
0036 A rakija eglen otvorila,
0037 Ne bi zore ni bijela dana,
0038 A zakuka sinja kukavica
0039 U avliji kladuškog Hrnjice.
0040 Opazi je kladuški Hrnjica,
0041 Pa doziva svog brata Halila;
0042 »O moj brate, odojak Halile,
0043 Ti si mlađi, lakši na nogama,
0044 Hoćeš brata poslušati svoga,
0045 Svoga brata kladuškog Hrnjicu:
0046 Skoči brate, na noge lagane,
0047 Obuj, brate, kajser-jemenije,
0048 Pa opaši svoju britku ćordu,
0049 Uzmi, brate, dugu granaliju,
0050 Spani, brate, u mermer avliju
0051 Pa ti nađi sinju kukavicu,
0052 Što no kuka u našoj avliji
0053 Prije zore i bijela dana,
0054 Oli ona kuka od ob’jesti
0055 Ili jadna kuka za nevolju.« 
0056 Halil skoči na noge lagane,
0057 Pa na noge turi jemenije,
0058 A opasa svoju britku ćordu,
0059 A uzima dugu granaliju,
0060 Pa on spade u mermer avliju
0061 Niz trideset i tri basamaka.
0062 A kad momak siđe na avliju,
0063 On povika, što mu grlo daje:
0064 »Kukavice, žalosna ti majka,
0065 Kakva te je muka natjerala,
0066 Prije zore kukaš u avliji!« 
0067 A doziva sinja kukavica:
0068 »O Hrnjica, turska poglavice,
0069 Ja nijesam sinja kukavica,
0070 Već s Rudine Omer-begovica!
0071 Možeš ono upamtiti vr’jeme,
0072 Kada dođe šibenički bane,
0073 Pa Rudinu našu svu porobi,
0074 Omer bega moga uhvatio,
0075 Omer bega, moga gospodara,
0076 Troje mi je djece ujagmio:
0077 Meha sina od sedam godina,
0078 I Mustafu od devet mjeseci,
0079 Kćer Ajkunu od tri godinice;
0080 Pa sad mi je knjiga dolazila,
0081 A od moja dva jedina sina
0082 I Ajkune mile kćerke moje,
0083 Da je bane sina oženio,
0084 Sina ženi, a kćerku udaje.
0085 Još ih bane nije pokrstio
0086 Ali će ih skoro pokrstiti,
0087 Kada bude šenluk i veselje.
0088 A ja jadna nigdje nikog nemam
0089 Već sam čula i ljudi mi kažu
0090 Za dva brata, za dva Hrnjičića,
0091 Da bi mogli sići Šibeniku,
0092 Troje moje djece izbaviti,
0093 Omer bega sa Rudine ravne.« 
0094 Kad to čuje odojak Halile,
0095 Odmah s’ natrag u odaju vrati,
0096 A za njime Omer-begovica.
0097 Kad uniđe buljuk-baši Muju,
0098 Turski mu je selam nazivala,
0099 A Mujo joj selam prihvatio,
0100 Od nje Mujo okrenuo glavu,
0101 Pa govori Omer-begovici:
0102 »Kukavice, Omer-begovice,
0103 Kakva te je muka natjerala,
0104 Pa ti noćas kukaš u avliji
0105 Prije zore i bijela dana?« 
0106 A zacvilje Omer-begovica:
0107 »O Hrnjica, direk od Turaka,
0108 Ako kukam, i potreba mi je!
0109 Možeš znati, Hrnjičiću Mujo,
0110 Kad je sašo šibenički bane,
0111 Nije smio na Udbinu sići,
0112 Nego sađe na našu Rudinu;
0113 Sve je naše selo porobio,
0114 Omer bega moga uhvatio,
0115 Omer-bega, moga gospodara;
0116 I našu je porobio kulu,
0117 Tri tovara oteo je blaga
0118 I tri konja, što mu nose blago;
0119 Troje djece moje zarobio,
0120 Evo ima devetn’est godina,
0121 Pa ih niko izbaviti nema
0122 Od turskoga soja i plemena.
0123 Već sam čula i ljudi mi kažu
0124 Za dva brata, za dva Hrnjičića.
0125 Molim vam se, dva brata rođena,
0126 Ne ćete l’ mi djecu izbaviti,
0127 Da ih Vlasi ne će pokrstiti?« 
0128 A kad čuje kladuški Hrnjica,
0129 On krvavim očim’ prevaljiva,
0130 Pa govori Omer-begovici:
0131 »Udovice, Omer-begovice,
0132 Tog junaka na Kladuši nema,
0133 Ko će sići gradu Šibeniku,
0134 B’jeloj kuli šibeničkog bana.« 
0135 Kad to čuje odojak Halile,
0136 Pod Halilom noge zadrhtale,
0137 Popade ga trostruka groznica,
0138 Pa se moli odojak Halile:
0139 »Brate Mujo, l’jepoga ti dina,
0140 Daj, tako ti dina i imama
0141 I našega posta ramazana,
0142 Daj mi konja debela đogata,
0143 Da s’ obučem u vlaške haljine,
0144 Da ja siđem gradu Šibeniku,
0145 Da ja tursko pokažem junaštvo.
0146 Dragi brate, kladuški Hrnjica,
0147 Ja ću našu djecu izbaviti,
0148 Ja ću svoju izgubiti glavu,
0149 Ja l’ tamnicu plećim’ naseliti.« 
0150 Kad to čuje kladuški Hrnjica,
0151 On pogleda svog brata Halila
0152 I desnom ga rukom zagrlio,
0153 U junačko čelo poljubio,
0154 Pa Halilu bratu govorio:
0155 »Dragi brate, odojak Halile,
0156 Opremi se, kako tebi drago.« 
0157 Halil spade u tople podrume,
0158 Pa doziva četiri sejiza,
0159 Štono hrane Mujova đogata:
0160 »Mujova mi oprem’te đogata,
0161 Kako jašu primorske katane,
0162 Kako jaše Vide bajraktare.« 
0163 Pa se natrag u odaju vrati,
0164 Pa dolazi k srgu i sepetu,
0165 Te na sebe meće odijelo,
0166 Sve od volje, što god može bolje.
0167 Kad to spazi ljuba Mujagina,
0168 Da s’ oprema odojak Halile,
0169 Da s’ oprema Hali sretnom putu,
0170 Sanduku se svome prikučila
0171 Pa sanduku kapak otvorila,
0172 Ona vadi đuzel odijelo.
0173 Najpr’om vadi pancijer košulju
0174 Postavljenu kunom i lisicom,
0175 Niz košulju šipke od čelika,
0176 Ja da bi se junak nahodio,
0177 Da s Halilom mejdan podijeli,
0178 Te se oštra nahodila ćorda,
0179 Ne bi mogla presjeći košulje;
0180 Pa mu dade od zlata mahramu,
0181 Da je Turčin sapne oko vrata,
0182 Što je na njoj do devet tilsuma,
0183 Da ga kuršum primiti ne može
0184 Ni grdne mu rane načiniti.
0185 Oprema se odojak Halile,
0186 Sve s’ oprema u muško od’jelo,
0187 Kako nose primorske katane,
0188 Sve ko nosi Vide bajraktare
0189 Kad rasplete turu od perčina,
0190 U nju meće krste i medalje.
0191 Kad se momak spremi na odaji,
0192 Pa on sađe niz visoku kulu
0193 Do đogata, konja debeloga,
0194 Vodila ga četiri sejiza;
0195 Mujo sjedi pred avlinskim vratim’
0196 I bez mjere pije hladno vino,
0197 Ne pije ga, čim se pije vino,
0198 Već ga pije ćasom pozlaćenom.
0199 Privedoše četiri sejiza,
0200 Privedoše pretila đogata,
0201 »Jalah« reče, posjede đogata,
0202 Natjera ga na avlinska vrata.
0203 Sad dozivlje kladuški Hrnjica
0204 Svoga brata odojak Halila:
0205 »O moj brate, odojak Halile,
0206 Eto ideš gradu Šibeniku;
0207 No kad siđeš gradu Šibeniku,
0208 U proklete zelene lugove,
0209 Pa ispaneš iz zelenog luga,
0210 Pa ispaneš u polje široko,
0211 Ti ražljuti svog konja đogata,
0212 Oštro jaši uz polje zeleno.
0213 Kada budeš nasred polja ravna,
0214 Ti ćeš pjanu ugledat mejhanu,
0215 Ti doženi konja pred mejhanu,
0216 Tu će ispast krčmarica Luca,
0217 Krčmarica od one mejhane,
0218 Pa će poznat mog konja đogata
0219 I tebe će dočekati l’jepo.
0220 Kod nje možeš noćcu prenoćiti
0221 I dva b’jela dana predaniti,
0222 Dok osvane vlaška svetkovina,
0223 Svetkovina, mala gospojina.
0224 Kada svane i sunce ograne,
0225 Zapucaće na gradu topovi,
0226 A na crkvi zvona udariti,
0227 Pa se hoće crkva otvoriti,
0228 Sav će narod polazit u crkvu;
0229 Već Halile, brate od matere,
0230 I ti hajde u bijelu crkvu,
0231 Mogi Boga po zakonu svome,
0232 Dobro znadeš, moj brate Halile,
0233 Dobro znadeš od Orašca Tala,
0234 I Tale će na kulašu sići,
0235 I on će se tebdil učiniti,
0236 Načinit se novim kaluđerom;
0237 On će doći u bijelu crkvu.
0238 Dobro pazi Tala i kulaša
0239 I mog konja, debela đogata
0240 Dobo znadi, moj brate Halile,
0241 Nemoj s vraćat meni na Udbinu
0242 Ja bez rane, ja bez mrtve glave,
0243 Ja dovedi roba, ja robinju,
0244 I ne ćeš li djecu izbaviti
0245 I Omera moga pobratima.« 
0246 Pa od njega zakrenuo glavu,
0247 A u konja pogleda đogata,
0248 Proli Mujo suze niz obraze,
0249 Jer je žao brata i đogata,
0250 Jer se boji kladuški Hrnjica,
0251 Da će njemu Halil osužnjiti,
0252 Ja li suru izgubiti glavu;
0253 Pa da bi mu Halil osužnjio,
0254 Lako bi ga Mujo izbavio;
0255 Al otpade krilo Hrnjičino,
0256 Jebo nema svog konja đogata,
0257 Pa čime izbaviti nema,
0258 Jer za njega dobra konja nema,
0259 Tad ga Halil sa đogata viče:
0260 »S Bogom ostaj, moj brate Mujaga!« 
0261 A Mujo mu tiho progovara:
0262 »S Bogom pošo, moj brate Halile,
0263 Dušmani ti pod nogama bili,
0264 Ko đogatu ploče sve četiri
0265 I još više trides’t dva klinca!« 
0266 Tada Halil natjera đogata,
0267 Natjera ga niz Kladušu ravnu;
0268 A čude se sa Kladuše Turci,
0269 Kud se Halil tebdil učinio,
0270 I otjera Mujova đogata;
0271 Pa natjera niz sokak kameni.
0272 Bože mili, na svemu ti hvala,
0273 Gdje uzjaha đavo na sokola!
0274 Pod njime se đogat pomamio,
0275 Po tri koplja pod nebesa đipa,
0276 Po četiri mjeri po kaldrmi;
0277 Gdje god pada, bunarove gradi,
0278 Ispod sebe izvaljuje st’jene,
0279 A razbija srčali pendžere,
0280 Poglavare goni u mejhane,
0281 Bazarđane u svoje dućane,
0282 Stare nene u t’jesne sokake.
0283 Dok na polje istjera đogata,
0284 Sve je polje zečki prehodio,
0285 A Kunaru vučki i hajdučki.
0286 Gazi brda i gazi doline,
0287 A ne pazi ni noći ni dana,
0288 Putujući konake činjaše.
0289 Kud god iđe, Šibeniku siđe.
0290 Kad je bio lugu zelenome
0291 I njega je sretno polazio
0292 I u ravno polje ulazio,
0293 Tuda nađe prebijele ovce,
0294 Do hiljadu i dvjesta ovaca,
0295 I kod njiha dva mlada čobana,
0296 Oba brata od jedne matere:
0297 Rasprtili torbu uprtnjaču,
0298 Oni jedu ljeba bijeloga,
0299 Svaki suze roni niz obraze.
0300 K njima Halil dotjera đogata,
0301 Pa on njima božju pomoć viče.
0302 Tad obadva na noge skočiše,
0303 Do crne se zemlje pokloniše
0304 Te katani Boga odazivlju.
0305 A pita ih momak sa đogata:
0306 »Ja Boga vam, dva mlada čobana,
0307 Čije li su prebijele ovce,
0308 Čije l’ ovce, čiji li čobani?
0309 Što jedete ljeba bijeloga
0310 I ronite suze niz obraze?
0311 Kakva vam je cviljeti nevolja
0312 Kod tolikog ljeba bijeloga?« 
0313 Dva čobana njemu govorila:
0314 »O katano od dobra đogata,
0315 Mi cvilimo za ljutu nevolju,
0316 A ovce su našeg zulumčara,
0317 Zulumćara šibeničkog bana,
0318 A mi jesmo dva roba nevoljna,
0319 Do dva roba, dva begova sina,
0320 Nadamo se vašoj svetkovini,
0321 Svetkovini maloj gospojini:
0322 U bana je veliko veselje,
0323 Jer on ženi svog Šimuna sina,
0324 A sa našom milom sekom Ajkom,
0325 I nas hoće oba pokrstiti,
0326 Našeg starog baba objesiti;
0327 Žao nam je, neznana katano,
0328 Žao nam je vjeru prevrnuti,
0329 Mi volimo glavu izgubiti.« 
0330 Kad to čuo momak sa đogata,
0331 Od djece je zakrenuo glavu,
0332 Suze proli niz bijelo lišce,
0333 Pa je djeci tiho besjedio:
0334 »Ne bojte se, dva mlada čobana,
0335 Pa to vama ništa biti ne će.« 
0336 Pa pod sobom obode đogata,
0337 Te otjera uz polje zeleno.
0338 Ugleda ga krčmarica Luca,
0339 Poznavala, poznati ne može,
0340 Pa se plesnu rukom po koljenu:
0341 »Aoj meni, do Boga miloga,
0342 Ono j’ đogat pobratima moga,
0343 Pobratima sa Kladuše Muja;
0344 A ne jaše sa Kladuše Mujo,
0345 Nego neko pogano Latinče.« 
0346 Pa od zemlje na noge skočila
0347 Te prihvati laka džeferdara,
0348 Pa ispade pred pjanu mejhanu,
0349 Pušku diže na gornje zubove
0350 Pa povika grlom i avazom:
0351 »Stan’, kopile, tanahno Latinče,
0352 Tog đogata protjerati ne ćeš
0353 Mimo moju baš pjanu mejhanu!
0354 Oba ću ti oka izvaditi,
0355 Kroza te će sunce progrijati!
0356 To je đogat moga pobratima,
0357 Pobratima kladuškog Hrnjice;
0358 Odavno mi nije salazio,
0359 Već to ima sedam godinica.« 
0360 Nasmija se momak sa đogata:
0361 »Posestrimo, krčmarice Luce,
0362 Ni ja n’jesam junak jabandžija,
0363 Brat rođeni kladuškog Hrnjice,
0364 A na ime odojak Halile.
0365 Brat je meni Mujo premio
0366 Šibeniku do tvoje mejhane,
0367 I dobro te Mujo pozdravio,
0368 Da ti paziš mene i đogata,
0369 Da ne bude meni prijevarke.
0370 Sve ti kažem na vjeru junačku,
0371 A nemoj me sestro izdavati,
0372 Izdavati u zemlji kaurskoj,
0373 Jer mi može đogat osužnjiti,
0374 A ja junak glavu izgubiti.« 
0375 A kad čuje krčmarica Luca
0376 Odmah baci laka džeferdara,
0377 Džeferdara u zelenu travu,
0378 Pa poteče momku i đogatu,
0379 Te se momku vije oko vrata,
0380 Poljubi ga u čelo junačko:
0381 »O moj brate, Mujagin Halile,
0382 Ja ti vjeru pa Boga zadajem,
0383 Čuvaću te baš ko brata svoga;
0384 Prije bi se kamen rastopio,
0385 Neg’ ja vjerom svojom okrenula.« 
0386 Skide momka sa konja đogata
0387 I odmah ga s konjem rastavila,
0388 Vodi konja u tople podrume,
0389 Gdje svačiji konji ne ulaze,
0390 A junaka u novu odaju.
0391 Lijepo mu hizmet učinila
0392 I dobro mu spremila đogata:
0393 Konja hrani ječmom i sijenom,
0394 A Halila vinom i rakijom
0395 I beškotom hljebom bijelijem
0396 I debelom ovnovinom mesom.
0397 Svu noć Halil hladno pije vino,
0398 A služi ga Luca krčmarica.
0399 Dan danio, dv’je noćce noćio,
0400 A kad treće jutro osvanulo,
0401 Danica je pero pomolila,
0402 A iza nje sabah i zorica,
0403 Iza zore ogrijalo sunce,
0404 Zapucaše na gradu topovi,
0405 Već na crkvi zvona udariše;
0406 A b’jela je magla napanula
0407 Po široku polju šibeničkom.
0408 Iz magle se junak pomolio
0409 Na kulašu, konju debelome,
0410 Sve pod njime kulaš pokasuje,
0411 A sa zemlje trave zakučuje.
0412 U mrko se ruho preobuko,
0413 Na glavi mu kapa kamilavka,
0414 A za njime trides’t konjanika,
0415 Sve u mrku, a na mrkim konjma.
0416 To delije budaline Tala,
0417 Svijuh ih je Tale preobuko,
0418 Ko da su mu đaci bogoslovci.
0419 Ugleda ih krčmarica Luca,
0420 Te se Luca gro’tom nasmijala,
0421 Pa doziva odojak Halila:
0422 »O Halile, moj brate rođeni,
0423 Ja da ti je, brate, pogledati
0424 Tu kroz pendžer niz polje zeleno,
0425 Da jednoga vidiš kaluđera,
0426 Na kulašu konju debelome!
0427 I ono je Turčin sa Krajine.
0428 Vidi Tala, odvele ga vile,
0429 Kako ti se Tale pretvorio!
0430 I za njime trides’t konjanika:
0431 Ta što jašu do dva konjanika
0432 Na dva ata debela alata,
0433 To su, brate, do dva Kumalića,
0434 Kumalići stare krvopije;
0435 Što za njime junak na đogatu,
0436 I to vam je junak sa Krajine,
0437 To je glavom Tajić Mahmedaga;
0438 Ta što jašu do dva konjanika,
0439 I ono su dva brata rođena,
0440 Do dva brata Poprženovića;
0441 A što jaše Turčin na đogatu,
0442 Ono ti je Tanković Osmane;
0443 A što jaše vranca debeloga,
0444 Nit imade grive ni perčina,
0445 To j’ najžešća od Krajine guja,
0446 Po imenu stari Kahrimane.« 
0447 Već je Luca na noge skočila,
0448 Od mejhane vrata otvorila,
0449 Pa dočeka tridest konjanika
0450 I pred njima novog kaluđera;
0451 Krije konje u tople podrume,
0452 A junake u nove odaje,
0453 Donosi im vina i rakije.
0454 Dok se malo ponapiše vina,
0455 Pa im vino udrilo u t’jelo,
0456 Tale skoči na noge lagane,
0457 Pa im Tale tih obesjedaše:
0458 »Čujete li, trideset drugova,
0459 Sad ja idem u bijelu crkvu,
0460 Vi ostan’te u pjanoj mejhani;
0461 A ti, brate, Tanković Osmane,
0462 Brzo jaši svog konja đogata,
0463 Odjaši ga lugu zelenome,
0464 Dovedi mi šest stotin’ četnika,
0465 Dovedi ih do bijele crkve;
0466 A vi paz’te na nova vješala,
0467 Jer da ne bi objesio bane,
0468 Objesio bega Omer bega;
0469 A vi, djeco, trides’t mojih đaka,
0470 Hajte sa mnom u bijelu crkvu,
0471 Kad pred crkvu dotjeram kulaša,
0472 Dobro paz’te, draga braćo moja,
0473 Dobro pa’te Tala i kulaša,
0474 Ja ću najpr’om unići u crkvu
0475 I hoću se odmah prekrstiti,
0476 Jer je taka nužda i nevolja;
0477 I vi hajte u bijelu crkvu,
0478 Pola hod’te u bijelu crkvu,
0479 A po jedan dva konja držite.« 
0480 Pa se Tale na noge skočio
0481 I sa njima Vide bajraktare,
0482 Potjeraše do bijele crkve,
0483 Kad dođoše do bijele crkve,
0484 A sav narod unišo u crkvu,
0485 Sjaši Vide debela đogata,
0486 Za njim Tale debela kulaša
0487 I ostali do to petn’est đaka.
0488 Tale skide kapu kamilavku,
0489 Pred b’jelom se prekrstio crkvom,
0490 A za njim se britka vuče ćorda.
0491 Uđe Tale u bijelu crkvu,
0492 A za njime Vide bajraktare
0493 I ostalih petnaest dugova;
0494 Stade Tale crkvi kod oltara,
0495 Pa se lati knige službenika,
0496 Poče služit božju liturgiju –
0497 Tale ima uma i pameti,
0498 Potpuno je savršio škole –
0499 Pa pobaci knjigu službenika,
0500 Evanđelje knjigu prihvatio,
0501 Pa on poče štiti evanđelje,
0502 A pita ga šibenički bane:
0503 »Ja Boga ti, novi kaluđere,
0504 Šta to tebi tvoje knjige kažu,
0505 Kaži pravo, a ne boj se glavi.« 
0506 Tale gleda po bijeloj crkvi,
0507 Dok ugleda dva svezana sina
0508 I prikladnu Turkinju djevojku
0509 I Šimuna baš banova sina,
0510 Tale kaže šibeničkom banu:
0511 »Ala bane, mili gospodare,
0512 Rđavo mi moje knjige kažu,
0513 Jer si se ti, bane, ogr’ješio,
0514 Dok svezane ti vodiš u crkvu.« 
0515 A ban njemu tiho progovara:
0516 »Bogom brate, novi kaluđere,
0517 Ono su mi do dva turska sina,
0518 Pa ih danas hoću pokrstiti
0519 I Ajkunu prikladnu djevojku,
0520 Vjenčati je za Šimuna moga;
0521 Kada dođem svojoj kuli b’jeloj,
0522 Starca ću im baba objesiti.
0523 Daj ih krsti, novi kaluđere,
0524 I vjenčaj mi momka i djevojku,
0525 Uzmi sebi pet stotin’ dukata.« 
0526 A to Tale teško dočekao,
0527 Pa ponese knjigu evanđelje,
0528 I vodicu, što je Tale sveti,
0529 Kuma zove Vida bajraktara
0530 Vjenčanoga, pa i krštenoga;
0531 Do djece je Tale dolazio.
0532 Živom srci odoljet ne može,
0533 Nego Vidu znak okom dodade,
0534 Vid potegnu svoju britku ćordu
0535 Pa Šimunu osiječe glavu.
0536 Kad to vidje novi kaluđere:
0537 »Rašta li je, da od Boga nađeš?
0538 Što u crkvi ti zamećeš kavgu!« 
0539 Dok na djeci pres’ječ konopce,
0540 Dok im b’jele oprostio ruke,
0541 Istjera ih pred bijelu crkvu
0542 Među svoje druge i delije.
0543 U crkvi se zamentula kavga,
0544 Sablje zveče, ranjenici ječe,
0545 Stoji zveka lakih ćemerlija,
0546 Stoji škripa kosti od junaka.
0547 Šibeničkog bana uhvatiše,
0548 Uhvati ga odojak Halile,
0549 Na pleći mu savezao ruke,
0550 Pa ga goni do novih vješala,
0551 Objesi ga na novim vešalim’.
0552 Eto stiže Tanković Osmane
0553 I dovede četu silovitu.
0554 Porobiše pola Šibenika
0555 Pola grada i banovu kulu,
0556 Omer bega sužnja izvedoše
0557 I odoše poljem širokijem,
0558 Pa pogibšu braću izbrojiše:
0559 Dv’je stotine druga izgubiše,
0560 A stotinu bilo je ranjenih.
0561 Od rana im ništa biti ne će,
0562 Jer se l’ječe sami Krajišnici
0563 Kano mrki po planini vuci.
0564 I odoše na svoju Krajinu,
0565 Pjevajući i puškarajući. –



Izvor[uredi]

Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Herman 1888-1889, knjiga II, drugo izdanje, Sarajevo 1933. str. 160-174