Smrt Uroša Petoga/37
POJAVA X
Vukašin, Ulazi Dijak u malo za tim Goluban, pa dvoranin.
VUKAŠIN:
Prijatelju, šta je?
DIJAK:
U paklu se
Nalazimo, u pravome paklu.
Poginuo Vlatko, a četa mu
Ispred dvora kojekuda prsla.
Sad carica s b'jesnim gomilama
Na sva vrata bez prepreke srće.
Ne možemo odoljevati joj.
VUKAŠIN:
Ko to veli? ko je malodušan
Nek odlazi. Marko još se hrabro
Na bojištu otvorenom drži;
I ja ovdje u zaklonu mogu.
Neću da sam lošiji od sina.
(Dolazi Goluban)
Dolaziš li i ti, štitonošo,
Da svjetuješ kralju svomu bjegstvo?
GOLUBAN:
Kralj je hrabar čim s' upustit' smio
U ovaku nejednaku borbu;
Ali kralj js uz to i oprezan,
Pa dok može dvor će ostaviti.
Loša nam je na sve strane sreća;
Brojem svladan već odstupa Marko.
VUKAŠIN:
On zar?
GOLUBAN:
Već je do poljane stjeran.
VUKAŠIN:
Tim je bliže dvoru, pa dvor jači.
A među tim neumorni Gojko,
Koji juri napr'jed s konjaništvom,
Do koji čas biće tu. Ja moram
Da se držim i dočekam njega.
GOLUBAN:
Ne bi l' bolje bilo da Kraljević
Odmah s četom prikuči se dvoru,
Pa svi skupa da prodremo vanka,
I na susret Gojku otidemo?
VUKAŠIN:
Tu ostajem.
GOLUBAN:
Ja ne marim, kralju,
Što bih ovdje glavu ostavio;
Ovdje ili drugdje, sve, mi jedno;
Ali nas je briga obuzela
Samo za tvoj život.
VUKAŠIN:
Tu ostajem.
DIJAK:
Oh, evo te na koljen'ma molim,
Spasavaj se od izvjesne smrti.
VUKAŠIN:
V'jes u take sve plašivce! tuna,
Tu ostajem, velim.
(Ulazi dvoranin)
PRVI DVORANIN:
Hrabri Marko
(ulazi) S četom svojom već prepolovljenom
Suzbijen je do velikih vrata.
VUKAŠIN:
Nek ih brani.
DIJAK:
I on i svi ondje
Izginuće.
PRVI DVORANIN:
On jarosno viče
Da kralj s carem odmah van iziđe,
Il' će vrata i sam prolomiti.
VUKAŠIN:
To li viče? (Za Uroša strepi;
Pa zar sada da ga u dvor pustim,
I promašim svoj najveći udar?
To ni pošto... Ali da g' odbijem,
Silom ć' ući... . Preteći ga moram.)
Trči, momče, javi mu da idem;
Nek me čeka. — Golubane vr'jedni,
Skupi dolje u dvorištu ljude,
Pa svi stojte gotovi na izlet;
Eto mene dok se naoružam.
(Svi odlaze, a ostaje Vukašin; Dijak na strani).
Idem, idem na to krvno djelo...
Sila mi je, neuklona sila. —
Koga vidim! još si tu, Dijače!
DIJAK:
Tu sam.
VUKAŠIN:
Dakle?... Ali tim paklenim
Tvojim oč'ma ne gledaj me tako;
Šta me pitaš tim pogledom mrskim?
Još ne svrših ništa.
DIJAK:
A Jelena
Do koji čas svršiti će svoje.
VUKAŠIN:
Sam ti demon govori iz usta,
Pa na tebe neka i gr'jeh padne.
Hajd' pred ona tamo spoljna vrata,
Pa ne puštaj nikoga unutra.
(Odlaze na suprotne strane)
|