U. Predić: Car Lazar
U. Predić: Car Lazar
Kod nogu mi leži štit
i mač, u ruci krst.
A on, ohol, ponosit,
i hladan, čvrst,
nepokolebljiv u svojoj veri
daljine gordo meri
sive,
što se do neba vuku.
Sunce u jednom prigušenom zvuku,
iznemoglo, meko,
mre negde na zapadu, daleko.
I preko žutog zlata
na ruhu mu, što sjaji,
padaju, kao samrtni trzaji,
teški valovi skarlata.
A on sluša:
bat...bat...bat...
To Vekovi, što idu u Nepovrat,
zastanu, da mu se dive...
|