Svetome Savi
Slava mu, slava kliknimo braćo!
Vasc'jelo srpstvo, nek'diže glas;
Eto nam škole i crkve svete,
Tim sveti Sava proslavi nas.
Istaknu prvu prosvjetu rodu,
Sazida srpstvu sreće oltar;
A luču rasu narodu svome,
Vjeru da širi i znanja dar.
Alem i zlato, raskošne dvore
Sava ostavi, da kaže nam';
Rod kako ljubii kako treba
Prosveti da se sazida hram.
Slava mu, slava, dok sv'jeta traje,
Kliknimo njemu iz srca svog;
A on će molit' da krvnu braću
Složi i smiri pravedni Bog.
Lavor i smilje što svetu goru
Atonsku resi i daje kras,
Vjence od njega spletimo Savi,
A pjesmom žarkom uzdiž'mo glas.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
Bar (Crna Gora) 1897. , Milo Jovović, „Golub“, broj 2., u Somboru, 15. januara 1897., str. 27.