Slovo iže, ali sirca niže
Zapisao kaluđer na sircu (đe se reže) iže (i), da bi poznao, ako đak osiječe malo od sirca. Kad kaluđer iziđe iz sobe, onda đak uzme sirac, da osiječe malo, a kad vidi na sircu iže, onda osiječe poveliku krišku, pa zapiše opet onako iže, kao što je i bilo. Kad dođe kaluđer, pogleda sirac i uzme u ruke: „Va istinu slovo ize, ali sirca nize.“
Izvor[uredi]
- Karadžić, V. S. 1870. Srpske narodne pripovijetke, drugo umnoženo izdanje. Beč, u nakladi Ane, udovice V.S. Karadžića. str. 300.
|