Soko leti preko Sarajeva
srebrenijeh nogu do koljena,
pozlaćenih krila do ramena,
biserli mu kruna nad očima.
Gledale ga Sarajke djevojke, 5
gledajući njemu govorile:
— O boga ti, siv zelen sokole!
Gdje si bio, koga si dvorio?
Ko je tebi noge oknivao,
ko li ti je krila pozlatio 10
i ko ti je krunu nakitio?
Odgovara siv-zelen sokole:
— O boga mi, Sarajke djevojke,
dvorio sam pašu Ali-pašu!
U paše mi tri šćeri bijahu: 15
starija mi noge oknivala,
a srednja mi krila pozlatila,
najmlađa mi krunu nakitila.
Najmlađa mu najljepša bijaše,
često babi na ćošak iđaše 20
i šećerli kahvu donosaše.
Nju mi babo sevdi-đulom zvaše,
mila majka sevdi-zlato moje,
mio dragi sevdi-srce moje.
— Sevdi-srce, hoćeš poći za me? 25
— Pašo-zade, ako babo dade!
Babo dade, oženi se zade.
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 334.
