Sveznanje V6

Izvor: Викизворник
SVEZNANjE


Vreme-Vhod

VREME 1) razmak u trajanju, doba. 2) u flz. pretstava u kojoj zamišljamo niz događaja koji su se u realnom svetu odigrali jedan za drugim. 3) u meteor. stanje atmosfere oličeno skupom meteor. elemenata; prolazno je i menja se svakog trenutka; u običnom životu karakteriše se elementom koji se najviše ističe, npr. oblačno, hladno, kišno itd.; ako su svi meteor. elementi umereni (blaga tmpt., slab vetar, nebo vedro ili sa malo oblaka) kaže se da je v. lepo; ružno v. često se naziva: nevreme, nepogoda i elementarna nepogoda. 4) u gram. pojam za označavanje naročitih oblika glagolske radnje, bivanja i stanja u sadašnjosti, prošlosti i budućnosti; u sh. jeziku ima 7 v.: sadašnje, prošlo, davnoprošlo, pređašnje svršeno (aorist), pređašnje nesvršeno, buduće i predbuduće (pređašnje b.). 5) dnevni polit. list: izlazi u Beogradu od 1921. Sunčano v., razmak između 2 uzastopne Sunčeve kulminacije; pokazuju ga sunčani časovnici; usled neravnomernog kretanja Zemlje po ekliptici nije stalno; stoga uvedeno građ. (obično, sr.) v. sa sr. sunčanim danom od 24 h (1 h = 60’, 1’ = 60’’). Mesno v., svaki meridijan ima svoje određeno m. v., ali je iz praktičnih razloga Zemlja podeljena pa 24 jednake vremenske zone, pri čemu pojedine države imaju v. zone u koje spada najveći deo njihove ter., npr. zapadnoevr. (griničko) v. ima zona od --7,5° do+7,5° i. d. (Engl., Frc. i dr.); srednjeevr. v. ima zona od 7,5° do 22,5° i. d. (Šved., Nem, Jugosl., It. i dr.); istočnoevr. v. ima zona od 22,5° do 37,5° (Rus, Rum., Bug. i dr.). Svetsko v. uvedeno 1925. otkada astr. dan počinje u ponoć sr. griničkog v. Vremensko izjednačenje, razlika između sunčanog i građ. v.; varira od --14’28’’ (11-/2.) do 16’21’’ (16./10.). V. (sinoptička) karta, pretstavlja veće zemaljske površine s podacima o stanju meteor. elemenata u pojedinim predelima; na njima se dobiva sintetička slika meteor. elemenata, pomoću koje se može proučavati vremensko stanje. V. konputacija, računanje v. u pravu; može biti astr. i građanska; astronomska k. računa v. od sekunda do sekunda; građanska k. uzima u obzir samo cele dane; ako zak. i ugovor ne naređuju drukčije, uvek se polazi od građ. k.

VREME, beogr. dnevnik, osn. 1921.; otad ga uređivali Kosta Luković, Radoje Marković, Stanislav Krakov i Ljuba Popović; od 1936. ima oblik savr. evr. informativno-polit. dnevnika i pretstavlja naš najbolje uređivan dnevni list.

VRENGA → sifilis.

VRENjE, razlaganje i promene org. i neorg. jedinjenja pod uticajem encima koje stvaraju mikroorganizmi (bakterije i gljive); pravo v., (alkoholno, mlečno, buterno) vrši se u otsustvu kiseonika, a oksidativno (npr. previranje etil-alkohola u metan) u njegovu prisustvu; u v. spadaju i truljenje i trunjenje biljnih i životinjskih ostataka (lešina); pri truljenju (v. belančevina) javljaju se mnogi proizvodi neprijatna mirisa (vodonik-sulfid, skatol, indol); trunjenje daje kao krajnje proizvode ugljen-dioksid, vodu i nitrate; u domaćinstvu se pomoću v. dobivaju razna alkoholna pića i kisela testa, a u ind. čitav niz proizvoda: pivo, alkohol, kvasac, glicerin, sirćetna, mlečna i buterna kiselina, jogurt, sir, kiselo mleko itd. Alkoholno v. prouzrokuju naročite gljivice: Sacharomyces cerevisiae (pivo) i S. ellipsoideus (vino), koje svojim fermentom, cimazom, razlažu šećer u ugljenu kiselinu i alkohol; kad se proizvede oko 18% alkohola, v. prestaje, a mikroorganizmi polako izumiru od svog proizvoda, alkohola. Sirćetno v. vrši se uticajem fermenata bakterija sirćetne kiseline (Acetobacterium), koje pretvaraju alkohol u sirćetnu kiselinu. V. mlečnog šećera stvara mlečnu kiselinu; njega izazivaju bakterije mlečne kiseline (Bacillus acidi lactici), bakterije koli i neke dr. Manitno v., bolest česta kod juž. vina sa malo kiseline, pri visokoj tmpt. prouzrokuju je isti mikroorganizmi koji prouzrokuju i v.; daje vinu kiselo-sladak ukus; bolest se sprečava i leči kao i → prevrnuto vino.

VRES, vresak, vrijes (Caluna vulgaris, fam. Ericaceae), zimzelen šib, sitnih i uzanih, naspramno raspoređenih listića, malih modrikasto-ružičastih cvetova spojenih u cvast grozd i sa mnogobrojnim semenkama; plod čaura; raste u Evr., zap. Az., s. Afr., S. Amer.; u Jugosl. se nalazi po šumama Bosne, zap. Srbije, Hrv. i Slov.; medonosna biljka. Ime vres odnosi se i na rod Erica, koji pripada istoj familiji. E. arborea, vel. v., drvolika, visoka do više m, sa mirisnim belim cvetovima; rasprostranjena u medit. oblasti. E. carnea, crnica, niski, položeni žbun, sa crvenkastim, ređe belim cvetovima. Raste u šumama četinarskim montanskog i subalpiskog regiona, i na vrištinama. Rod Erica obuhvata oko 530 vrsta u vantropskoj Afr., mediter. obl., evr. atlanskoj obl. Poreklom su iz j. Afr., sa vel. brojem vrsta u Kapu.

VRETENAR (Aspro), riba iz por. grgeča, izdužena, vretenasta tela i tvrdih krljušti; dve vrste u našoj zemlji (A. streber i A. zingel), po tekućim vodama dunav. i egej. sliva.

VRETENO 1) obličasta naprava zašiljena na krajevima, kojom žene uvrtanjem ispredaju vunu, konoplju i lan. 2) osovina vodeničnog točka.

VRETENCE → vilinski konjici.

VREŠ → Tanarix.

VRZINA → kelj.

VRIJ (frc.), svrdao, → kovit.

VRIJES → vres.

VRIONICA, odeljewe za smeštaj sudova u kojima previre šira; mora da ima zgodan prilaz za kola, dovoljno vrata i prozora, za brzo i lako provetravanje, i dovoljno prostranstva da bi se sudovi, podignuti na gredama, bar za 0,5 m nad zemljom, rasporedili tako da ne smetaju jedan drugom; u vreme berbe i vrenja tmpt. ne sme da bude ispod 15°, ni iznad 25°; u njoj se ne sme spavati na podu, jer bi to donelo sigurnu smrt.

VRIS Hugo de (Vries, • 1848.). hol. botaničar svet. glasa; osn. mutacione teorije, prema kojoj vrste ne postaju putem dugih i laganih prelaza, već iznenadnim promenama; od vel. značaja su i njegova ispitivanja o osmozi i plasmozi, a i teorija intracelularne pangeneze; gl. delo: Mutaciona teorija.

VRIŠTINA, posna zemlja koja sadrži mnogo kvarcevitog peska i šljunka.

VRKUTA (Alchemilla vulgaris, fam. Rosaceae), livadska zeljasta biljka, visoka 0,5 m, prstasto deljenih listova, štitaste cvasti, od malih neuglednih žuto-zelenih cvetova.

VRLIKA 1) varošica u Dalm., na jz. ivici Vrličkog Polja, 997 st.; u sr. v. hrv. župa; ostaci st. grada i franj. man. 2) 20 km duga ponornica u Dalm., u Imotskom Polju.

VRLINA, pozitivna osobina karaktera i duha; stalna gotovost čoveka da čini dobro, pojedinačno ili opšte, bez očekivanja nagrade.

VRLjINA →ovrljina.

VRMAC, 10 km dugo pol. u Boki Kotorskoj, između Kotorskog i Tivatskog Zal.

VRNUT → skuša.

VRNjAČKA BANjA, drž. banja, u podnožju pl. Goča (Moravska Ban.); žel. stanica na 3,6 km od banje (pruga Stalać-Sarajevo); najveća i najposećenija banja u Jugosl.; 275 m nadm. v.; sr. god. tmpt. 11,4°; homeotermni (36°) i hladni (16°) alkalno-kiseli izvori; za piće i kupanje; leči bolesti organa za varenje, katare organa za disanje, srca, jetre, bubrega, mokraćnih kanala, šeć. bolesti, giht, ž. bolesti i nervozu. Vel. moderno kupatilo s 2 vel. basena i 43 kade; sezona maj-oktobar.

VRONSKI Jozef Marija (1778.-1853.), polj. filozof, osnivač tzv. polj. mesijanizma.

VRPOLjE, selo (1500 st.) kod Đakova (Savska Ban.), žel. i pošt.-telegr. stanica na pruzi Beograd-Zagreb.

VRPSKO JEZERO, najveće od mnogobrojnih jez. u austr. Koruškoj; duboko 85 m, a vel. 21,6 km². Na jez. dosta razvijen promet stranaca sa centrima u Vrbi i Porečama; u blizini jez. gl. grad Koruške Celovec.

VRSTA 1) u logici, svaki pojam prema najbližem većem pojmu čijem obimu pripada npr. zec-glodar, šešir-kapa, bor-četinar, hrt-pas; u biol. skup najsrodnijih živih bića, koja čine osnovnu sistematsku jedinicu. 2) u gram. grupa imenica ili glagola koji se menjaju na isti način; imeničke v. se određuju prema završetku u 1. pad. jedn. i prema rodu: 1. v. su imenice m. r. bez nastavka i s nastavkom -o, -e; 2. v. imenice sr. r. na -o, -e; 3. v. i.menice m. i ž. r. na -a; u 4. v. imenice ž. r. bez nastavka; glagolske v. dele se prema osn. načina neodređenog ili vrem. sadašnjeg; najpraktičnija podela na 3 v. prema završetku 1. lica jedn. sad. vremena: 1. v. -am (pevam); 2. v. -em (idem); 3. v. -im (nosim).

VRT, naročito obrađeno zemljište za gajenje voća, ukrasnih biljaka, drveća, cveća i povrća.

VRTAČA, do, dolac, duliba, ponikva, vrtop, levkasto, karličasto ili bunarasto udubljenje na površini krečnjaka; postaje hem. rastvaranjem krečnjaka; najčešći oblik u karsnim predelima; ako se stvori ispod rastresitog aluvijalnog pokrivača, pa se on u nju stropošta, naziva se aluvijalna v.

VRTEŠKA 1) dečja igračka koja se obrće na vetru. 2) praćka od komadića kože ili krpe sa 2 uzice, kojom se baca kamen pošto se prethodno praćka zavrti. 3) sprava za kretanje letelica i to na taj način što pri obrtanju zahvata okolni vazduh i snažno ga potiskuje u 1 pravcu (veštački vetar), a reakcija (vučna sila v.), koja pri tom nastaje, nagoni v. zajedno s letelicom na kojoj se nalazi na kretanje u supr. pravcu. 4) naprava s konjima, čamcima i kolima, koja se vrti; služi za zabavu dece i mladeži naročito po sajmovima.

VRTIJELjKA, brdo blizu Cetinja, gde 1685. u borbi s Turcima poginu vođ herc. hajduka Bajo Pivljanin.

VRTIČAVOST, parazitarno oboljenje ovaca (→ brlj).

VRTLOG 1) deo tečne ili gasovite mase koji se brzo okreće; može imati oblik prave cevi, prstena i dr.; u mat. se izražava vektorom čiji je intenzitet proporcionalan brzini rotacije. 2) u meteor., vazdušno strujanje kružnog oblika; može biti → ciklonsko i → anticiklonsko. 3) u vplov., nepravilno mešanje vazd. slojeva posle prolaza nekog tela kroz vazduh; povećava otpor vazduha.

VRTOGLAVICA, stanje kad nam se čini da se ili okolni predmeti okreću oko nas, ili mi oko njih; javlja se kao posledica poremećaja → ravnoteže i → orijentacije.

VRTUŠICA (Teredo navalis), morska školjka crvolikog izgleda sa zakržljalom ljušturom; buši drvo brodova i drvenih građevina u moru i time izaziva vel. štete. Za zaštitu, brodsko drvo se impregnira ili premazuje naročitim materijama.

VRUBELj Mihail (1865.-1910.), rus. slikar, naklonjen literarnom i dekorativnom slikarstvu, ali i neobično originalan i snažan um.; najveći rus. slikar svoga vremena.

VRULjE, podmorski izvori slatke vode; javljaju se pored krečnjačkih obala.

VRUĆICA 1) banja blizu Teslića (Vrbaska Ban.) na pruzi Usora-Pribinić, 200 m nadm. v.; alkalno-zemno-alkalna kisela hipoterma (29,7°) s vel. količinom slobodne uglj. kiseline; za piće i kupanje; leči: živčane i srčane bolesti. 2) → tifus.

VRHBOSNA, st. bosanska župa oko izvora r. Bosne, iskonska Bosna, koja se postepeno razvila u bos. državu; u preist. doba u njoj postojalo važno neolitsko naselje u Butmiru; u rim. doba iskorišćavana je banja Ilidža; u sl. doba u njoj su postojali st. grad Kotorac i katedrala pod Igmanom; u 15. v. Turci tu razvili grad Sarajevo kao gl. mesto bos. pokrajine.

VRHLAB, u 13. v. dvorac srp. kraljeva u Labu, sev. od Brvenika.

VRHLICKI Jaroslav (Vrchlicky, 1853.-1912.), češki pesnik; virtuoz oblika; obnovio i obogatio češki pesnički jezik; oslobodio češku knjiž. nem. uzora, a uveo rom. uticaj (→ sl.).

VRHNIKA, varošica (2 500 st.) na zap. kraju Ljubljanskog Polja, blizu izvora Ljubljanice (Dravska Ban.); zan. i ind. mesto; fabrike kože, parketa, harmonija i konzervi; trg za drvo.

VRHNjE → pavlaka.

VRHOVAC 1) Maksimilijan (1787.-1827.), prvo vojnik, pa svešt., rektor bisk. semeništa u Zagrebu i zagrebački bisk., slobodoumnih načela; stupio u red slobodnih zidara; kao dobar nacionalist živo radio na nar. prosvećivanju i obratio se pozivom sveštenstvu i inteligenciji da kupe nar. pesme i reči i potsticao ih da rade na nar. knjizi; sen. u Zagrebu bolnicu milosrdne braće. 2) Radivoje (• 1863.), filolog i pedagog; uzimao vidno učešće u radu Matice srpske; gl. delo: Iz školske i društvene pedagogije.

VRHOVEC Ivan (1853.-1902.), slov. istorik, pisac mnogih ist. dela, od kojih najznačajnije: Germanstvo i njihov upliv na Sl. u sr. v.

VRHOVINA, u sr. v. danak sveštenstva plaćan ep. kao vrhovnoj glavi eparhije; zvao se još i popovina i egzarština (kupio ga ep. egzarh) i sidoksija; održao se sve do 19 v.

VRHOVINE 1) plan. obl. između Jajca i Banja-Luke, s obe strane Vrbasa; deli se na Ravnu V., na I i Zmijanje na Z. 2) selo u Lici kod Otočca i žel. stanica na pruzi Ogulin-Gospić; polazno mesto za Plitvička Jez.

VRHOVNI, najviši. V. drž. tužioštvo, nadzorni organ svih viših d. t.; postoji samo pri Kasacionom sudu i stoji pod nadzorom Mst. pravde; pred kasacionim sudom zastupa optužnicu, odn. reviziju, koju izjavi drž. tužilac. V. drž. tužilac, podiže zahtev na zaštitu zak., tj. može da traži da se rešava po predlogu i kada je presuda postala izvršna (§ 41. kriv. s. p.). V. zakonodavni savet, ustanovljen zak. od 1929., a dopunjen pravilnikom o organizaciji i radu 1929.; u bezustavnom režimu (1929.-1931.) imao zadatak da daje neobavezna mišljenja o zak. predlozima; njegove članove postavljao pretsednik min. saveta na predlog min. pravde; po uvođenju ustavno-parlamentarnog režima 1931. ukinut. V. komanda, obrazuje se u ratu od Gl. gštb.; zove so tako ako vojskom komanduje vladar, a ako komanduje vojvoda ili gen., onda nosi naziv Komanda operativne vojske; има в. власт на ратној територији; састоји се од штаба и осталих потребних делова. V. komandant celokupne voj. sile je Kralj; propisuje sve zak. i uredbe za voj.; u ratu može poveriti komandovanje operativne v. vojvodi ili gen., koji dobiva naziv k. operativne voj., a za svoj rad odgovara min. voj. i mornarice. V. sud, u Sarajevu, odeljenje jsl. Kasacionog suda, teritorijalno nadležan za B. i X., do 1933. bio jednovremeno i kasacioni i apelacioni sud. V. sud radničkog osiguranja, viša sudska ustanova pri Središnjem uredu za osiguranje radnika; dužnost mu je da rešava po blagovremeno podnešenim žalbama protivu presuda sudova r. o.; ustanovljen je na osn. § 171. Zak. o osig. radnika; sastoji se od pretsednika, sa rangom sudije kasac. suda, i najmanje 4 sudije (apelac. sudije ili pretsednici okr. sudova).

VRHUNAC, najviši stepen, najviša tačka; u vplov. najveća visina uzdizanja koju može dostići neki avion (plafon).

VRCALjKA, istresaljka, centrifuga, separator 1) pčelarska sprava za vađenje meda iz saća pomoću centrifugalne sile bez kvara saća, koju je pronašao Čehoslovak Hruška 1865. Najprostija v. sastoji se iz uspravnog suda, u čijem je centru žljeb za vertikalnu osovinu; oko osovine utvrđena je korpa (vitlo), u koju se stavljaju okviri o otklopljenim medom; sistemom poluga i zupčanika okreće se vertikalna poluga s korpom u žljebu suda. Postoje 2 tipa v.: jednostavne, u kojima se med istresa s 1 strane saća, i radijalne, u kojima se med istresa s obe strane. 2) sprava u kojoj se mleko brzo okreće, pa teži sastojci, usled centrifugalne sile, odlaze dalje od sredine, a lakši ostaju bliže sredini; omogućava izdvajanje mlečnih masti; veći prerađuju i nekoliko hiljada l mleka na sat; pronađeni krajem 19. v. i doprineli industrijalizaciji mlekarstva.

VRČEVIĆ Vuk (1811.-1882.). skupljač nar umotvorina; dobro znao nar. jezik i običaje; prvo prikupljao pesme, običaje i reči za Vuka Karadžića, a kasnije nastavio taj rad samostalno i objavio više knj.; najvažnije zbirke šaljivih nar. pripovedaka, nar. basana, pesama i zagonetaka; pokušao po ugledu na St. Ljubišu da obrađuje neku vrstu um. pripovetke na nar. osnovi, ali nije imao mnogo uspeha.

VRŠA, vršva, vrška 1) rib. naprava, pletena u obliku četvorougla, polulopte ili flaše od šiblja, trske, žice ili kanapa, na 4 i više obruča; na ulazu ima vršnjak (levak), kroz koji ulazi riba; u nju se obično stavlja meka (mamac), pa se spušta na morsko dno i vadi posle 2-3 dana. 2) na donjem Dunavu popleti od granja i pruća postavljeni na dubokim mestima uz samu obalu, tamo gde je voda naročito brza i gde prolazi krupna riba; do regulacije Đerdapa 1 od najuspešnijih alata za lov krupne ribe. 3) na manjim rekama naprava od pruća: stavlja se na izlazu iz zagrada, kojima pregrađen rečni tok.

VRŠALICA, sprava za odvajanje zrna od slame i pleve; upotrebljava se za žito, detelinu, kukuruz (krunjač), mahunaste biljke itd.; prema sastavu može biti prosta, polusložena i složena, a po pokretnoj snazi: ručna, stočna i parna ili motorna; gl. joj radni deo bubanj sa podbubnjem ili nadbubnjem; bubanj je cilindrična oblika, otvoren ili zatvoren, sa zupcima ili rebrastim polugama, različite veličine (50-200 sm) i brzine (900-1200 okreta u minutu). Ručnom v. može dnevno da se ovrše 500-700, stočnom 2000-2500, parnom 7000-30 000 kg žita.

VRŠAC, grad i sresko mesto (29 423 st.) na ivici Banatskih Pl. i banat. ravnice (Dunavska Ban.); žel. raskrsnica; vinogr., trg. i ind. mesto; sedište prav. ep.; gmn., uč. šk., muzej, biblt.

VRŠIDBA, odvajanje plodova od slame i pleve; izvodi se ručnom snagom (mlaćenjem pomoću mlatila), stokom i vršalicama. Mahunaste biljke (pasulj, soja, sočivo itd.) mlate se. U privr. zaostalim krajevima žito se vrše na gumnu pomoću stoke (konji, goveda). Najsavršenija v. vršalicama.

VRŠIKA → vitica.

VRŠKA ČUKA, plan. (672 m) ji. od Zaječara, na bug. granici (Moravska Ban.); rudnik uglja.

VRŠNI KOŠ, osmatračnica na prednjem jarbolu broda.

VUGAVA, ugava, bugava, odlična bela vinska i stona vrsta loze, kratkih članaka, sr. bujnog čokota, petodelna i veoma usečena lista, rastresita grozda, krupnih žutih bobica prozračne i tanke kože; sazreva polovinom avgusta; ne rodi mnogo; strada od oidijuma; gaji se na o. Braču i Visu; stvara suvarak; daje prvoklasna bela vina.

VUGA ZLATKA (Oriolus oriolus, fam. Sturnidae), veća pevačica selica dugih krila i kratkih nogu; gradi lepa gnezda u kruni drveća; ženka zelenkasta a mužjak zlatnožut, sem krila i repa koji su crni; ima prijatan glas; hrani se insektima, naročito gusenicama, rado jede trešnje i plodove.

VUDOVA LEGURA, sastoji se od 7-8 delova bizmuta, 4 dela olova, 2 dela kalaja i 1-2 dela kadmijuma; topi se na 70°.

VUJAN, man. na Rudniku, u Srbiji; hram sv. Arhanđela Mihaila, bez većeg ist. značaja; obnovljen 1805.; u njemu sahranjen Lazar Mutap, i kraj njega Nikola Lunjevica.

VUJEVIĆ Pavle d-r (• 1881.), prof. univ. i upravnik Meteor. opservatorije u Beogradu; obrađuje fiz. geogr., meteor. i klimatologiju; gl. delo: Osnove mat. i fiz. geografije.

VUJIĆ 1) Vladimir (• 1894.), docent za neur. i psihijatriju med. fak. u Beogradu; štampao veći broj radova iz svoje struke; saradnik Sveznanja za neur. psihijatriju n seksualnu patol. 2) Joakim (1772.-1847.), knjiž.; studirao pravo u Požunu, ali ga nije završio; rano počeo da luta i menja zanimanja (pisar, uč. i prof.); prošao celu Mađ. i Srbiju; ostala putovanja, koja je opisivao, nisu sigurna; najveća mu zasluga što je sa đacima priređivao prve pretstave kod Srba i ustanovio 1. srp. poz.; preveo i preradio mnogo stranih komada, najviše od Kocebua, a dao i nekoliko poluoriginalnih stvari bez knjiž. značaja; sem toga dao je opis Srbije kn. Miloša i više dr., danas skoro potpuno zaboravljenih dela. 3) Jovan (1(563.-1933.), skupljač ist. i um. starina; najveći priv. kolekcionar Jugosl.; skupio zbirku od 250 slika st. srp. slikara, 20 000 knj., mnogo povelja, dokumenata, oružja itd. 4) Mihailo d-r (1853.-1913.), prof., političar i diplomat; predavao narodnu ekonomiju na Velikoj školi (1879.-1889., s prekidom 1887.); član Akad. nauka od 1901.; min. fin. u više mahova; god. 1901. na čelu vlade fuzionisanih radikala i naprednjaka, koja je primenila ustav od te god.; srp. poslanik u Parizu, Beču, Berlinu i Rimu; gl. delo: Načela nar. ekonomije.

VUJIČIĆ Milorad (1860.-1936.), političar i 1 od prvaka radikalne stranke; dobar administrator; u više mahova min. raznih resora.

VUK 1) Branković (Zmaj Ognjeni Vuk), srp. despot (1471.-1485.), sin slepog Grgura, a unuk Đurđa Brankovića; s ocem bio najpre na strani Turaka, a 1465. prišao Mađarima; naziv despota dobio od mađ. kralja Matije, koji mu dao u posed gradove Berkasovo, Slankamen, Belu Stenu i dr.; dvor imao u Kupinovu; isticao se izvanrednom hrabrošću; njegove neobično smele borbe s Turcima pravi su epski podvizi; god. 1476. prodro do Srebrnice, 1480. do Sarajeva, a 1481. do Kruševca; zbog tih i drugih podviga postao omiljen junak epske poezije i dobio ime Zmaj Ognjeni V.

VUK, kurjak (Canis lupus, fam. Canida), sličan vel. ovčarskom psu, izraste do 1.5 m dužine i 80 sm visine; brzo se množi, jer ženka okoti 4-6, pa i više mladih; u Jugosl. ga ima svuda, izuzev u najsev. delovima; leti se zadržava u blizini plan. pašnjaka i kolje sitnu stoku, a zimi se spušta u blizinu sela i provaljuje u torove; računa se da kod nas zakolju god. oko 10 000 grla stoke; tamani i korisnu divljač, naročito srne; u nar. verovanju Jž. Sl. veoma poštovana životinja; ima i svoje praznike (Mratinci u novembru); kult naročito razvijen kod stočara; zbog štetnosti Zak. o lovu ga ubraja u → zverad; love ga najviše hajkom, truju strihninom, hvataju u klopke itd.

VUKA, d. pritoka Dunava: izvire sa Dilj-Gore, a uliva se kod Vukovara; duga 112 km.

VUKADINOVIĆ Ljubomir (• 1912.) novinar, sportski saradnik »Politike«, napisao: Sportisti govore; za Sveznanje obradio sport.

VUKALOVIĆI, ugledno i brojno bratstvo (preko 70 por.) u Zupcima, u j. Herc.; starinom su iz Crne Gore. Vukalović Luka (1823.-1873.), vojvoda, rodom iz sela Bogojevića u Herc.; učestvovao 1852./3. u herc. ustanku protiv Turaka i stekao već tada ugledno ime; važio kao poverenik kn. Danila i u sporazumu s njim digao ustanak 1857./8., kad je borba s Turcima krunisana uspehom na Grahovu; n. ustanak protiv Turaka digao 1861. u vezi s it. i mađ. revolucionarima, a sa znanjem cetinjskog dvora; mirom s Turcima (1862.) dobio izvesne ustupke za Herc. i postao pretstavnik Srba za svoj rodni kraj, priznat i od tur. vlasti; sukob s vojvodom Mirkom (1862.) i s cetinjskim dvorom izazvao sumnje protiv njega, tako da je naskoro onemogućen u Herc.; stoga otišao u Srbiju (1864.), a odatle u Rus, gde i umro.

VUKAN 1) vel. župan u Raškoj (1083.-1118.), gde ga uputio zetski knez Bodin koji, izgleda, bio s njim u srodstvu; često napadao na Viz. sve dok ga car Aleksije Komnin nije nagnao na mir u Lipljanu (1094.); poginuo u borbi oko prevlasti koja, po Bodinovoj smrti, izbila između Raške i Zete:* 2) Nemanjić, najstariji sin Stevana Nemanje, kralj u Duklji (1195.-1208.); otac mu na državnom saboru u Rasu (22./3. 1195.) dao na upravu Duklju sa Trebinjem i Hvosno s Toplicom, a velikožupanski presto ustupio mlađem sinu Stevanu iz polit. obzira prema Viz. V. bio tim uvređen i po očevoj smrti stupio u vezu s Mađarima protiv brata, potisnuo ga privremeno (1202./3.) s vlasti, ali je morao da se povuče kad je Stevan iskoristio rat Bugara i Mađara i možda dobio aktivnu bug. pomoć; braću je izmirio sv. Sava (1208.). V. porodica vladali Zetom u 1. liniji, do iza sredine 13. v.

VUKANOVIĆ 1) Beta (• 1875.), slikar, najviše slika figure u prir. i enterijeru, mrtvu prir. i portrete; služi se raznovrsnom thn.; izradila i mnogo karikatura; po shvatanju impresionist, ali njen impresionizam veoma umeren. 2) Rista (1873.-1918.), slikar; osn. um. udruženje Lada i um. šk. u Beogradu; gl. dela: u Muzeju kn. Pavla: Dahije, Seča knezova, Guslar, Autoportret; служио се импресионистичком тхн., мада у основи романтичког темперамента; тежио монументалном сликарству.

VUKASOVIĆ 1) Milan (• 1882.), knjiž.; stekao glas zbirkama basana (1911., 1914., 1924.), koje u poslednje vreme kod nas malo negovane. 2) Pavle (• 1893.), inž. za hidrobiol. i piscikulturu; proučava spec. biljne štetočine i parazite, o kojima publ. više radova na frc. jeziku; saradnik Sveznanja.

VUKAŠIN, srp. kralj (1365.-1371.), potiče iz činovničke vlasteoske porodice Mrnjavčevića; 1. put se pominje 1350. kao župan u Prilepu, zatim despot, najzad (1365.) kralj; potisnuo s vlasti cara Uroša, ali ga nije lišio života, kako se to posle pričalo; vladao u J. Srbiji i držao gradove Skoplje, Prizren i Prilep; pomagao brata Uglješu, gospodara dramske i sereske obl., u borbi s Turcima (1371.); u boju kod Černomena, gde je srp. voj. pretrpela težak poraz (26./9.), poginuli i V. i Uglješa; V. slomom otpočeo niz srp. poraza, koji su doveli do pada srp. državne samostalnosti.

VUKDRAGOVIĆ Mihailo (• 1900.), kompozitor, dirigent, prof. muz. šk. Stanković u Beogradu; komponovao; gudački kvartet, solo-pesme, nokturno za orkestar, dela za klavir, horove itd.

VUKELIĆ Zvonimir (• 1876.), satiričar; izdavao šaljivi list Nos i uređivao Hrv. smotru; написао (с М. Огризовићем) Trgovinu ideja, koja nije bez duha.

VUKIĆEVIĆ 1) Velja (1871.-1930.), prof. i političar; ušao u politiku 1906. kao nar. posl. radikalne stranke; 1. put min. građevina (1921.), a otada promenio više resora; pretsednik vlade (1927./8.); protiv njega stvorena seljačko-demokratska koalicija; otstupio s vlasti posle pogibije Pavla Radića i Đure Basaričeka u Skupštini. 2) Đura (1838.-1910.), političar i istorik; bavio se srp. ist., ustavnim i kanonskim pravom i politikom srp. nar. crk. autonomije; važniji radovi: O glagoljskom pitanju, Nar. kongresi ovostranih Srba itd. 3) Ilija (1866.-1899.), prof. i pripovedač; u knjiž. pošao za L. Lazarevićem i Turgenjevom; ima izvesne topline i nesumnjivog pripovedačkog talenta, ali ne i dovoljno originalnosti. 4) Milenko (1867.-1929.), prof. i istoričar; pisao dosta; najbolje studije dao o licima i događajima 1. ustanka; gl. dela; Karađorđe (samo do 1807.), Kralj Petar i Znameniti Srbi muslimani.

VUKOVAR, grad i sresko mesto (10 862 st.) na ušću r. Vuke u Dunav (Savska Ban.); deli se na St., na d., i Novi na l. obali r. Vuke; trg., ind. i ribarsko mesto; franjevački man.: gmn.

VUKOVIĆ 1) Vlatko († oko 1392.), bos. vojvoda iz 14. v. za kralja Tvrtka I; kao vojvoda pominje se od 1378.; razbio Turke kod Bileće (27./8. 1388.); komandovao bos. pomoćnim četama i u bici na Kosovu (1389.), zatim bio Tvrtkov namesnik u Dalm. 2) Roko d-r (• 1883.), botaničar, citolog; gl. dela: Jezgro i njegova deoba u rodu kareksa, Deoba ćelije kod pamuka. 3) Sava (1740.-1811.), rodom iz Mostara, nar. dobrotvor i osn. srp. prav. gmn. u Novom Sadu. 4) Sava (1811.-1872.), unuk prethodnog, odlučan protivnik Srba, vatren Mađar i min. pravde u mađ. revoluc. vladi (1849,).

VUKOVIĆ-PODKAPELSKI Janko (1871.-1918.), prvi komandant jsl. flote posle predaje a.-u. brodova jsl. vlastima; poginuo prilikom torpedovanja njegova broda od strane Italijana.

VUKOVSKO POLjE, malo karsno p. u zap. Bosni; 30 km², nadm. v. 1 140-1 190 m; u njemu samo 2 veća sela; stan. većinom prav. Srbi, poglavito stočari.

VUKODLAK, po celoj Evr. rašireno verovanje da mrtav čovek izlazi privremeno iz groba, obično samo noću; prvobitno zamišljan u vučjem obliku; u mnogom isto što i → vampir

VUKOMANOVIĆ 1) Aleksa (1826.-1859.), prof. »teorije slovesnosti, ist. knjiž. i ist. srp. naroda« na beogradskom Liceju; izdao ist. izvore: Građa za ist. naroda i knjiž. srp. (skraćen hronograf s letopisima, Žitije kn. Lazara. Život arhiep. Maksima i 1 letopis. 2) Mina (1828.-1894.), kći Vuka Karadžića, žena prethodnog, slikarka i spisateljka; njene skice i studije portreta nalaze se u Muzeju kn. Pavla; ist. vrednost ima njen Autoportret, zatim portret Sime Sarajlije i Branka Radičevića; ovaj poslednji idealizovan i veoma popularan; prevela nar. pripovetke na nem. (s predgovorom J. Grima), opisala svoje Putovanje po Srbiji; објавила у Јавору своје Uspomene na Branka Radičevića, prijatelja iz mladosti (→ sl.)

VUKOMERIČKE GORICE, brežuljci j. od Zagreba, sa najvećom visinom od 255 m.

VUKOTINOVIĆ Ljudevit (1813.-1893.), pesnik i naučnik rano prišao ilirskom pokretu; spevao čitav niz slabih pesama i dao nekoliko priča i drama; mnogo više uspeha imao u naučnom radu na botanici; uređivao knjiž. list Leptir i praktični Gospodarski list.

VUKOTIĆ 1) Janko (1866.-1927.), arm. gen.; stupio u crnog. voj. 1881., posle poslan na studije u It.; u balk. ratovima komandovao crnog. voj. kao brigadir; u svet. ratu ostao u Crnoj Gori posle okupacije i bio interniran, posle ujedinjenja preveden u voj. Kralj. S. X. S. sa činom diviz. gen. 2) Petar (1826.-1890.), crnog. vojvoda; tast kralja Nikole.

VUK-PAVLOVIĆ Pavao (• 1894.), flz. pisac, gl. dela: Opravljanje vjere i Ličnost i odgoj, u kojem dokazivao da je ljubav potstrekač svakog progresa i svih blagorodnih težnji koje čovečanstvo vode ka najvišem dobru, a da Je, naprotiv, želja za vlašću pokretač polit. reakcije, egoizma i neizbežnih sukoba koji u ist. dovode do zastoja i opadanja.

VUKSAN 1) Dušan (• 1881.), biv. upravnik muzeja na Cetinju; objavio obimnu arhivsku građu za ist. C. Gore, naročito vazvnu za vladu i ličnost Petra P Njegoša. 2) Stjepan (• 1875.), pesnik; objavio mnogo pesama i stekao lep glas pod pseudonimom Sane Kurjaković.

VUKČIĆ Hrvoje († 1416.), bos. vojvoda; postao vel. vojvoda 1380.; dugo iskorišćavao borbu Sigmunda Luksenburškog i Ladislava Napuljskog oko mađ. prestola i dobio od ovog drugog naziv hrv.-dalm. bana (1391.), a i namesnika u Hrv. (1398.). Početkom 15. v. bio kao mali vladar, imao široko i bogato područje, sa 3 ostrva, kovao svoj novac i podigao živopisan grad Jajce. Kasnije prišao kralju Sigmundu (1403.), ali neiskreno; imao mnogo neprijatelja i u Bosni i na kraljevu dvoru, zbog čega se obraćao za pomoć Turcima, dovodio ih u Bosnu i sa njima zadao težak udarac Mađarima (kod Doboja 1415.).

VULVA, stidnica (vulva), spoljni deo ž. polnog organa; sastavljen iz polnih usnica, međuusničnog prostora i dražice. Polne usne (2 para) su vel. (spoljne) i male (unutrašnje). Međuusnički prostor sadrži: vestibulum, otvor mokraćnog kanala i vaginalni otvor, koji je kod devojaka delimično zatvoren himenom. Dražica, erektilni aparat, sagrađen od šupljikavo spužvastog tkiva (corpora cavernosa), koje po građi odgovara muškom polnom udu; delimično leži pod vel. usnicama, dok se srednji uzvišeni deo nalazi ispred prednjeg dela malih usnica; izuzev vel. usnica i delimično malih, svi delovi pokriveni sluzokožom. Vulvovaginitis, infektivno oboljenje vulve i vagine, najčešće kod male ž. dece na koje je slučajno (sunđerom, ubrisačem, kupatilom, nužnikom, upotrebljenim od obolelih lica) ili polnom zloupotrebom prenesena infekcija; izaziva ga obično gonokoka, prouzrokovač gonoreje (tripera); znaci: otečenost i crvenilo spolj. i unutrašnjih delova polnih organa praćeni gnojavim curenjem, koje obično ostavlja tragove na rublju (svaki gnojav trag ne znači da je gonoreja); tačnu dijagnozu daje mikroskopski pregled; lečenje gonokoknih v. traje veoma dugo.

VULVEHAMPTON, varoš (133 000) st.) u z. delu Engl.; ind. metala i raznih vozila (automobila).

VULGARAN (lat.), prost, nizak, svakidašnji, običan V.-latinski, svakidašnji prostonar. lat. jezik, kojim je govoreno u st. It. i iz kojeg su se razvili današnji rom. jezici. V. supstitucija, u naslednom pravu pojava kod koje se sa strane testatora nasledniku (institutu) određuje zamenik (supstitut) za slučaj da institut bude nesposoban za nasleđivanje, ili da se nasledstva ne primi. Vulgarnost, u knjiž.: stilska greška, nastaje upotrebom prostačkih (nekad i nepristojnih) reči i izraza. Vulgata, lat. prevod Sv. pisma iz 4. v., od sv. Jeronima; zvanično priznat od kat. crk.

VULETIĆ-VUKASOVIĆ Vid (1853.-1933.), učitelj, potom srednjošk. nastavnik; istakao se pribiranjem arhl. i etnol. građe, u 1. redu iz Dalm. i B. i X., objavio mnogo st. natpisa i dr. izvora; gl. radovi: Rodovnik plemstva Ovčarevića, Srp. nar. vezovi 1, St. nacrt Smučke Župe, Pogrebni običaji kod Jž. Sl., Rodoslovlje porodice Ohmućevića, Nar. sud na o. Mljetu.

VULIĆ Nikola d-r (• 1872.), prof. univ. u Beogradu, istoričar i arheolog; bavio se gotovo isključivo knjiž. i ist. studijama grč. i rim. starine i naših zemalja; objavio mnogo natpisa iz naših zemalja; naročito lepe rezultate imala njegova iskopavanja u Trebeništu.

VULIĆEVIĆ 1) Vujica (1773.-1828.), vojvoda, istakao se u 1. ustanku i postao vojvoda još 1805.; pobegao iz Srbije 1813., pa se vratio posle 2. ustanka; na zahtev kn. Miloša naredio da ubiju Karađorđa (1817.) koji mu je bio kum; bio član srp. deputacije u Carigradu (1820.-1826.) za rešenje srp. pitanja; proveo neko vreme u zatočenju. 2) Ljudevit (1839.-1916.), knjiž. moralist; pokrenuo u Pulju list Il Pensiero (1871.), ali za kratko vreme; istakao se borbom protiv klerikalizma i servilizma, a oduševljeno prihvatio borbu za srp. nar. misao i slobodu; kao publ. pisao mnogo, na srp. i it.; trajnu vrednost imaju njegovi topli lirski i visoko moralni spisi: Moja mati, Molitva na Šipanu, Sila u savjesti, Moja vjera.

VULKAN 1) rim. bog vatre i metalurgije, sin Jupitera i Junone, a muž Venerin; pošto je rođen ružan, majka ga bacila s Olimpa, tako da je ostao i sakat; imao kovačnice pod Etnom, gde je radio zajedno sa Kiklopima. 2) kupast breg od materijala izbačenog erupcijama (lava. vulkanski pesak, pepeo, bombe, lapili kroz vulkanski kanal) koji se završava levkastim proširenjem (grotlo, krater) i koji je u vezi sa zemljinom unutrašnjošću; u Jugoslaviji nema živih v., ali ima vulkanskih bregova očuvanih iz nedavne geol. prošlosti (u okolini Vranja, Kratova, Zletova, Mitrovice itd.). V. od mulja, male kupe od mulja, koji izbacuju i talože izvori u čijoj vodi ima gasova ugljovodonika i ugljen-dioksida; liče na vulk. kupe, mada s pravim v. najčešće nemaju nikakve veze. Vulkanizacija, proces stvaranja gume iz kaučuka mešanjem sa sumporom i zagrevanjem (topla v.), ili mešanjem rastvora kaučuka i sumpor-monohlorida (hladna v.); čini kaučuk elastičnijim i postojanijim; zavisno od količine sumpora ili sumpor-monohlorida dobiva se mekša i tvrđa guma. Vulkanske stene, postale očvršćavanjem materijala koji izbacuju vulkani → eruptivne stene. V. ulje, mazivo za vagonske osovine; dobiva se mehaničkim čišćenjem ostatka nafte, posle izdvajanja gasnog ulja. Vulkan-fiber, jaka pergamentna hartija slična koži; dobiva se presovanjem tankih listova hartije, prethodno potopljenih u koncentrisani rastvor cink-hlorida; upotrebljava se kao el. i toplotni izolator, za dihtovanje i izradu putničkih potreba.

VULOVIĆ I) Ljubiša d-r (• 1879.), prof. otorinolaringologije u Beogradu; gl. naučni rad; Tonzilarni problem. Saradnik Sveznanja za otorinolaringologiju. 2) Ljubomir d-r (• 1896.), lekar i naučnik; gl. dela: Rana dijagnoza kongenitalnog luesa, Tuberkuloza odojčeta, Ishrana odojčeta, Lečenje dece trovane sodom; сарадник Sveznanja za dečju medicinu. 3) Ljubomir (1876.-1917.), art. major, član Izvršnog odbora četničke organizacije u Vranju; na solunskom frontu poverenik pukovnika → D. Dimitrijevića-Apisa, sa kojim je zajedno uhapšen; osuđen i streljan kod Soluna. 4) Svetislav (1847.-1898.), kritičar i knjiž. istoričar; po struci bio pravnik, ali prešao u gmn. za prof. (1870.), zatim na Vel. šk. (1881.); istakao se najpre svojim poz. kritikama, pa onda biogr. i impresionističkim studijama o Đ. Jakšiću, S. Milutinoviću i Njegošu; svoj prir. polet izgubio kad je počeo da piše naučno kao stručan profesor; stoga njegova vel. studija o B. Radičeviću suha i suviše knjiška; pisao i o st. srp. knjiž.; iz te obl. najbolja mu je studija o sv. Savi.

VULF Virdžinija (Woolf, • 1882.), engl. spisateljka; piše romane, eseje i knjiž, kritike; gl. dela: Jakovljeva soba, Gospođa Dalovej, Orlando, Talasi.

VULFENIT, žuta olovna ruda; molibdat olova (Pb MoO₄ ); tetragonalan miner, žute i narandžaste boje, male tvrdine (3): važna ruda molibdena koji se upotrebljava u ind. čelika; nalazi se obično u olovnim galenitskim rudnicima; kod nas ga ima u Mežici u Slov.

VULFILA (Wulfila, 311.-381.), ep. z.-gotskog plemena Malih Gota, naseljenih u to vreme u današnjoj Bug. i Srbiji; pristalica Arijeve jeresi; sastavio azbuku za gotski jezik i preveo Sv. pismo; njegov prevod pretstavlja najstariji knjiž. spomenik Evr., posle Grka i Latina; sačuvao se u odlomcima (Srebrni kodeks) u Upsali, Rimu i Milanu.

VUMERA, ravna ili malo izdubljena daščica, duga 0,50-0,75 m, na kraju sužena u dršku; po pravilu ima 1 zub (kuku); služi bacanju malih kopalja, koja se naslanjaju na taj zub; u upotrebi poglavito kod Australijanaca i Eskima.

VUNA, dlakavi ogrtač kojim je ovca obrasla, sastavljen od vunenih vlakana, isprepletanih u međusobno povezane pramenove, koji skupa čine vuneni ogrtač (→ runo); od vel. koristi po čoveka, jer mu služi za odeću; količina i kakvoća različita kod raznih rasa ovaca. Količina se kreće od 1-5 kg, a kvalitet varira od najbolje (merino-v., svilorune) do najgrublje od primit. domaćih rasa ovaca. Kvalitet se ceni prema debljini i vijugavosti pojedinih vlakana: ukoliko su vlakna tanja, pod uslovom da su u celoj svojoj dužini što ujednačenije debljine, i ukoliko su elastičnija, utoliko je kvalitet bolji. Klasiranje v. vrši se po sledećoj skali:


Vrsta
Debljina vlakna u mikronima
5 A
18
1 A
18-20
3 A
20-22
2 A
22-24
A I
24-25
A II
25-28
B I
26-28
B II
28-30
C
30-37
D
37-45
E
45-60
F
preko 60

 

Najbolja v. naših domaćih ovaca spada u klasu C. V. veštačka → veštačka vuna.

VUNT Vilhelm (1832.-1920.), nem. filozof i psiholog; radio u svima obl. flz.; gl. pretstavnik fiziol. i osn. eksperimentalne psih.; u flz. zastupa gledište metafiz.-etičkoga idealizma, po kojem je poslednji princip sveta duh, izražen u svom razviću kao materijalna stvarnost; gl. dela: Predavanje o ljudskoj i životinjskoj duši, Psihologija naroda.

VUOKSENA, r. u Finskoj; postaje kao otoka Karelskih Jez., a uliva se u jez. Ladogu; duga 121 km; na njoj vodopadi Imatra.

VUPERTAL, grad (408 000 st.), n. naziv (od 1930.) za spojene nem. gradove Elberfeld i Barmen, s okolnim op. u dolini r. Vuper (d. pritoka Rajne) u z. Nem.; vel. ind. grad (tkst., metalna i hem. ind.).

VURBERG, 12 km od Ptuja, 422 m nadm. v., sanatorijum rus. društva Crv. krsta za plućnu tbk.

VURNIK Stanko d-r (1898.-1932.), kustos Etnogr. muzeja u Ljubljani; bavio se proučavanjem nar. um. i materijalne kulture Slovenaca; bio veoma aktivan i kao muz. istoričar i stručnjak; gl. rasprave: o avbi i peči kod Slov., o slov. seoskoj kući, o belokranjskom muz. folkloru.

VUSTEJNE Karel (Woestijne, 1878.-1929.), flamanski pesnik; u pesmama dao izraza rastrzanoj duši modernog čoveka; svoju um. nazvao neoklasicizmom.

VUTA, futa, vutarka, utajka, naziv za vunenu ž. pregaču u Crnoj Gori i J. Srbiji; u okolini Skoplja v. su ukusni radovi u ćilirmarskoj thn.

VU SUNG, pretpristanište Šangaja (Kina).

VUČAK → lupina.

VUČANG, varoš (1 475 000 st.) u Kini na r. Jangcekjangu; tkst. ind. (svila, pamuk).

VUČARI, u zap. sh. krajevima povorke mladića ogrnutih vučjim kožama, koje pretstavljaju ovaploćene pretke; idu s ogrnutim kožama ubijenih vukova i skupljaju darove; u vezi s ovim i običaj u sr. i zap. Bosni da o svadbi budu »vukovi«, grupa mladića koji prave buku.

VUČAC 1) (Lycium europeum, fam. Solanaceae), trnasti žbunić, delom opuštenih grana, elipsastih listova, u čijem pazuhu 1-4 crvenoljubičastih cvetova; plod izdužena jasnocrvena bobica; poreklom iz Kine. 2) → gangrena. 3) → vučji bob.

VUČEVICA, plan. u Bosni, si. od Čajniča; najviši vrh Goleš 1492 m.

VUČETIĆ 1) Antonije (1845.-1932.), dubrovački istoričar i upravnik dubr. drž. arhiva; sav život posvetio ist. Dubrovnika; pisao dosta, ali nije obuhvatao veća pitanja i celine; izdao dosta korisne građe; najviše se bavio pitanjima iz 17. v. 2) Jovan (1865.-1925.), rođen u Dalm., šef polic.-thn. službe u Laplati (Argentina); u isto doba kad i Henri u Engl., potvrdio u primeni valjanost identifikacije pomoću otisaka prstiju. 3) Nikola d-r (• 1861.), poznat praktičan lekar, ima popularnih, naučnih med. i beletrističkih radova. 4) Paško (1871.-1925.), slikar i vajar; radio portrete, figure u prir., aktove, ikone, kompozicije i kopirao freske; 1 od naših prvih plenerista.

VUČINIĆ Rade, kapetan, rodom iz Dalm.; išao (1809.) u Bukurešt, Beč i Pariz sa misijom da stvori veze među Napoleonom i Karađorđem; srp. traženje zaštite Napoleon primio blagonaklono, ali s rezervom; Frc. ga neko vreme zadržala za slučaj da joj zatreba sporazum sa Srbima.

VUČITRN, varošica i sresko mesto (5274 st.) na Kosovu, na d. strani Sitnice (Moravska Ban.); u sr. v. znatno i živo mesto; u tur. doba sve do 18. v. u njemu bilo središte sandžaka; u sredini varošice razvaline st. grada.

VUČIĆ, član skautske organizacije koji ne sme da ima više od 11 god.; jedinica v. čopor.

VUČIĆ PERIŠIĆ Toma (1787. ili 1788.-1859.). vojvoda; borben i otresit čovek, koji se istakao još u 1. ustanku; za vlade kn. Miloša počeo karijeru kao njegov momak, a završio kao gl. savetnik; spočetka mu bio odan i ugušio 2-3 bune u narodu; razišao se s njim posle kn. Miletine bune, odn. od 1835., posle čega se stavio na čelo opozicije, koja htela da ograniči kneževu samovolju i uvede ustavnost; posle donošenja tur. ustava (1838.) postao drž. savetnik i znatno doprineo Miloševom odlasku iz Srbije; vodio borbu protiv kn. Mihaila i stoga za izvesno vreme proteran iz Srbije; pomoću tur. vlasti uspeo da digne bunu protiv kneza (1842.), da razbije njegovu vojsku kod Kragujevca i da ga nagna da napusti Srbiju; dobio čin vojvode; prema učesnicima iz katanske bune postupio surovo (1844.). Od 1848. počeo borbu i sa kn. Aleksandrom i najviše doprineo s Ilijom Garašaninom kneževom padu (1858.); u borbi nije birao sredstva, niti znao meru; Miloš mu se po povratku u Srbiju ljuto osvetio; zadržao ga u zatvoru sve do smrti; verovalo se da je bio otrovan; u polit. životu nije imao nikakve ideološke linije, ali izvanredno osećao nar. raspoloženje i znao da opšti s narodom. Vučićevci, pristalice ustavobranitelja u Srbiji; usvojili to ime 1. put posle 3./6. 1839., kada Toma V. P., po odlasku kn. Miloša, postao 1 od 3 namesnika Miloševa bolesna sina Milana; od 1845., pošto se V. odvojio od dr. istaknutih ustavobranitelja i napustio kn. Aleksandra, v. se nazivale samo njegove lične pristalice.

VUČJA (KURJAČKA) JABUKA → aristolohija.

VUČJA JAMA, dublja jama u čiju unutrašnjost pobodeno oštro kolje, a čiji je otvor pokriven granjem ili čim drugim; ranije iskorišćavana za lov vukova; danas se primenjuje protiv tenkova.

VUČJAK 1) plan. (1121 m) između r. Une i Unca (Vrbaska Ban.). 2) plan. (377 m) u Bos. Posavini, z. od ušća Bosne. 3) pas sličan vuku; ima nekoliko rasa ovčarskih ili luksuznih pasa ove vrste. 4) zub kod životinja, naročito kod mužjaka, usađen na prostoru između sekutića i kutnjaka.

VUČJA LIKA, Hajdučka oputa (Daphne mezereum, fam. Thymeleaceae), listopadan šib, visok preko 2 m, ovalno lancetasta lista, crvena, mirišljava cveta koji se javlja pre listanja; plod crvena bobica; raste na vlažnoj zemlji u listopadnoj, ređe četinarskoj šumi, na proplancima, pored šumskih potoka, pretežno u montanskom i subalpiskom regionu; rasprostranjena gotovo u celoj Evr., u Sibiru, na Kavkazu, u M. Az.; gaji se i kao ukrasna; inače rod Daphne ima oko 50 vrsta, rasprostranjenih u Evr. i Az.; u mediter. oblasti i kod nas rastu više zimzelenih vrsta; jeremijčak (D. Blagayana), D. cneorum, D. laureola, D. oleoides, i dr.

VUČJA NEPCA, delimičan ili potpuno procep tvrdog nepca, tako da su usta i nos u vezi; deca se rađaju s ovim nedostatkom; lečenje operacijom. V. čeljust, urođeni nedostatak dela nepca, u vidu uzdužne brazde, kroz koju su spojene nosne duplje i usta; praćen je procepom usne (zečja usna); leči se operacijom.

VUČJA PLANINA, plan. s. d Blašić-Plan. (Vrbaska Ban.), 1383 m.

VUČJA STOPA (Aristolochia clematitis, fam. Aristolochiaceae, pored puteva, po kamenjaru, rudinama, istera iz rizoma jednogod. uspravno zeljasto stablo srcastih listova; u pazuhu listova više jasnožutih cvetova s krunicom pri dnu okruglasto proširenom, zatim izduženom u cev i na obodu 1 delom izvušenom u jezik (→ sl.).

VUČJI BOB, vučac (Lupinus albus, fam. Papilionaceae), zeljasta jednogod. leptirnjača iz j. Evr.; raste po livadama, šumarcima i sl.; perasto deljenog lista; cvasti glavice s belim a pri vrhu plavim cvetovima.

VUČJI DO, mesto u Oputnoj Rudini, nedaleko od Bileće, gde su Crnogorci i Hercegovci, pod kn. Nikolom, 16./7. 1876. odneli pobedu nad tur. voj. Muktar-paše.

VUČJI HLEV (Boletus granulatus, fam. Roluroraseae), gljiva iz grupe bazidiomiceta; na plodonosnom telu se razlikuje šešir i drška; na donjoj strani zagasitožutog ili crvenkastožutog šešira, širokog 5-10 sm, nalaze se cevčice u kojima se obrazuju spore; jede se.

VUČKOVIĆ Vojislav d-r (• 1910.), kompozitor, dirigent Beogr. filharmonije; teoriska dela: Muz. kao instrument propagande, Materijalistička flz. um.; kompozicije: muz. ep Pirati i dr.

VUŠKOVIĆ Dujam, slikar iz 15. v.; radio u Šibeniku; dela mu se nisu očuvala.

VHOD, u prav. bogosluženju obilaženje svešt. iz oltara kroz hram opet u oltar; mali v. se vrši s kadionicom ili evanđeljem, vel. v. sa sv. tajnom na liturgiji.