Uvodna reč

Izvor: Викизворник
Uvodna reč
Pisac: Milutin Bojić




              Uvodna reč

                                 Rome n'est plus dans Rome;
                                 elle est toute ou je suis.

                                      Corneille (Sertorius)

Psalmopevče, gde si, da sa zlatnih žica
     Tvoj psalam zazvoni,
Da uz tužni jecaj prekomorskih tica
     U tugu zaroni?

Vaj, guslari, gde ste, da zvuk vaše strune
     Teški očaj ljudi,
Što danima trpe bod trnove krune,
     Pod hrastom zagudi?

Da pevate razmah orlova umornih,
     No koji ne klonu,
Već krvavom penom, sred rogova zbornih,
     Krste vasionu!

Još nesvenut lovor krv njihova škropi,
     A prsiju plamen
Put kroz glečer stvara i smetove topi
     I go stapa kamen.

O, dajte mi snagu i desnicu čvršću!
     Suza glas moj muti:
Preko reči, što mi od užasa dršću,
     Java tek se sluti.

Mirnoće mi dajte, da svu snagu stečem.
     Da iz srca dadnem
Sav bol i sav ponos i, kad ih izrečem,
     Kô list sveo padnem.

Ali glas moj zalud kroz groblja vas vapi.
     Moj smer će da kaže
Onaj, što ep večit morem vrućih kapi
     U jambove slaže.

1917



Vikipedija
Vikipedija
Vikipedija ima članak u vezi sa ovim tekstom:


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milutin Bojić, umro 1917, pre 107 godina.