Smrt Osmana Kitalije

Izvor: Викизворник


Smrt Osmana Kitalije

Vino pije trideset hajduka,
O Petrovu danu bijelome
U zelenu lugu posavskome,
Među njima Sava barjaktare,
Ajduk Sava na noge skočio 5
Pa prihvati šikajli durbina,
Pa se pripe u vrhove jeli,
Pruži durbin na četiri strane,
Dok ugleda trideset Turaka.
Kaki bjehu Posavljani Turci, 10
Nema momka na kom’ nema toka,
A za pojas dvije puške male,
O ramenu breške i latinke
I od žive vatre dževerdani,
Kad ih Sava viđe barjaktare, 15
Pa ovako Sava pomislio:
Bože mili na svemu ti hvala,
Da divnijeh na Turčinu toka,
Čini mi s za mene bi bile!
Pa se soko niz jeliku spušta, 20
Turi durbin, uze dževerdana,
Blizu sebe Turke pripuštio,
Taman pušku ponuditi šćaše,
Da ubije tursku buljubašu,
Dok se Turčin iz planine javi, 25
Pa zapjeva što mu grlo daje:
„Pobratime, Sava barjaktare,
„Jesi li se iđe dogodio,
„Da prihvatiš trideset Turaka,
„Da sastaviš šesdeset ajduka? 30
„Ja sam dobar šićar opazio,
„Što bi naše šićarilo društvo."
Sava mu se iz planine javi:
„Ko me danas u planinu traži,
„Neka ide mene pod jeliku!" 35
Dok eto ti turske buljubaše
I za njime trideset Turaka,
Svi se s njime pozdraviše Turci,
Pa pred njima Sava barjaktare,
Đe no Sava društvo ostavio, 40
Na ajduke okom namagnuo,
Svi ajduci na noge skočiše,
Sva se redom izljubi družina,
Posjedaše pod tanke jelike,
Tada Sava reče buljubaša: 45
„Pobratime Porosina Ibro,
„Đe si bolan šićar opazio,
„Da bi naše šićarilo društvo?"
A reče mu Porosina Ibro:
„O Ilinu danu bijelome, 50
„Naljećiće deli Kitajlija,
„Da potvrdi na Zvorniku grada;
,,Al’ zaludu bogom pobratime,
„Kad nemamo u družini druga,
„Da Osmanu stane na megdana, 55
„Za nj'ga gvožđe ni olovo neće!"
A da vidiš Save barjaktara,
On dohvati pero i hartiju,
Na koljenu sitnu knjigu piše,
A posla je u Pivu krvavu, 60
Na koljeno Pivljaninu Baju:
„Pobratime Pivljanine Bajo,
„Kako primiš knjigu šarovitu,
„Povedi mi trideset hajduka,
„Brže ajde Posavini ravnoj, 65
„Jer sam dobar šićar opazio,
„Naljeći će deli Kitalija,
„Naćeraće devet mazgi blaga,
„Da potvrdi na Zvorniku grada;
„Ne ostavi Lima od Primorja, 70
„Nek’ ponese dugu prekomorku,
„S kojom orla bije pod oblake,
„A bijele među oči Turke!"
Pa kad Sava knjigu načinio,
U družinu riječ govorio, 75
„Da l’ je majka rodila junaka,
„Da prihvati knjigu šarovitu,
„Da je nosi uz Bosnu ponosnu,
„Dok izide na Ercegovinu,
„Da pregazi Taru vodu ladnu, 80
„Da ]e nosi Pivljaninu Baju?"
Al’ se momče u družini nađe,
Po imenu Renovac Gavrilo,
Soko Gajo sa Žabljaka bješe,
Sa Žabljaka ispod Durmitora, — 85
Lako momče na noge skočilo,
Pa u ruke knjigu dohvatilo,
Ode Gajo uz Bosnu ponosnu,
Dok iziš'o na Ercegovinu,
Kad je bio Tari vodi ladnoj, 90
Svratio se u Dovolju crkvi,
Te se moli Bogu i zakonu,
Radi sreće i svojega puta,
Ostavio dva dukata žuta.
I na Tari vodu pregazio, 95
Dok izide na Jezera ravna,
Ne šće svratit’ junak do Žabljaka,
Ni do svoje od kamena kule,
No proćera u Pivu krvavu.
I Pivu je vodu pregazio, 100
Pravo ide na Bajovu kulu,
Ugle da ga Pivljanine Bajo,
Pa ovako Limu govorio:
„Pobratime od Primorja Limo,
„Evo nama Renovac Gavrila, 105
„Da nam priča za naše ajduke!"
Sretoše ga pod bijelu kulu,
Zagrliše pa se poljubiše,
Tada reče Pivljanine Bajo:
„Đe li nam je Sava barjaktare, 110
„Je li živo trideset ajduka?"
On mu dade knjigu šarovitu,
A kad Bajo knjigu pregledao,
Dodade je Limu od Primorja,
Limo viđe knjigu šarovitu, 115
Krstat barjak pod kulu turno
I isturi dvije puške male,
Odmah pade trideset ajduka,
Pod Bajovu od kamena kulu,
Opremi se Bajo i Limune, 120
Pa otale krenuše ajduke
I siđoše pivskom manastiru,
Te se mole Bogu po zakonu,
Radi sreće i svojega puta,
Ostaviše šeset madžarija, 125
Pa na Pivu vodu pregaziše
I eto ih na Jezera ravna,
Pod Dovoljom Taru pregaziše,
Svratiše se u Dovolju crkvi,
Te se mole Bogu po zakonu 130
I daruju svece i ćivote,
Radi sreće i svojega puta,
Ostaviše šeset madžarija.
Otle Bajo provede družinu,
Dokle side u Bosnu ponosnu, 135
Đe je Gajo društvo ostavio
I dovede trideseg ajduka,
A tuj nađe šesdeset ajduka,
Pola Srba, a pola Turaka,
Sastade se devedeset druga, 140
O Ilinu danu bijelome,
Izidoše drumu širokome,
Pohvataše meterize tvrde,
Da čekaju deli Kitaliju,
Čekaše ga tri bijela dana; 145
Kad četvrto jutro osvanulo,
Dok eto ti deli Kitalije,
Na đogatu noge prekrstio,
U ruci mu sedevli tambure,
Sitno kuca zgodno popijeva: 150
„Kurvo Jedna Porosina Ibro,
„Jesi li se s pobrom sastanuo,
„S pobratimom Savom barjaktarom,
„Nemojte mi sjutra govoriti,
„Nijeste se niđe dogodili, 155
„Ne bi proš’o deli Kitalija,
„Ni proćero devet mazgi blaga,
„Da potvrdi na Zvorniku grada!"
Tada reče Sava barjaktare:
„Ja ću prvi u meteriz tvrdi, 160
Sa mojijeh trideset ajduka,
Ti do mene Porosina Ibro,
Sa tvojijeh trideset Turaka,
Do tebe će Bajo i Limune,
Društvo im je lomno i umorno 165
„I sad braćo da ga drčekamo!"
Dočeka ga Sava barjaktare,
Na nj’ ga puče trideset pušaka,
Al’ na njemu pancijer košulja,
Olovo mu ništa ne mogaše, 170
U zenđije noge uvalio
U sedlo se dobro utvrdio,
Pa poteže sablju od pojasa,
Posječe mu nekoliko druga
„Stani Sava!" pa mu psuje majku, 175
Sava viče Porosinu Ibra
I njegovo trideset Turaka.
Ali viknu deli Kitalija:
„Stani Ibro kurvino kopile,
„Zar se i ti tune pridesio!" 180
Posječe mu nekoliko druga.
A kad viđe Pivljanine Bajo,
Ovako je Bajo govorio:
„Đe si Limo, Bogom pobratime,
„Ti se hvališ u našu krajinu, 185
„Đe ti nosiš dugu prekomorku,
„S kojom orla biješ pod oblake,
„Udri danas deli Kitaliju,
„Njega gvožđe ni olovo neće,
„No ga udri među oči crne!“ 190
Pruži Limo dugu prekomorku,
Pa mu palac na oslonac škrinu
I na taban živa vatra sinu,
Dobra puška pogodi Turčina,
Obadva mu oka izvadila, 195
Ugrabiše devet mazi blaga.
Poćeraše uz Bosnu ponosnu;
Kad su bili valovitoj Drini,
Nu da vidiš Save barjaktara,
On doziva đemidžiju Ibra: 200
„Pobratime đemidžija Ibro,
„Doćeraj mi do kraja đemiju,
„Da prevezeš devedeset druga
„Daću tebe nebrojena blaga!"
Preveze mu devedeset druga, 205
Dokle stiže Kitić Ibraime,
Na vrančiću konju od megdana,
Pa u Drinu naćerao vranca,
A pristiže Baja i družinu:
„Stani kurvo, Pivljanine Bajo, 210
„Jutros si mi brata pogubio
„I carevo blago zadobio!"
Kad ga viđe Pivljanine Bajo,
Sva se redom razbježa družina,
Stiže Turčin na konju gavranu, 215
Pa ugleda Renovac Gavrila,
Pa ga gađa puškom od očiju
I slomi mu nogu u koljenu;
Ranjen Gajo pušku prihvatio,
Pa on gađa Kitić Ibraima, 220
Pogodi ga u čelo bijelo;
Turčin pada, a Gajo dopade,
Osječe mu sa ramena glavu,
S njega skide toke i oružje,
A pojaha vranca od megdana, 225
Pa doziva Baja i družinu:
„Čekaj Bajo, Bogom pobratime,
„Ne bojte se danas od Turaka,
„No da tursko blago poćeramo!"
U planinu blago išćeraše,— 230
Kalpacima blago dijeljahu
I odoše zdravo i veselo.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme iz zbirke Novice Šaulića; Grafički institut "Narodna misao", Beograd - 1929., Knjiga I - sveska II, str. 696-702.