Smrt kneza Dobroslava/17

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu

ČIN ČETVRTI
◄   ПОЈАВА IV POJAVA I ПОЈАВА II   ►

ČIN ČETVRTI
 
POJAVA I
Soba Dobroslavljeva. — Noć je. DOBROSLAV i STANKO.

 
DOBROSLAV:
Jamačno je tako: on ni malo
Već ne sumnja ko mu sina ubi.
Uzmože li da to i dokaže
Bojat' mi se Trogirskoga suda,
Gdje je više njegovih no mojih
Prijatelja; a ne uzmože li,
Bojat' mi se noža iz potaje.
Čim je tako poginuti mora.
Na taj način bez'bjedan ću biti,
Bez prezanja, bez ikakve sumnje,
Savršeno spokojan k'o prije.
Dosta puta na taku sam misao
Dolazio, pa odustajao;
Neki tajni glas mi govoraše
Da ne diram u onoga starca;
Ali sada razlozi me tvoji
Ub'jediše... On poginut' mora.
STANKO:
Tomkova su djeca već na domu,
A brat mu je doš'o da zahvali
Što si štedro s materom ih njinom
Otkupio jutros od hajduka.
DOBROSLAV:
Otkupio? Tako li mu reče?
Bog i duša! s tom vještinom tvojom
Nećeš nikad na vješala doći.
STANKO:
Ja započeh, a sad, gospodaru,
Ti dovrši. Ako taj Srđ želi
Da i brata vidi izbavljena,
Pošlji njega da ga sam izbavi
Od jedinog neprijatelja mu,
Radimira.
DOBROSLAV:
Zar ja da ga pošljem?
Ipak n'jesi vješt do kraja. Može
Srđ ne svršit' djelo, a svršiv ga
Il' ne svršiv, može bit' uhvaćen;
I tad bi me odao bez sumnje.
Ja tu moram raditi, nu tako,
Da ostanem izvan domašaja.
Sumnji svakoj. A i ti ne valja
Da podlegneš ovoj. Rekao si
Da Srđ mora izbaviti Tomka;
Onda biće najzgodnije da ga
Tomko licem na to i navede.
Doved' mi ga odmah. (Stanko pođe.)
Već iznuren, a u mojoj vlasti,
Tomko niti može, niti smije
Odati me, sve da bi i htio.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Ban, umro 1903, pre 116 godina.