Sveznanje A1

Izvor: Викизворник

SVEZNANjE


A—Admiral

A, a 1) 1. slovo ćirilice i latinice; u crksl. az. 2) samoglasnik. 3) svezica. 4) usklik. 5) u logici oznaka (iz lat. affirmo) za opštepotvrdni (univerzalno afirmativni) sud. 6) u muz. 6. ton, C-dur osnovne skale (la). 7) à (frc.: po): pri obračunavanju u noti, fakturi, računu stavlja se ispred cene, npr. 10 kg kave à 48 d. A discrétion (frc.), do mile volje, koliko ko hoće. A la baisse → besje, berza. A la carte (frc.), po karti; u gostionici: po izboru iz jelovnika, supr. menu, table d'hôte. A la mode (frc.), po modi, po savr. ukusu. A la hausse → hosje, berza. A propos (frc.), na vreme, zgodno, povodom, u vezi s nečim; uzgred budi rečeno. A fond perdu (frc.), izraz da je predana vrednost otpisana (npr. kad se suma za vođenje reklame da a f. p., znači da se za nju više ne polaže račun). 8) aa, skr. od ana (grč.: po), upotrebljava se na receptima kad se od različitih lekova daju iste količine. 9) u numim. avers, prednja strana (lice) novca. 10) a. a., skr. od ad acta. 11) A dato (lat.), od danas. Datumska ili a dato men., kod koje se rok isplate (dospeće) računa od dana izdavanja. A limine, odmah, naprosto (odbiti što a. l.),

A-, an-, u početku grč. složenica: ne-, bez-.

AB (lat.: ab), pred suglasnicima: a), predlog sa 2. i 6. padežom: s, sa; od. Ab absurdo, dokazi koji se uzimaju u geom. i višoj mat., pomoću kojih se dokazuje nešto što je u opreci sa zdravim razumom. Ab imo pectore, imo pectore (lat.: iz dna duše, od srca), npr. izraziti negodovanje, zahvaliti kome a. i. p. Ab initio (lat.: od početka), izraz koji se u pravu upotrebljava kao oznaka kako je bilo stanje u trenutku sklapanja pravnog posla; prema njemu se sudi o punovažnosti posla. Ab intestato, u pravu označava nasleđe po zak., a ne po testamentu ili ugovoru (intestatsko nasleđivanje). Ab Jove principium (lat.: od Jupitera je početak, tj. počnimo sa Jupiterom), reči iz Vergilijevih Ekloga; danas se upotrebljavaju kad hoće da se kaže da treba početi od najvažnijeg. Ab ovo, od jajeta; reči uzete iz Horacija; danas se kaže kad neko počne pričanje nečim što ima samo daleku, a ne neposrednu vezu s onim o čemu je reč, ili, kako se kod nas kaže: od Kulina bana. Ab urbe condita (lat.: od osnivanja Rima), u rim. spisima 753. god. pre Hr. od koje su st. Rimljani brojali godine, nalazi se u knj. i kao skr. U. C. Ab hoc et ab hac (lat.: od ovog i od ove, tj. s brda s dola), kaže se kad neko govori bez veze.

ABA 1) (aramejski: otac), titula poznatih jevr. (npr. Aba Areka), a i hrišć. uč. na I. 2) (tur.), grubo vuneno sukno u upotrebi u balk. zemljama i na I. za izradu kabanica i dr. delova odeće, naročito seoske.

ABAGAR, prva štampana knj. na novobug. jez. (u Rimu 1641.); zbornik apokr. molitava i zapisa protiv bolesti; pisac Filip Stanislavov, kat. biskup iz Nikopolja.

ABAD 1) A. I, mavarski kralj u Sevilji (1023.-1042.), osn. dinastiju Abadida. 2) A. II, kralj (1042.-1069.), sin prethodnog. 3) A. III, kralj (1069.-1095.), pokorio Kordovu, ali bio potučen od marokanskog sultana Jusufa i prognan u Afr.

ABADAN, pers. luka na istoimenom o. na ušću Šatel-Araba (oko 7 000 st.); izvozno mesto zemljanog ulja.

ABAŽUR (frc.), štit na lampi; reflektor; svetlarnik na podrumu, svetlarnik uopšte.

ABAKUS (grč.), ploča koja kruniše kapitel stuba (→ sl.)

ABANDON (frc.), napuštanje; u pravu: odricanje nekog prava; pravna radnja kojom se, povodom naplate potraživanja, prouzrokovanih krivicom brodskih nameštenika, označuje aktiva pomorske imovine kao naročiti i isključivi skup dobara iz kojeg se ima izvršiti ta naplata (→ aktiva pomorske imovine); ustupanje osig. društvu robe, oštećene prilikom prevoza, s tim da ono isplati osiguraniku sumu na koju je roba osigurana.

ABAS 1) A. I Veliki, pers. šah (1586.-1628.), odličan administrator i zavojevač, 1 od najznatnijih vladara musl. Pers; preneo prestonicu u Isfahan i zauzeo Afganistan, Jermensku i delove Gruzije i Tur. 2) A.-paša Himli, eg. kediv (1892.-1914.); Englezi ga zbacili sa prestola.

ABASIDI, dinastija od 37 ar. halifa (750.-1258.); došli na vladu posle Omejada, preneli prestonicu iz Damaska u Bagdad i osn. bagd. halifat; za njihove vlade zaustavljena ar. osvajanja i nastalo cvetanje ar. kulture.

ABAT, abas, opat (lat. od aba) 1) u rkat. crk. svešt. dostojanstvo, koje prethodi episkopskom, i titula man. starešina i parohiskih svešt.; nosi mitru i prsten.

ABATON (grč.), svetinja nad svetinjama; u prav. crk. prednji deo, hor zastrt zavesama.

ABAFI Leopold (1827.-1883.), čsl. novelist (pseud. Branko Rovinov); gl. delo: Tri groba.

ABACIJA → Opatija.

ABADžIJA, krojač odela od abe, poglavito za seoski svet; u Jugosl. ima ih sada samo u Vojvodini i Srbiji, pa i tu u opadanju.

ABD (ar.), sluga; čest sastavni deo ar. imena, npr. Abdalah (sluga božji).

ABDALAH, otac Muhameda, osnivača islama.

ABD-EL-AZIS, marokanski sultan (1894.-1909.); lošom upravom izazvao nezadovoljstvo naroda, što iskoristila Frc. i zbacila ga pomoću njegova brata Mulaj -Hafida.

ABD-EL-KADER, ar. emir iz Alžira (1807.-1883.); branio Alžir 14 god. od frc. osvajača, ali najzad pobeđen i zarobljen 1847.; poslednje god. života proveo u Siriji.

ABD-EL-KRIM, marokanski poglavica; pobunio obl. Rif protiv Šp. i Frc., ali posle duže borbe prisiljen na predaju 1926.

ABDERA, tračanska varoš na obali Egejskog M. u ant. doba.

ABDERAHMAN 1) ar. namesnik u Šp.; potukao ga Karlo Martel kod Poatjea (732.). 2) A. I, šp. halifa (756.-787.) iz dinastije Omejada; pobegao posle pokolja svojih srodnika u Šp. i osn. zaseban halifat sa prestonicom u Kordovi, gde njegovi potomci vladali oko 300 g. 3) A. II, šp. halifa (821.-852.), zauzeo Barselonu, vojevao protiv normanskih pljačkaša; štitio naučnike, knjiž. i um. 4) A. III, halifa (911.-961.), pod kojim kordovski halifat dostigao vrhunac u ekon. i kult. pogledu; osn. med. školu u Kordovi.

ABDERHALDENOVA REAKCIJA, za dokazivanje trudnoće, sastoji se u istraživanju proteolitičnih fermenata u serumu krvi trudnica; uvek pozitivna za vreme trudnoće; ponekad pozitivna kod nekih oboljenja.

ABDEST (pers), u islamu obredno pranje pre klanjanja (molitve).

ABDIJA, 4. po redu od 12 malih bibl. proroka.

ABDIKACIJA (lat.), odricanje vladara od prestola.

ABDOLONIM, potomak sidonskih vladara; zbog siromaštva postao baštovan, ali ga Aleksandar Vel. vratio na presto 332. g. pre Hr.

ABDOMEN (lat.), trbuh, oblast tela kod čoveka između grudnog koša i karlice, kod vel. broja životinja iza grudi; kod mnogih životinja sa člankovitom građom tela (osobito zglavkara) sastoji se od određenog broja trbušnih članaka; sadrži veći deo digestivnog aparata (želudac, creva, jetra, pankreas). Abdominalan, pripada trbuhu ili se na trbuh odnosi. A. tifus → tifus. (Na sl.: izgled otvorenog a. s organima u normalnom položaju).

ABDUKCIJA (lat.), odvođenje, udaljavanje uda ili njegovog dela od sr. linije čovekovog tela; supr. → adukcija.

ABDUL -ABAS - SAFAH (tj. Krvolok), prvi halifa iz ar. dinastije Abasida → Abul-Abas.

ABDUL-AZIS, tur. sultan (1861.-1876.), brat→ Abdul Medžida; izvršio pripreme za reformu Tur., ali okrivljen što je dozvolio da se otpočne rešavanje i. pitanja na štetu svoje države, pa zbačen i ubijen u maju 1876. Za njegove vlade izbio ustanak Luke Vukalovića (1861.) i vođen rat sa Crnom Gorom (1862.); sukob sa Srbijom završio predajom gradova kn. Mihailu; posle n. ustanka u B. i X. (.1875.) i rata sa Srbijom i C. Gorom počeo pripreme za n. rat, ali ga nije dočekao.

ABDUL-LATIF (1160.-1231.), važan ar. naučnik; gl. delo Opis Egipta.

ABDUL-MELIK, najmoćniji omejadski halifa (685.-705.).

ABDUL-MEDžID, tur. sultan (1839.-1861.), reorganizovao tur. vojsku i uveo reforme (hatišerifom 1839. i hatihumajunom 1856.) kojima dao ravnopravnost hrišć.; vodio krimski rat sa Rus. (1853.-1856.) i 2 rata sa Crnom Gorom (1839. i 1868.).

ABDUL-HAMID 1) A. I, tur. sultan (1774.-1789.), sklopio sa Rus. kučukajnardžiski mir. 2) A. II, tur. sultan (1876.-1909.), vladar despotske ćudi; dozvoljavao pokolje hrišć. u Jermenskoj i na Balk.; po njegovu dolasku na presto Srbija i C. Gora (1876.), a za njima Rus. i Rum. (1877.) objavile Tur. rat, završen sanstefanskim mirom, a likvidiran berlinskim kongresom (1878.); u ratu sa Grč. Turci pobedili, ali ustvari izgubili Krit (1897. god.); kasnije predali Frc. Maroko (1881.), a Engl. Egipat (1882.). Nesnosno stanje hrišć. u Makedoniji dovelo do uvođenja reforama od strane vel. sila (1903.) i do njihovih čestih posredovanja u Tur., usled čega planula revolucija mladotur. oficira (1908.); nju iskoristile Bug., koja se onda proglasila za nezavisnu, i Austr., koja objavila aneksiju B. i H. Pri pokušaju da sruši mladotur. parlamentarni režim, zbačen sa prestola (1909.); umro za vreme svet. rata (1918.).

ABDULA (* 1882.), kralj Transjordanije od 1921., prijatelj Engleza.

ABDULA Marko Petrović (1780.-1823.), barjaktar u 1., knez Požarevačke nahije u 2. ustanku; smenjen zbog osionosti i nečistih poslova (1821.), digao bunu 1821. u Požarevačkoj nahiji, ali nije imao uspeha; ubijen 13/1. 1823., pošto ga kn. Miloš pustio iz zatvora.

ABDULAH ES SAID, sudanski halifa (1885.-1899.), nasledio mahdiju Muhameda Ahmeda; poginuo u borbi s Englezima.

ABDULAH HAMID (1852.), tur. liričar i dramatičar, s kojim zapravo počinje nova tur. knjiž.

ABDURAHMAN --> Abderahman.

ABDUH MUHAMED (1849.-1905.), rektor Azhara (musl. visoke teol. šk. u Kairu), ar. teolog i novinar, pristalica reformi u islamu.

ABDUCENS (nervus abducens), 6. lubanjski živčani par, odmicač oka (→ živac).

ABEL Nils X. (1802.-1829.), norv. matematičar; značajni radovi o jednačinama i o teoriji funkcija.

ABELAR Pjer (Abélard, 1079.-1142.), frc. teolog i skolastički filozof; zbog ljubavnih odnosa sa kaluđericom Eloizom mučen; živeo u man., osuđen kao jeretik. Sjajan i duhovit učitelj; njegovo načelo: Intelligo, ut credam = saznajem da verujem (tj. mada je vera iznad svega, ipak je treba umom obrazlagati), a u etici bio mišljenja da se vrlinom može postići najviše dobro.

ABENSERAŽI, moćno mavarsko pleme; u 15. v. živeli u kraljevini Granadi.

ABEOKUTA, grad (46 000 st.), pristanište na JZ Brit. Nigerije; živa trg. sa Sudanom.

ABERACIJA (lat.), skretanje; u astr. ugaona razlika između pravca u kojem se zvezda nalazi i pravca u kojem se ona sa Zemlje vidi; nastaje usled zemljinog kretanja, i što se svetlost ne rasprostire trenutno; njena najveća vrednost 20,47" (aberaciona konstanta). Prvi je uočio Huk, a objasnio Bradlej (1728.). Sferna a., optički nedostatak prostih objektiva usled kojeg oni ne daju oštre likove predmeta, već lik razvučen u izvesnom prostoru. S. a. ublažuje se smanjivanjem otvora dijafragme, jer se na taj način otstranjuju ivični zraci, a lik crtaju samo centralni; ukida se i kombinacijom sabirnog i rasipnih sočiva. Objektivi slobodni od s. a. nazivaju se aplanatskim. Hromatska a., optički nedostatak prostih objektiva, usled kojeg se razlaže bela svetlost na spektralne boje; pri podešavanju oštrine radi se sa žutim zracima, na koje je čovečje oko najosetljivije, a prilikom snimanja na ploču deluju hem. zraci, plavi i ljubičasti, jer je emulzija ploče prema njima najosetljivija i tako se dobiva slika koja nije oštra. H. a. uklanja se kombinacijom sabirnih i rasipnih sočiva, koja se nazivaju ahromatskim. (Na sl.: astr. a.; tačka A označava posmatrača, Z zenit, H1 horizont, E stvaran položaj zvezde, a E1 položaj u kojem je posmatrač vidi).

ABERDAR → Kujundžić Milan.

ABERDIN, gl. grad i pristanište istoimene obl. u si. Škotskoj (170 000 st.); živa ind. (tkst.), trg., naročito ribarsko mesto; univ. (15. v.), katedrala.

ABERDIN Džordž (Aberdeen, 1784.-1860.), engl. državnik, protivnik Napoleona I, posle bečkog kongresa zaključio savez Engl. sa Frc. protiv Rus.

ABESINIJA → Etiopija. Abesinski bunar→ bunar.

ABECEDA, sva slova latinice poređana utvrđenim redom; → azbuka, alfabet, alfavit.

AVID 1) varoš u M. Az. na Helespontu (Dardaneli). 2) mesto u st. G. Egiptu, danas ruševine hramova i grobnica.

ABIOGENEZA (grč.) → arhigonija.

ABIOTROFIJA (grč.), nesposobnost za život; prevremeno izumiranje.

ABIPONI → Gvaikuri.

ABISALAN (grč.), dubokomorski. A. ribe (pisces abyssales), kojih ima oko 1000 vrsta, --> dubinska fauna. A. region, delovi okeana i mora ispod 2500 m dubine.

ABISINIJA → Etiopija.

ABITURIJENT (nlat.), učenik najviše klase kakve visoke ili sr. šk., pred završnim ispitom.

ABJECTIO (RENOVATIO, MUTATIO) MONETAE (lat.), odbacivanje (obnavljanje i izmena) novčanica, vrši se kad vlast proglasi st. izlizani novac za nevažeći; ranije su prilikom zamene novca naplaćivani troškovi kovanja.

ABLAKTACIJA (lat.) 1) odbijanje deteta od sise; treba sprovoditi lagano i postepeno između 5. i 10. meseca; u toplo letnje vreme bolje ne odbijati. Ako se dete odbije pre 6 mes, sasvim i naglo, oboli često od proliva; → ishrana, dojenje. 2) → oplemenjavanje.

ABLATIV (lat.), 7. padež lat. gram., označuje mesto udaljavanja, postanak, oruđe; odgovara našem 2., 6. i 7. p.

ABLACIJA (lat.) 1) odnošenje materijala i snižavanje zemljine površine pod uticajem spoljnih sila, naročito lednika i vetra (→ denudacija). 2) u med. → amputacija.

ABNORMALAN, abnorman (lat.), što ne odgovara normi, normalnosti; izvan onog što je najčešće, prosečno, kako u negativnom tako i u pozitivnom smislu.

ABO, gl. grad finske pokr. Turku-Pori, luka na Botniskom Zal. (66 654 st.) sa fin. i šved. univ.

ABOBA, selo u Bug. (Šumenski srez), sa ruševinama st. bug. prestonice Pliske.

ABOGOVIĆ Mahmud-paša, tur. državnik, vojskovođ i pesnik; rodom iz Kruševca; poturčenjak; postao vel. vezir 1474.; pisao na tur. i pers. jeziku; ostavio zbirku pesama, pisama i jednu naučnu raspravu.

ABODRITI, Obodriti, Bodrići, sl. pleme koje živelo u prim. Baltičkog M., između Libečkog Zal. i donjeg toka r. Varnave (sada deo Meklenburga); pominju se od kraja 8. v. God. 822. i 823. pominju se neki A. ili Predevecenti u Podunavlju. Misli se da je ime r. i mađ. županije Bodrog u vezi s njihovim imenom.

ABOLICIJA (lat.), akt kojim se prekida tok krivičnog postupka (→amnestija), A. reglementacije prostitucije, sistem u borbi protiv veneričnih bolesti protivan sistemu reglementacije; preporučuje: ukidanje svih sanitetsko-polic. mera koje se odnose na javnu prostituciju, traži zatvaranje javnih kuća, besplatan pregled i obavezno lečenje svih obolelih bez razlike, preduzimanje svih mera za uklanjanje uzroka prostitucije. Abolicionizam, ukidanje, odn. pokret za ukidanje, npr. crnačkog ropstva u SAD (1863.), reglementirane prostitucije u Engl. (1886.), u Nem. (1927.), i smrtne kazne uopšte. Abolicionist, pristalica a.

ABONENT, abonirac (frc.), pretplatnik koji unapred plati za izvesno vreme cenu lista, poz., hrane i dr. Abonman, pretplata, mogućnost da se po cenu davanja utvrđene sume koriste, za određeno vreme, izvesne stvari, rezultati rada ili neko pravo onoga koji je primio novac; ugovor se produžuje za n. period čim pretplatnik po isteku roka nastavi da se koristi isporukama ili uslugama.

ABONOS, ebanovina, teško, tvrdo, skupoceno drvo koje se dobiva iz više vrsta drveta roda Diospyros; najviše i najbolje uspeva u Afr. (izvozi se preko Zanzibara), a najviše se ceni D. ebonum iz Az. (Indija, Indokina, Malajsko Ostrvlje); služi za izradu luksuznog nameštaja, štapova, igračaka i raznovrsne rezbarije i za intarzije.

ABORTIVA (lat.), abortivna sredstva, sredstva i načini vršenja pobačaja. Abortivan, zaostao u razvitku, na nižem stupnju razvitka; prerano rođen, pobačen. A. lečenje, uništava izazivača bolesti ili sprečava njeno razvijanje u samom početku. A. tuberkuloza → tuberkuloza. Abortus → pobačaj.

ABRAZIJA (lat.) 1) u geogr. rad morske i jez. vode na obalama pod čijim se uticajem pomera obala prema kopnu i stvaraju se posebni, abrazioni ili pribrežni oblici u reljefu zemljine površine; na strmim obalama ti su oblici: klif, talasna potkapina i pribrežna terasa ili površ.; na niskim: peskovito žalo sa tombolom (peresipom), lagunama i limanima. 2) u med. a. materice, čišćenje materice naročitim instrumentima.

ABRAMIĆ Mihovil d-r (• 1884.), arheolog, dir. Splitskog muzeja; naročito se bavio prošlošću rim. Dalm. i Panonije i vršio mnoga iskopavanja.

ABRAHAM 1) jevr. patrijarh → Avram. 2) a Santa Klara (1644.-1709.), nem. propovednik i pisac, dela mu puna šale, anegdota, poslovica, drastičnih slika i primera; važnija dela: Sveti Darmar i Ludačko ogledalo. 3) ibn Daud († 1180), jevr. filozof iz Toleda; prvi aristotelovac među jevr. rel. piscima; gl. delo: Uzvišena vera (na ar. jeziku). 4) Maks (1875.-1922.), nem. fizičar, usavršio klasičnu teoriju elektriciteta. 5) Paul (• 1892.), mađ. operetski kompozitor, gl. dela: Havajski cvet, Viktorija i njen husar i dr.

ABRAŠEVIĆ Kosta (1879.-1898.), socijalist. pesnik, cenjen u radničkim krugovima; po njemu nosi ime radničko društvo Abrašević.

ABREVIJATURA (lat.), skraćenica.

ABREŽE (frc.), izvod, skraćeno iznet sadržaj nekog dela, obično naučnog.

ABROGACIJA (lat.), ukidanje, poništavanje. A. zakona, formalni akt zakonodavne vlasti kojim se ukida jedan dotle postojeći zak. i ne zamenjuje nikakvim n. propisom.

ABRUCE, predeo na Apeninima, si. od Rima; karsna visija, sa koje se diže najviši vrh na Apeninskom Pol. (Monte Korno, 2921 m), u grupi Gran Saso d'Italija.

ABSOLON Karel (• 1878.), češki prirodnjak, istraživač moravskog i balk. karsta; gl. delo: Moravski karst.

ABU (ar.), otac; čest predmetak ar. imenima.

ABU Edmon (About, 1828.-1885.), frc. pisac romana i poz. komada; najviše uspeha imao kao novinar; pisao i o savr. Grč. (1855.); gl. dela: Beležnikov nos, Gorski car i dr.

ABU-BEKR, prvi halifa (632.-634.). Muhamedov tast i pristalica; naredio da se prikupe i zapišu Muhamedove propovedi i tako stvorio Koran; potukao vojsku lažnog proroka Muselima.

ABU-BEĆIR-PAŠA, tur. državnik; uživao glas veoma energičnog starešine i vojnika; kao silistriski serasker primio Beograd od Austrijanaca i proterao janičare iz Beograd. pašaluka (1791.), pa stoga ostao u narodu u dobroj uspomeni; poslan (1792.) u Bitolj da ukroti Mahmut-pašu Bušatliju, zatim bio vezir u Bosni (od 1804.). Kad je planuo 1. srp. ustanak i Porta mu poverila misiju da ga umiri (1804.), došao pod Beograd i izdao naredbu da se pobiju dahije, ali Srbe nije smirio, jer su oni tražili da im Austr. zajemči ugovor koji on bude sa njima sklopio.

ABU JUSUF († 798.), gl. učenik Abu-Hanife i bagdadski kadija za vladavine Mahdia i Haruna ar-Rašida; pisac Knjige o zemljarini, koja govori o celokupnoj administraciji.

ABU MAŠAR († 885.), ar. astronom i astrolog; u sr. v. na 3 prozvan Albumaser.

ABU NUVAS († 810.), jedan od najvećih ar. pesnika, živeo na dvoru Haruna ar-Rašida.

ABU SAID (968.-1049.), pers. mistički pesnik, osn. pers. četvorostiha (→ rubaija).

ABU TAMAM († 845), ar. pesnik i sastavljač jedne od najpoznatijih ar. antologija (Hamasa).

ABU FIRAS († 976.), ar. pesnik.

ABU HANIFA († 767.), osn. prve versko-pravne šk. u islamu; obično nazivan Imam a zam. (vel. imam); njegove pristalice (hanifiti) rašireni po Tur. sr. Az. i Indiji.

ABUZUS (lat.), zloupotreba; u med. preterana upotreba nekih otrova: alkohola, duvana, morfijuma, kokaina itd. Abusum non tollit usum (zloupotreba ne ukida upotrebu), st. pravnička izreka: zbog zloupotrebe neke stvari ne treba je izbaciti iz upotrebe.

ABUKA, vrhovni poglavar etiopske crk.; rukopolaže ga aleksandriski patrijarh, jer su Etiopljani dobili odatle 1. ep. Frumentija; krunisavao cara.

ABUKAZEM, pseud. knjiž. Ognjanovića Ilije.

ABUKIR, gradić u D. Egiptu gde Nelzon uništio Napoleonovu flotu 1798., a Napoleon odneo sjajnu pobedu nad tur. vojskom 1799.

ABUL-ABAS, kalifa (751.-754.), praunuk Muhamedova strica Abasa; osn. dinastije Abasida; domamio u Damask i pogubio celu porodicu Omejada, izuzev Abderahmana I, koji se spasao bekstvom u Španiju.

ABUL-ALA AL-MARI (937.-1057.), ar. pesnik, mislilac; slobodouman, pesimist i skeptik.

ABUL-ATAHIJA († 826.), ar. pesnik sa pretežno moralnom i asketsko-refleksivnom žicom.

ABUL-FARADž Isfahanski († 976.), sastavljač glasovite ar. zbirke Kitab-al-agâni.

ABULIJA (grč.), bezvoljnost, nesposobnost donošenja odluke i njenog izvođenja iz psih. ili fzl. uzroka.

ABULFEDA Imad Edin Ismail (1273.-1331.), sultan od Hamata (Sirija), čuven ar. geograf i istoričar; učestvovao u ratovima protiv krstaša; gl. dela: Geografija i Kratka ist. sveta.

ABUŠEHR, Abušir → Bušir.

ABHAZI, kavkaski narod, 72 000, u okr. Suhumu, u prim. Crnog M.; pominju se u 1. v.; Rusi ih pokorili 1845. i 1863.; posle ugušenog ustanka u Dagestanu 1864., mnogi iselili u tadanju Tur.; većinom musl., ranije se delili na plemena, a sada na 24 roda.

ABHAZIJA, autonomna sovjetska rpb. na i. obali Crnoga M. (8 615 km², 235 000 st.); gl. grad Suhum.

A B C-DRŽAVE, Argentina, Braz. i Čile, koje su 1910. sklopile savez.

ABŠIHI (1388.-1446.), ar. pisac.

AVA, prva poznata nem. pesnikinja (1. pol. 11. v.).

AVAZ (tur.), glas.

AVAKUM 1) st.-zavetni jevr. prorok; proricao o dolasku Hristovu. 2) Đakon, junak i mučenik iz 1. srp. ustanka, rodom iz Bosne; nabijen na kolac za vreme Hadži-Prodanove bune 1814., u Beogradu, što nije hteo da se poturči.

AVAKUMOVIĆ Jovan (1841.-1928.), državnik; ugledan član liberalne stranke; min. pravde 1880. i 1887., a 1892. pretsednik liberalne vlade, koja srušena drž. udarom 1./4. 1893.; po ubistvu kr. Aleksandra Obrenovića 29./5. 1903. ponovo pretsednik vlade, ali se naskoro povukao; cenjen kao pravnik, bio član S. k. akad.; gl. delo: Teorija kaznenog prava; svoje imanje ostavio Akad. za naučne svrhe.

AVAL (frc.), naročita vrsta jemstva, kojom se obezbeđuje isplata i namirenje men. duga uopšte (§ 29. i § 48. Men. z.) razlikuje se od običnog jemstva time što je onaj koji ga daje ne samo solidarno već i samostalno obavezan; to znači da on može ostati u obavezi i onda kad prestane obaveza gl. dužnika i da se avalist obvezuje samo za sumu za koju je jemčio; može se dati samo napismeno (piše se na men.). Avalist, onaj koji daje a.; može biti svako lice sposobno za men. zaduživanje, bez obzira da li je već u men.-pravnoj obavezi ili ne (§ 30. Men. z.). Ispred potpisa a. stavlja se: per aval, kao poruk, ili što dr. istog značenja.

AVALA, niska plan. kupa, ostrvsko uzvišenje (511 m), oko 17 km j. od Beograda; nalaz žive, srebra i cementa. U blizini sanatorijum za duševne i nervne bolesti, a u projektu podizanje sanatorijuma za tbk. U sr. v. Žrnov, tvrđava sagrađena 1442., ruševine nedavno uklonjene radi postavljanja spomenika Neznanom junaku. Avalit, zelenkast i ljuspičav mineral (hromov aluminski silikat) nađen na A.; obično zajedno sa cinabaritom u kvarcnoj steni.

AVALUN, u normansko-bretonskim pričama zemlja vile Morgane i boravište kralja Artura pošto je bio ranjen.

AVANGARDA (frc.), prethodnica, pretstraža.

AVANZOVATI(frc.), napredovati u službi u pogledu činova. Avans, unapred data suma, predujam; ne mora se davati dok druga strana ne izvrši svoju obavezu.

AVANTURA (frc.). pustolovina, smelo preduzeće i neobičan događaj u nečijem životu. Avanturist, pustolov, čovek koji pravi a.

AVANTURIN, kvarcni mineral, mrkožut sa tačkicama boje zlata; upotrebljava se za nakit.

AVARESKU Aleksandar (• 1859.). rum. gen. i državnik; učestvovao u rus.-tur. (1877.-1878.) i 2. balk. ratu; protivnik Makenzena u Moldavskoj 1917.; u više mahova min. i pretsednik vlade.

AVARI 1) Obri, tatarsko-hunsko pleme, koje se, pod pritiskom tur.-tatarskih osvajača, pomerilo u j. Rus. i otud oko 558. izbilo na, granicu Viz. carstva. Dobro organizovani, brzo potčinili Sl. oko Dunava i Tise, koje su zatekli na tom području. Posle odlaska Langobarda u It., 568., raširili se po celoj Panoniji i doprli i u Alpe; sa sobom vodili mnogobrojne Sl. kao obrađivače zemlje i sa njima vršili kolonizacije. God. 582. uzeli tvrdi grad Sirmij i počeli stalna upadanja preko granice; udruženi sa Sl., 626. pokušali čak da zauzmu Carigrad. Njihov brutalni postupak sa sl. saveznicima posle neuspeha izazvao protiv njih pobune Sl., koje pomagao i viz. car Iraklije; otad njihova moć sve više slabi. Sl. (Srbi i Hrvati) potpuno ih potisli sa Balk.; njihovu državu, između Tise i Dunava, srušili konačno Franci Karla Vel. krajem 8. v. 2) kavkaski narod u grupi Lezgijanaca (234 000), poglavito stočari; u običaju lov sa sokolima; vatreni musl.; od st. običaja očuvana krvna osveta.

AVARIJE (it.), delimični gubici i vanredna oštećenja broda ili njegovog tovara (a. šteta), ili vanredni izdaci učinjeni za brod ili tovar (a. troškovi); u njih se ne ubrajaju: redovno habanje broda, troškovi plovidbe i različite takse. Zajedničke a., vanredne žrtve i troškovi, učinjeni namerno i razložno, u cilju da se brod i tovar spasu od zajedničke opasnosti na moru (§ 131. jel. nacrta Pomor. trg. 8.). Zasebne a., štete i vanredni troškovi učinjeni samo za brod ili za tovar, kao: šteta koju pretrpi roba zbog sopstvenih mana, bure, nasedanja broda ili neke druge nezgode na moru; šteta koju iz istih razloga pretrpi brod gubitkom palamara, užadi, katarke i sl.; nju snosi vlasnik oštećenog ili izgubljenog predmeta.

AVAS Šarl (Havas, 1785.-1858.), frc. publicist, obogatio se pod Napoleonom I za vreme kont. blokade: osnovao 1835. A. agenciju, kao novinarski obaveštajni biro, koja se razvila i stekla svet. glas. A. agegcija, od 1879. a. d., najveća frc. telegr. → agencija.

AVATARAS, u indiskoj rel. (bramanizmu) silaženje boga Viganu na zemlju, zbog raznih ciljeva i u raznim oblicima (npr. ribe, da spase prvog čoveka od potopa).

AVBA (nem. Huabe), ž. kapa; u Slov. nosile žene i neveste od sredine 18. do sredine 19. v.; bogato ukrašena vezom; nama došla iz Nem., gde bila u običaju već od 14. v. kao kapa udatih ž.; slične kape nošene i u Frc.

AVGAR, ime mnogih careva, u sv. Mesopotamiji (prestonica Edesa). Poznat A. V Crni, za kojeg istoričar Jevsevije veli da je zamolio pismom Hrista da ga izleči od strašne bolesti i da dođe u Edesu; Hristos mu je poslao rubac sa svojom slikom nastalom kad se obrisao rupcem; A. se izlečio dodirom rupca i postao hrišć.

AVGUST 1) Cezar Oktavijan, rim. car (31. pre Hr. -14. po Hr.), unuk Cezareve sestre Oktavije; po Cezarevoj smrti došao u Rim, pridobio Cicerona, koji naredio da mu se poveri komanda nad senatskom vojskom, pa potpuno potukao Antonija kod Mutine (43.); nagnao ga da pobegne u Cisalpisku Galiju i vratio se u Rim, gde bio naimenovan za konzula; posle toga se opet približio Antoniju i sklopio s njim i Lepidom 2. trijumvirat (43. pre Hr.); odneo pobedu nad Cezarevim ubicama kod Filipa (42.) i Antonijom kod Akcijuma (31.), pa sam zavladao rim. državom: zaveo u Rimu nov oblik vladavine, poznat pod imenom principata; trudio se da sačuva rim. državi prir. granice: Rajnu, Dunav, Eufrat, Ar. i Saharu; njegovi gen. odbili Parćane, pobedili Germane, ugušili dalm.-panonski ustanak i osn. nove prov.: Retiju, Vindeliciju, Norik, Panoniju, Iliriju i Meziju. Ulepšao svoju prestonicu mnogim građevinama i hramovima; pomagao knjiž. i um.; stoga njegova vladavina nazvana: Avgustov ili zlatni vek. 2) A. I, polj. kralj, (1548.-1572.) → Sigmund II Avgust. 3) A. II, polj. kralj. (1697.-1733.), vodio borbu s Turcima u savezu s Austr. (1697.-1690.), i Šved. u savezu sa rus. carem Petrom Vel. (1701.-1721.); potučen morao privremeno da ustupi presto Stanislavu Leščinskom (1704.-1709.). 4) A. III, polj. kralj (1733.-1764.), sin prethodnog, vodio rat za poljsko nasleđe (1733.-1735.), protivu Stanislava Leščinskog; u borbi ga pomagale Rus. i Austr., a protivu njega ratovale Frc.. Šp. i Sardinija: bečkim ugovorom o miru potvrđen za polj. kralja.

AVGUST, 8. mesec u god.. dobio ime po rim. imperatoru A., kolovoz, ima 31 dan.

AVGUSTIN 1) Blaženi (354.-430.), rođen kao neznabožac, umro kao ep. u Iponu (s. Afr.), veoma plodan pisac. 1 od najvećih crk uč. i knjiž., osn. flz. podloge etike i rkat. nazora o zadacima crk.; gl. dela: O državi božjoj, Ispovesti. 2) engl. apostol, kog 596. poslao u Engl. papa Grgur I. Avgustinski red, avgustinci, rkat. kaluđerski red (osn. bl. A.); pravila mu dao papa Inoćentije IV (1244.).

AVGUSTOVO, mesto u Polj. na r. Neti, kod kojeg u svet. ratu Rusi pobedili Nemce 30./9.-4./10. 1914.

AVGUSTUL ROMUL, poslednji vladar Zap.-rim. carstva; zbacio ga herulski vođ Odoakar 476.

AVDIJA → Abdija.

AVE (lat.), zdravo. A. Maria, početne reči rkat. molitve tzv. pozdrava anđeoskog, tj. reči arhanđela Gavrila devi Mariji kad joj javio da će roditi spasitelja; u prav. molitvi: Bogorodice djevo, radujsja! A., Caesar (Imperator), morituri te salutant (lat.: zdravo, care, oni koji idu u smrt pozdravljaju te), reči kojima su gladijatori u cirkusu pozdravljali rim. cara prolazeći ispred njegove lože.

AVELj (Abel), po Sv. pismu drugi sin Adama i Eve; ubio ga brat Kajin iz zavisti. Aveljevci, hrišć. sekta u s. Afr., nazvana po A.; ženili se, ali se uzdržavali od snošaja da ne bi rađanjem dece širili nasledni greh.

AVENARIJUS Rihard (1843.-1896.). filozof; dela: Kritika čistoga iskustva, Ljudski pojam o svetu; zastupao jednu vrstu pozitivizma. tzv. empiriokriticizam. 2) Ferdinand (1856.-1923.), nem. pesnik i knjiž., gl. dela: Kućna knjiga nem. lirike, Knjiga balada, Vesela knjiga.

AVENIJA (frc.), široka ulica sa drvoredima.

AVENOL Žozef (• 1879.), Frc. političar i fin. stručnjak; od 1932 gen. sekretar Društva naroda.

AVENPACE → Ibn Badža.

AVENTIN, jedan od 7 brežuljaka na kojima bio Rim; na njeg se povlačili plebejci prilikom svojih pobuna.

AVERZIJA (lat.), odvratnost.

AVEROES (Ibn Ružd, 1126.-1198.), ar. lekar, pravnik i filozof iz Kordove; tumačio Aristotela; naginjao panteizmu i materijalizmu. Averoizam, učenje A., neka sinteza aristotelizma i panteizma (poriče besmrtnost duše); potpunu istinu može da sazna samo nekolicina pojedinaca, ostali treba da se zadovolje verom.

AVERNO, 35 m duboko kratersko jez. u It., kod Napulja, po verovanju st. Grka i Rimljana tu bio ulaz u donji svet.

AVERS (frc.), lice, prednja strana novca.

AVERČENKO Arkadije (1881.-1925.), rus. humorist, veoma popularan; uređivao u Rus. reviju Satirikon; štampao nekoliko zbirki kraćih duhovitih priča bez naročite dubine i roman Pothodcev i drugovi; umro u emigraciji.

AVESALOM 1) Davidov sin; pobunio se protiv oca, ali pobeđen morao da beži. Pri bežanju zakačila mu se duga kosa za drvo te ga stigao Joav i ubio. 2) mitropolit beogradski i sremski iz 17. v., po čijem naređenju napisano žitije sv. St. Štiljanovića.

AVESTA., znanje primljeno od božanstva preko proroka; sv. spisi pers. rel. Zend-avesta; imala obimnu knjiž., koju uništio Aleksandar Vel.; na njenim ostacima stvoren zbornik od 21 knj. (nask); U celosti sačuvana samo jedna. Avestski jezik, jedan od j. iranske grane, staropers. (j. Zendaveste).

AVET 1) (Tarsius spectrum), vrsta polumajmuna, male glave, vel. ušiju i veoma krupnih očiju; noćna životinja živahnih pokreta; živi na Malajskom Ostrvlju. 2) utvara, priviđenje.

AVIZIRATI (frc.), obavestiti, dostaviti, izvestiti. Avizo (it.), obaveštenje, izveštaj o pošiljci novca, robe itd.

AVIJACIJA (lat.-frc.), deo vazduhoplovstva; obuhvata vazduhoplove teže od vazduha (→ aeroplan, vazduhoplovstvo). Avijatičar, ličnost koja pripada a. Za njih se mogu uzimati samo mlađi ljudi, zdravog srca i pluća, koji naročitim ispitivanjem dokažu da su sposobni za ovu službu. A. pomoćne trupe , vplov. jedinice koje ne lete, thn. osoblje (inž., kontrolori i mehaničari) i osoblje meteor. službe, popunjeno stručnjacima. Avion, sprava za letenje teža od vazduha (→ aeroplan, vazduhoplov). Avionski saobraćaj, u Jugosl. dvojak: vojni i civilni. Civilna (putnička, poštanska i trg.) a. u našoj državi počela rad 1928. Saobr. u okviru države vrši društvo Aeroput. God. 1935. radile pruge: Beograd-Borovo-Zagreb; Beograd-Niš-Skoplje-Bitolj; Beograd-Sarajevo; Ljubljana-Sušak-Zagreb; od 1936. i Beograd-Dubrovnik. Aviofon, telefon od gumenih cevi koji služi za vezu izmeću pilota i izviđača za vreme leta.

AVIMELEH, sin Gedeonov, sudija kod st. Jevreja (oko 1100. pre Hr.); pobio svoju braću da bi se dočekao sudiskog položaja; ubila ga neka žena kamenom pri opsadi palestinske Tebe.

AVINjON, grad u j. Frc., na Roni (52 000 st.), gde papa Kliment V preneo papsku stolicu 1309.; sedište papa, koje su bile pod uticajem frc. kraljeva; to doba (1309.-1377.) nazivano u Rimu papskim vavilonskim ropstvom.

AVIRULENCIJA (lat.), nesposobnost klica da izazovu oboljenje; nastaje čestim presađivanjem, grejanjem, sušenjem, dejstvom vazduha, sunčanih zrakova i antisept. sredstava.

AVISTA (it.), po viđenju; u pravu: oročena obaveza tako da njena dospelost nastupa čim poverilac pokaže dužniku ispravu o postojanju duga; ako dužnik ne postupi po opomeni, smatra se da je u zadocnjenju. Men. a. se plaća čim se podnese na viđenje. Po Men. zak. smatra se za men. po viđ. i men. s izostavljenim rokom plaćanja; men. po v. mogu biti dvojake: plative odmah po viđenju ili na određeno vreme po viđenju.

AVITAMINOZE, bolesti (kseroftalmija, beri-beri, skorbut, rahitis, neki oblici sterilnosti itd.) izazvane nedostatkom vitamina u hrani.

AVICENA → Ibn Sina.

AVKSENTIJE sv. († oko 470.), ugledan i učen državnik na dvoru Teodosija II; zakaluđerio se i povukao u pustinju i stekao vel. ugled među hrišć.; crk. ga slavi 14./2.

AVOGARDO Amedeo (1776.-1856.), it. fizičar, tvorac teorije atoma i molekula.

AVR (Le Havre), grad (165 000 st.) na ušću Sene (sz. Frc.), po veličini 2 frc. pristanište, poglavito za prekomorsku plovidbu; brodogradilište; ind. tkst., ulja, sapuna; tržište za kavu i kakao.

AVRA (haldejsko-tur.), sinagoga.

AVRAM, Abraham, jevr. patrijarh, otac Isakov, 1 od najznatnijih ličnosti u Sv. pismu; doveo Jevreje iz Haldeje u Palestinu; po Sv. pismu obećano mu da će se u njegovu potomstvu roditi spasitelj.

AVRAMIJE sv. Zatvornik († 360.), hrišć. propovednik, napustio roditeljsku kuću i ženu na nedelju dana posle ženidbe, pa se odao pustinjačkom životu; crk. ga slavi 29./10.

AVRAMOVIĆ 1) Gavrilo, mitropolit dabrobosanski (oko 1578.-1588.), egzarh pećkog patrijarha za Dalm.; pripisuje mu se osnivanje prvih srp. man. u Hrv. (Marče i Gomirja). 2) Dimitrije (1815.-1855.), slikar; iz doba njegova đakovanja u Beču očuvano preko 20 studija, odličan portret Vuka Karadžića. i nekoliko kopija Velaskeza, Rubensa, Rembranta i dr.; najviše radio ikonostase: u sabornoj crk. u Beogradu, Topoli, Ljubostinji, man. Vrdniku, crk. sv. Jovana u N. Sadu; pripadao grupi romantičara, ali ima i nekoliko klasicističkih slika (Apoteoza Lukijana Mušickog); napisao 2 knj. zabeležaka iz Sv. Gore; dosta njegovih radova čuva se u Muzeju kn. Pavla. 3) Mihailo (• 1865.), tvorac prvih zadruga u Srbiji; napisao mnogo članaka i studija o zadrugarstvu, zemljr., gazdinstvu i našim agrarnim problemima. (Na sl. Dimitrije A.)

AVRIL Adolf (1822.-1904.), frc. diplomat i knjiž., boravio na Balk.; preveo na frc. kosovski ciklus i druge naše nar. pesme i pisao o našoj zemlji i narodu.

AVULZIJA (lat.), veći komad zemljišta koji r. odjednom odnese na drugu obalu; ako ga vlasnik oštećene obale ne traži u roku 1 god. kao svoju svojinu, pripada vlasniku zemljišta sa kojim je spojeno.

AVUS, automob. drum za trke kod Šarlotenburga u Berlinu (2 kraka duga skoro po 10 km).

Ag (argentum), hem. znak za element srebro.

AGA (tur.), gospodar.

AGAVE (Agave, fam. Amaryllidaceae), biljke veoma suhih amer. predela; pri osnovi imaju rozetu debelih sočnih listova, iz čije se sredine izdiže debelo i do 12 m vis. stablo koje cveta ljubičastim, mirisavim cvetovima, skupljenim u cvasti, i donosi plodove posle 6-8, a van zavičaja i posle 40 god., zatim biljka izumire; najpoznatija vrsta A. americana iz S. Amer. s dugačkim lišćem (do 3 m), raste zadivljala u mediter. obl.; od nje kao i od A. mexicana dobivaju se vlakna za tkst. ind.; od nje i naročito od A. atrovirens (Meksiko) dobiva se šećerni sok (8 l dnevno, preko 500 l za sezonu), od kojeg se u Meksiku previranjem spravlja alkoholno piće (pulka).

AGADA, Hagada (jevr.: pripovedanje), deo Talmuda; govori o postanku zak. odredaba, praznika i običaja.

AGADE grad u st. Vaviloniji, jedno od središta naroda Akad.

AGADIR, luka na jz. obali Maroka na Atlanskom Ok. (3700 st.). Agadirska afera izbila 1910., izazvao je Vilhelm II slanjem 1 nem. krstarice u A. u želji da spreči frc. širenje u Maroku; završila se ugovorom između Frc. i Nem., koja je priznala frc. protektorat nad Marokom (11./11. 1911.).

AGALAKSIJA, agalaktija (grč.), nelučenje mleka iz dojki babinjara i ženki uopšte; izazivaju je razni uzroci individualne prirode. Zarazna a., u vet.: zarazno oboljenje koza i ovaca, prouzrokovano nevidljivim virusom; znaci: slaba ješnost, presušenje mleka, zapaljenje oka, suzenje, teško kretanje i bolovi.

AGALMATOLIT (grč.), masniku sličan zelenkast kamen, samo tvrđi, prozračniji i šareniji; ima ga naročito u Kini, gde od njega izrađuju razne ukrasne predmete, koje Kinezi i kod nas prodaju.

AGAME (Agamidae), por. guštera toplijih krajeva; ima ih oko 200 vrsta; → zmaj.

AGAMEMNON 1) Atrejev sin, Menelajev brat. kralj Mikene i Arga; vrh. zapovednik grčke vojske u trojanskom ratu. Pred polazak u rat prineo Dijani na žrtvu svoju kćer Ifigeniju, a po povratku ga ubila žena Klitemnestra sa svojim ljubavnikom Egistom. 2) Eshilova tragedija; sa Koeforima i Eumenidama ulazi u sastav trilogije Orestije.

AGAMIJA (grč.), bezbračno stanje, neženstvo. Agamist, neženja.

AGAPA (grč.: ljubav), u 1. hrišć. vreme večera ljubavi, tj. pričešćivanje, a zatim zajedničke večere u predvorju hrama; zbog nereda i nepristojnosti zabranjene.

AGAPANTUS (Agapanthus), biljka iz roda krinova.

AGAPET 1) A. I, papa (535.-536.), protivnik eutihijanaca. 2) A. II, papa (946.-956.), bio na strani Otona I protiv Berengara II; obnovio disciplinu u crk. i monaškim redovima.

AGAPIĆ, Gapić, Agapeo, Gapeo (• oko 1540.), dalm. slikar; sačuvana jedino slika sv. Jeronima u istoimenom zavodu u Rimu.

AGARA, Hagara, inoča Avramova i ropkinja njegove žene Sare, rodila Avramu sina Ismaila, po predanju praoca Arapa.

AGAR-AGAR (malajski), droga koja se dobiva kao piktijasta materija kuvanjem morskih alga (Rhodophycae) Jap. i I.-indiskog M.; upotrebljava se u med. kao purgativ, u ind. hartije i tkst. kao lepak, u bakteriol. kao biol. hranljiva podloga.

AGARJANI, po Sv. pismu pripadnici ar. plemena, poreklom od Ismaila, sina Avrama i Agare; u srp. starim spomenicima tako nazivani Turci i musl. uopšte.

AGASI Luj (Agassiz, 1807.1873.), švajc. prirodnjak i geolog, poznat po svojoj teoriji o lednicima i ledenom dobu; proučavao niže životinje.

AGATE TIHE (grč.), dobra sreća; boginja sreće st. Grka.

AGATIJA, viz. pesnik i istoričar iz 6. v., pisac ist. Justinijanove vladavine.

AGATODEMON (grč.), dobri demon, duh; čuvar kućnog poretka.

AGATOKLE, sirakuski tiranin (318.-289. pr. Hr.), lukav i bezobziran, uspešno ratovao sa Kartaginjanima.

AGATON 1) (448.-401. pr. Hr.), pisac tragedija u Atini. 2) A. sv., papa (678.-682.); oslobodio papstvo danka viz. carevima.

AGATONIK sv., hrišć. mučenik iz 4. v.; crk. ga slavi 22./8.

AGAČ, morska riba, → lubin.

AGEJ, jedan od 12 malih jevr. proroka, iz 6. v. pre Hr.

AGENDA (lat.), beleženje onoga što treba da se učini, izvrši; poslovi uopšte.

AGENS (lat.), sve što deluje aktualno ili potencijalno, sve što može biti uzrok nečemu.

AGENT (lat.) 1) pretstavnik neke države ili firme. 2) službenik tajne policije. Trgovački a., punomoćnik, posrednik ili komisionar, koji u vidu stalnog zanimanja i za nagradu prima obavljanje tuđih poslova ili posredovanje u njima (§. 53. Trg. z.). U trg. robom podnosi ponude i probe (mustre) svojih kuća i nudi svoje usluge (a. za prodaju), a ako ima ovlašćenje može da vrši i naplatu; smatra se za samostalnog imaoca radnje i trgovca, čak i onda kad su poslovi, koje obavlja za drugog, građ. prirode (§. 148. 3. o radnjama); razlikuje se: putujući t. a. i mesni t. a. (§. 148., 2. Zak. o radnjama). A. osig. društva, posreduje kod sklapanja ugovora o osiguranju. A. provokator, poručeni izazivač nereda. Agentura, pretstavništvo neke države ili firme.

AGENCIJA (it.), poslovnica. A. parobrodarska, ured za izdavanje karata i obaveštenja o kretanju parobroda. A. telegrafska, obaveštajna služba. A. Avala, telegrafska beogr. a., osn. 1930. g., a. d. poluzvaničnog karaktera za prikupljanje polit., ekon. i dr. vesti iz celog sveta, specijalno iz Jugosl., i dostavljanje listovima, stranim telegr. a. i javnosti. A. Avas (Agence Havas), najpoznatija frc. telegr. a., privatno preduzeće, čiji veliki broj akcija ima frc. država; otpočelo rad za vreme prvog carstva; najviše se razvilo od 1858. A. Rajter (Reuter), engl. obaveštajna telegr. a., privatno preduzeće; osn. ga 1851. u Londonu Nemac Rajter. A. Stefani, it. telegr. a., osn. 1854. u Rimu: a. d.

AGESANDAR, vajar sa Roda koji je sa 2 sina izvajao skupinu Laokon.

AGESILAJ, spartanski kralj (401.-361. pre Hr.), uspešno ratovao sa Persijancima i grč. državicama; pobedom kod Mantineje spasao Spartu od napada tebanskog vojvode Epaminonde; našao smrt u brodolomu pri povratku iz Egipta.

AGIAZMA (grč.), voda osvećena na Bogojavljenje; narod joj pripisuje čudotvorne sile.

AGILAN (lat.). radljiv, živ, pokretan.

AGIOGRAFIJA → hagiografija.

AGIS III, spartanski kralj (245.-241. pre Hr.); efori ga osudili na smrt zbog smelih reforama kojima je hteo da sredi stanje u Sparti.

AGITATO (it.), uzbuđen; u muz.: živo, živahno.

AGITACIJA (lat.), pokretanje nar. masa propagandom u cilju pridobijanja pristalica za neki pokret, politiku ili ličnost. Agitovati, vršiti a.

AGLABITI, ar. dinastija, vladala s. Afr. (800.-909.), sa prestonicom u Kajruanu.

AGLAJA 1) najmlađa od tri gracije, Zevsova ćerka, Hefaistova žena. 2) mala planeta, kruži između Marsa i Jupitera.

AGLOMERACIJA (lat.), grupisanje, poglavito grupisanje stan. u manja ili veća naselja. Gradovi su vel. ljudske a. Aglomerat → konglomerat.

AGLUTINACIJA (lat.), prilepljivanje, dodavanje, postepeno povećavanje. U medic. skupljanje u manje i veće nepokretne gomilice klica ili krvnih zrnaca, dotle odvojenih; jednu vrstu klica aglutinira sam serum one životinje koja je tom klicom imunizovana; serum prezdravelog lica aglutinira klice koje su izazvale oboljenje; a. je strogo specifična i služi veoma korisno za dijagnozu. U psih. sažimanja pretstava tako da se u dobivenoj celini razlikuju sastavni delovi, u slučajevima kada jedna osoba vidi u najprostijim geometriskim figurama i linijama životinjske oblike, lica i grimase. U hem. spajanje slepljivanjem. (Sl. levo: slobodni; desno: aglutinirani bacili). Aglutinativni jezici, j. sa prilepcima; nemaju fleksije, već obrazuju gramatičke kategorije flektivnih j. dodavanjem samostalnih slogova na koren (npr.: mađ. ember -- čovek, embernek- -- čoveku, emberek -- ljudi); takvi su mađ. tur., finsko-laponski. Aglutinini, vrsta antitela u serumu, sposobna da skupe u gomilice klice, crvena krvna zrnca i neke protozoe, razmućene u tečnosti; prema tome bakteriski a. za klice; hemaglutini za crv. krvna zrnca.

AGNATI (lat.), potomci istog pretka po m. lozi; srodnici po krvi ili po usvojenju, koji po građ. pravu pripadaju istoj porodici; supr. → kognati.

AGNEC (stsl.) jagnje; deo osvećenog hleba koji se sveštenikovom molitvom na liturgiji pretvara u telo Hristovo, zatim prinosi kao beskrvna žrtva radi očišćenja grehova.

AGNI, indiski bog vatre; sama vatra.

AGNOZIJA (grč.), neznanje; gubljenje sposobnosti za prepoznavanje nepoznatoga; kod Sokrata polazna tačka flz.: Ja znam da ništa ne znam. Agnosticizam, stanovište u rel. i flz. po kojem se razumom ne može saznati ništa što se nalazi van domašaja naših čula; usvajaju ga pozitivizam, empirizam, relativizam, donekle i kriticizam.

AGNUS DEI (lat.) 1) jagnje božje, tj.: Hristos kao žrtva prinesena za otkup greha sveta. 2) u kat. crk.: molitva svešt. pred pričest; poslednji deo pevane mise.

AGOGIKA (grč.), nauka o postupnom modifikovanju tempa, kao sredstvu za življu interpretaciju muz. dela.

AGON (grč.), megdan, igra, utakmica kod st. Grka.

AGONIJA (grč.), samrtne muke, pri kojima je kod samrtnika oslabljena cirkulacija krvi, naročito u mozgu; samrtnik je polusvestan ili besvestan, rad srca oslabljen, disanje površno; neravnomerno se javljaju krkljanja, telo se postepeno hladi: a. može trajati nekoliko dana.

AGORA 1) gl. trg po starim grčkim gradovima. 2) narodna skupština kod Atinjana i mesto na kojem se ona sastajala. Agorafobija, pojava prisilnog straha pri prelazu slobodnih prostora (trga, prazne ulice) bez pratnje, odn. nesposobnost da se takav prostor pređe (→ fobije, prisilne neuroze).

AGRA, varoš u Indiji (186 000 st.); tkst. fabrike, univ.

AGRAVACIJA (lat.), pogoršanje; u med. pogoršanje bolesti, a u psihijatriji namerno uveličavanje težine sopstvene bolesti.

AGRAR (lat.) → poljoprivreda. Agrarac, obično organizovani poljoprivrednik. Agrarni, poljoprivredni. A. banka → Privilegovana agrarna banka. A. država, ima pretežno razvijenu poljopr. proizvodnju. A. zajednice, zadruge naseljenika po zakonima o a. reformi, obavezne u J. Srbiji, osnivane da bi iz državnih sredstava dobivale pod veoma povoljnim uslovima beskamatne zajmove za nabavku semena, hrane, stoke, materijala za zgrade. Svrha stvaranja a. z. i davanja ovih kredita bila je pomaganje ciljeva a. reforme i stvaranje malih seoskih poseda osposobljenih za život i rad. A. zakonodavstvo, naziv za 3 posebne grane prava: za sve mere za unapređenje poljopr. (stručno zakonodavstvo adm. prava); za sprovođenje a. reforme; i za zemljr. kreditno zakonodavstvo. A. politika, nauka, proučava ekonomske, pravne i soc. prilike i odnose u poljoprivredi. Obuhvata sve zakonodavne i adm. mere upućene na unapređenje poljoprivrede i staranje o zemljoradnji i zemljoradnicima iz ekon., fin., soc., zdravstvenih, populacionističkih, vojnih i dr. obzira; dobila je u celom svetu naročiti značaj posle svetskog rata, usled velike a. krize, koja je oborila tržišne cene poljopr. proizvodima i dovela u pitanje opstanak poljoprivrednika. Stoga sve države pokušavaju da carinskom, saobraćajnom, poreskom, kreditnom politikom i nizom drugih mera olakšaju stanje svoje zemljoradnje i spreče najteže posledice krize. A. preferencijal, preferencijalna carina, koju su evropske a. zemlje tražile na konferenciji u Varšavi, avg. 1930., kao povlasticu koja bi mogla da zaštiti njihovu proizvodnju od konkurencije jevtinijih prekomorskih proizvoda. Na konferenciji Evr. unije u Strezi, sept. 1932., donesen je zaključak da se, kao jedan izuzetak od najvećeg povlašćenja, mogu odobriti evropskim a. zemljama preferencijalne carine na žitarice, pod uslovom da se p. ograniči na određenu količinu žitarica i da bude jednostran, tj. da se u zamenu ne traže preferencijalne carine u korist ind. proizvoda. Ovakve preferencijalne sporazume zaključila je 1931. Nem. sa Rum. i Mađ., Austr. i Frc. s istim zemljama i Jugosl. A. pripaci, u priv. pravu: drvo, ljudska i stočna hrana i težački alat za obradu kakvog poljskog imanja; smatraju se za nepokretnosti i ne mogu se uzeti u izvršenje odvojeno od imanja kojem služe. A. reforma, preuređenje vlasničkih odnosa nad zemljom intervencijom države. U Evr. je tokom 19. i početkom 20. v. izvršena u mnogim državama, većinom u vezi s ukidanjem poslednjih feudalnih odnosa u poljopr., eksproprijacijom vel. poseda i deobom ranijim kmetovima, sirotinji i dobrovoljcima iz rata. Posle rata sprovele je Rus., baltičke drž., Polj., ČSR, Mađ., Rum. i Jugosl. Srbija je izvela samim ustankom za oslobođenje, kad je ukinula tur. feudalni poredak, a srp. seljaka pretvorila u slobodnog vlasnika zemlje. Slično je bilo i u Crnoj Gori. U Hrv., Banatu, Bačkoj i Baranji oslobođenje seljaka izvršeno (1853.-1857.) uz izdeljivanje jednog dela spahiskih zemalja (segregacije), a ostatak ostavljen u svojinu spahijama. U B. i X. i j. krajevima održali se feudalni i njima slični odnosi i dalje. Teške prilike tamošnjih zemljr. izazvale težnju za a. r. u smislu srp. a. poretka i bile osnovice polit. pokretima i stremljenjima. Posle svetskog rata a. r. se pokazala kao najpreča potreba nove jsl. države; stoga regent Aleksandar, u svojoj proklamaciji narodu, izrazio želju da se pristupi pravednom rešenju a. pitanja, da se ukinu kmetstvo i vel. zemljišni posedi i da se u oba slučaja zemlja podeli siromašnim zemljr., a da st. vlasnici dobiju pravičnu naknadu. U tome smislu donesene Prethodne odredbe za pripremu a. r. (22./2. 1919.); osnovna načela a. r. unesena u čl. 42. i 43. Vidovdanskog ustava; njenu konačnu likvidaciju trebalo da sprovede Z. o likvidaciji a. r. na vel. posedima (19./6. 1931.), s izmenama i dopunama (5./12. 1931. i 24./6. 1933. itd.) i mnogi pravilnici i uredbe. A. r. imala u Jugosl. prvenstveno soc. i nac.-polit. značaj; u ekon. pogledu oštro kritikovana, jer se neki naučni krugovi plašili opadanja a. proizvodnje usled uništavanja vel. i stvaranja sitnih gazdinstava, bez dovoljno inventara, kapitala i kredita za rad. U fin. pogledu a. r. je stala državu oko 2,5 milijarde d, od čega je veći deo pokriven unutarnjim zajmovima, ali je njome u B. i X., Dalm. i j. krajevima preko 200 000 porodica oslobođeno feudalnog odnosa i učinjeno slobodnim vlasnicima zemlje koju obrađuju, a isti broj porodica, seoskog i varoškog proletarijata, naseljen je i dobio zemlju na b. vel. posedima, tako da je preko ½ mil. porodica negdašnjih feudalnih robova i proletera postalo slobodnim vlasnicima zemlje koju obrađuju. A. socijalizam, pravac socijalističkog mišljenja koji ide za tim da soc. ideje primeni na ekon. i soc. odnose na selu; javlja se u više oblika od kojih je najglavniji → kooperativni socijalizam. A. carine, uvozne carine, zavedene u cilju zaštite domaće poljopr. proizvodnje; posledica su težnja ind. zemalja k autarkiji, koje su naročito uzimale maha u vremenu poljopr. kriza. Pojavile se još u doba zaštitnog sistema u vidu pokretnih c. na žito u Engl. i Frc., a 70-tih godina 19. v. došlo u mnogim evr. zemljama do podizanja a. c. kao mere protiv konkurencije jevtinih amer. i rus. žitarica (u Frc. 1885., u Nem. 1879. i 1885. itd.). Posle svetskog rata, a. kriza i težnje k autarkiji dovele do ponovnog zavođenja a. c. u It., Nem., Frc., ČSR, Austr. i dr. zemljama.

AGRAFA 1) (grč.), reči Hristove nezabeležene u evanđeljima, ali navedene od nekih crk. otaca i uč. 2) (frc.), kopča, pređica za spajanje 2 dela neke odeće na ramenu, grudima ili u pojasu; prave se obično od metala, emalja, slonove kosti i kaučuka; razvile se od fibula kojima st. narodi na ramenu pričvršćivali krajeve gornje odeće; u sr. v. ukrašavane emaljem, nošene na grudima i služile za pridržavanje dveju pola ogrtača.

AGRAFIJA, nesposobnost pravilnog pisanja slova i reči, prouzrokovana bolešću ili povredom.

AGREGAT (nlat.), spoj delova u fiz. i geol., postao prostim nagomilavanjem i mehaničkim spajanjem bez ikakve međusobne veze; u thn. obično dve mašine od kojih jedna pokreće drugu, kao parni motor, generator el. struje. Agregatna stanja: pod običnim pritiskom i tmpt. ima čvrstih, tečnih i gasovitih materija: to su 3 a. s. Idealno čvrsta tela ne menjaju pod uticajem sila ni oblik ni zapreminu; idealne tečnosti ne menjaju zapremine, a gasovi se ponašaju po Bojl-Mariotovom zakonu (→ gas). Promenom pritiska i tmpt. materije menjaju svoje a. s.

AGREL Sigurd (• 1881.), šved. slavist; prof. sl. filol. na univ. u Lendu, bavi se naročito izučavanjem fonetike i akcentologije sl. jezika.

AGREMAN (frc.), pristanak države da primi izvesno lice za diplomatskog zastupnika 2. države.

AGRESIVAN (lat.), nasrtljiv.

AGRIGENT, varoš na Siciliji u ant. doba; rodno mesto filozofa Empedokla.

AGRIKOLA 1) Gnej Julije (37.-93.), rim. vojvoda, tast istoričara Tacita, zauzeo Engl. do Kaledonskih Planina. 2) ime njegove biografije koju napisao Tacit.

AGRIKULTURA (lat.), primena agronomskih zak. u biljnoj i stočarskoj proizvodnji; ustvari ind., koja primenom najboljih načina rada izvlači maksimum koristi iz zemljišta i atmosfere pomoću biljaka i životinja, na koje se gleda samo kao na žive mašine za izradu org. materija. Agrikulturna hemija, bavi se proučavanjem i unapređivanjem ishrane poljopr. biljaka u vezi sa veštačkim gnojivom, zemljištem i atmosferom. Javila se u 15. v., a razvili je tek 40-tih godina pr. v. Šprengel i Libig.

AGRIPA 1) Marko Vespazijan (63.-12. pre Hr.), rim. vojvoda i državnik, Avgustov prijatelj i gl. vojvoda u ratovima protiv Seksta Pompeja i Antonija; pobedio 31. pre Hr. Antonija i Kleopatru kod Akciuma; sagradio Panteon u Rimu i oženio se Avgustovom jedinicom Julijom. 2) Menenije, rim. konzul iz 6. v. pre Hr., poznat po priči o stomaku i udovima koju je ispričao pobunjenim plebejcima i nagovorio ih da se vrate s Aventina u Rim. 3) od Neteshajma (1486.-1535.), lekar i filozof; tvrdio da je prosto verovanje rečima otkrovenja jedini put koji vodi istini; u svojem gl. delu: O okultnoj filozofiji izložio jednu vrstu platonsko-hrišć. teozofije.

AGRIPINA 1) starija, unuka Avgusta, kći Agripe, a žena Germanikova i mati Kaligulina; prognana na o. Pandatariju umorila se glađu. 2) mlađa, kći Germanikova i žena Domicija Ahenobarba, sa kojim rodila Nerona; ljubavnica svog brata Kaligule i najzad supruga cara Klaudija; ubila muža, pa dovela na presto sina Nerona, koji prvo pokušao da je udavi na jednom brodu, pa zatim ubio 59. g.

AGRON, ilirski kralj, muž Teutin, iz 3. v. pre Hr., sa prestonicom u Skadru.

AGRONOM (grč.) 1) lice koje studira agronomiju radi primene agronomskih zak. u poljopr. proizvodnji. 2) naučni radnik koji proučava i iznalazi agronomske zak. u poljopr. proizvodnji. Agronomija, teorija poljopr., skup zak. i načela po kojima se primenjuju pojedine nauke u poljopr.; bavi se proučavanjem, iznalaženjem i postavljanjem zakona po kojima se upravlja poljopr. proizvodnja. Agronomska botanika i zoologija, njihov primenjeni deo u poljopr., koji se često izdvaja u potpuno zasebne samostalne primenjene nauke: poljopr. botaniku, zoologiju, entomologiju i dr. A. (poljopr.) nauka, skup raznih naučnih zak. iz privr., meh. i ekon. nauka na kojima se zasniva poljopr. proizvodnja.

AGRUMI (it.), skupno ime za limune, narandže i mandarine.

AGUDAS JIZROEL (jevr.), savez Izrailja, svet. organizacija ortodoksnih Jevr.; središte za Jugosl. Subotica.

AGULjAS 1) rt (Igleni Rt) na j. kraju Afr., 34°51' j. g. š. 2) A. struja, krak j. polutarske struje u Indiskom Ok., koji obilazi oko Igl. Rta i j. Afr.

AGUTI (Dasyprocta agouti, fam. Agoutidae), glodar veličine zeca, kratkih ušiju i repa; meso mu ukusno, živi na Antilima i J. Amer., gde nanosi štetu sadovima šeć. trske.

AD (lat.) predlog, znači: k, ka, prema, za; upotrebljava se i kao glagolski prefiks. Ad absurdum, deductio ad a. (lat.), pobijanje nečijeg tvrđenja otkrivanjem protivrečnosti ili besmislenosti u njemu, kao što su činili sofisti, Sokrat i erističari. Ad acta (lat.), skr. a. a.; baciti a. a.: metnuti nešto u arhivu među svršene predmete; ne rešavati molbu; baciti u zaborav. Ad astra (lat.), do zvezda; per aspera ad a., trudom ka slavi. Ad valorem, po vrednosti; izraz koji označava da rešavanje izvesnog predmeta zavisi od vrednosti, npr. u sudstvu za građ. sporove u vrednosti do 12 000 d nadležan je sreski sud; do 25 000 d sudija pojedinac okr. suda, a preko toga okr. sud. Ad gloriam (lat.), za slavu, slave radi; raditi a. g. ima često podrugljivo značenje: raditi za praznu slavu, ni za šta. Ad exemplum (lat.), radi primera; u pravu: nabrajanje u zak. radi primera, a ne limitativno; stoga sudija može da proširi pravilo i na dr. slučajeve. Ad infinitum (lat.), do u beskrajnost; upotrebljava se u zaključivanju i u nabrajanju redova sa beskonačnim nizom članova; u običnom govoru kad se hoće da označi nešto što nema kraja. Ad calendas graecas → kalende. Ad libitum (lat.), po volji; u muz. znači da se neki stav može otsvirati ili ne, a neki instrument upotrebiti ili ne. Ad litteram (lat.), doslovce, od reči do reči (npr. pri navođenju teksta iz nekog pisca). Ad maiorem Dei gloriam, skr. A. M. D. G. (lat.), na veću slavu božju, pobožna izreka u rkat. crk. krugovima; geslo jezuita. Ad notam (lat.), na znanje (primiti, dati). Ad oculos (lat.), pred oči, očigledno; kaže se kad neko navodi neki očigledan i jasan dokaz. Ad rem (lat.), na stvar tj. bez okolišenja; actio a. r., stvarna optužba. Ad referendum (lat.), formula koja u administraciji znači: na izveštaj, na referisanje, a u pregovorima: usvajam pod uslovom da usvoji i onaj kome imam da podnesem izveštaj. Ad usum (lat.), prema običaju. Ad hoc (lat.), za to, u tu svrhu, samo za taj 1 slučaj. Ad honorem (lat.), u čast.

AD 1) Hades, grč. bog donjeg sveta. 2) donji svet, opkoljen rekom Aheron, preko koje Haron prevozi duše pokojnika.

A. D., skr. od → akcionarsko društvo.

A. D., skr. od: anno Domini (lat.), leta gospodnjeg.

ADA 1) rečno peščano ostrvo. 2) mesto na Tisi, u Bačkoj (13 000 st.), poljopr. škola. 3) r. u s. Italiji; izvire u visokim it. Alpima pod Ortlerom: hrani i odvodnjava jez. Komo; uliva se u r. Po.

ADAD, asirsko-vavilonski bog vremena i oluje; poštovan po Siriji i M. Az. Njegov broj 6; simvol: snop gromova i sekira.

ADADNIRARI I-III, ime asirskih kraljeva; najznatniji A. III (810.-782. pre Hr.); zauzeo sve zemlje od Pers. Zal. do Eg.

ADAGIO (it.), polako, sporo; oznaka tempa u muz., sredina između andante i largo; obično 2. stav u kvartetima i simfonijama. A. assai, sasvim sporo. Adagietto, nešto sporije.

ADAKALE (od Ada i Kaleh), o. na Dunavu kod Oršave, gde su noću 24.-25./7. 1804. pobijene beogradske dahije; do 1913. tur., zatim austr., a posle svetskog rata pripalo Rum.

ADAKALKA, crvena i bela, pozna stona sorta loze, prenesena s Adakala u Krajinu.

ADALBERT 1) ili Vojtjeh sv. († 977.), praški nadbiskup (983.), apostol Čeha, Poljaka i Prusa; umro kao mučenik 997. g. u Pruskoj. 2) († 1078.), nadbiskup u Hamburgu i Bremenu (od 1043.); istaknut crk. političar, pristalica Hajnriha IV i najmoćniji čovek carstva u njegovo doba.

ADALIJA, varoš (17 650 st.) i pristanište u Tur. na Sred. M.; ćilimarstvo, trg za žito, susam, stoku.

ADAM 1) po Bibl. prvi čovek, kog je bog napravio od zemlje i udahnuo mu dušu. Nagovoren od Eve jeo plod sa drveta saznanja dobra i zla; stoga izgnan iz raja i osuđen, zajedno sa potomstvom, na rad i smrt. Imao sinove Kajina, Avelja i Sita i više kćeri. (Sl.: Adam i Eva, rad Palma Vekija.) 2) Alber (1786.-1862.), nem. slikar bitaka; najpoznatiji rad: Bitka na Moskovi. 3) Bid (Bede), roman od Dž. Eliota; verna slika engl. sela na početku 19. v. 4) Gijom, dominikanac, nadbiskup u Baru (1322.-1341.); pogrešno mu pripisivali jedan spis o prilikama u Srbiji iz 1332., nepovoljan za Srbe i njihov dvor. 5) de la Al (Halle), frc. trubadur iz 13. v.; pisac najstarije komične opere, 6) Lombar (1700.-1759.), frc. vajar; izradio dekorativne grupe za Sen-Klu i Versaj. 7) Pol (1862.-1920.), frc. pisac naturalističkih soc. i flz. romana: Mladost Mandena Erikura, Bazil i Sofija, Dete s Austerlica itd. 8) Robert, engl. arhitekt 18. v., prvi snimio Dioklecijanovu palatu u Splitu; napisao: Ruševine Dioklecijanove palate u Splitu. 9) Fransoa (1700.-1761.), vajar pruskog kralja Fridriha II; radio dekorat. grupe za dvor u Potsdamu. Adamova jabuka, posle puberteta ispupčenje koje čini grkljan na vratu, kod m. jače ispoljeno no kod ž.; kod mršavih naročito pada u oči. Po narodnom verovanju Adamu zaostala na tom mestu jabuka koju mu dala Eva. Adamsko koleno, u nar. pesmama dobra i poštena žena, tj. onakva kakav je bio A. dok nije zgrešio.

ADAMAUA, visoravan u Kamerunu (Afr.); nadm. v. 2200 m.

ADAMELO, plan. masiv u sr. delu I. Alpa, u s. It.; najviši vrh 3554 m.

ADAMITI 1) hrišć. sekta iz 2. v.; išli goli i propovedali potpunu seksualnu slobodu; u 14. v. bilo ih i u i. delu B. P., gde žestoko gonjeni. 2) komunističko-rel. sekta u Češkoj (15. v.); pretstavljali krajnju levicu → taborićana, koji ustali protiv njih i istrebili ih.

ADAMIČ 1) Emil (• 1877.), prof. učiteljske šk. u Ljubljani; zarobljen od Rusa u svetskom ratu, bio u Taškentu direktor konzervatorijuma i pomoćnik intendanta opere; prvenstveno vokalni kompozitor; obrađuje i nar. melodije za horove. 2) Luis (• 1899.), amer. pisac, poreklom Slovenac; u romanima: Smeh u džungli i Dinamit dao oštru kritiku društva s anarhističkog gledišta.

ADAMOV MOST, ostrva između I. Indije i Cejlona.

ADAMOVIĆ 1) Vice (1838.-1919.), pedagog i knjiž.; gl. delo: Građa za istoriju dubrovačke pedagogije. 2) Julije (• 1857.), prof. i knjiž. istoričar; dao udžbenike za frc. jez.; gl. delo: Frc. drama. 3) Lujo (• 1864.), botaničar, čuven sa svojih istraživanja flore i vegetacije meziskih zemalja i nekih obl. Apeninskog Pol. 4) Stevan (• 1878.), vajar; gl. dela Sveta pesma, Bolesno dete i dr.

ADAMS 1) Samjuel (1722.-1803.), pobornik nezavisnosti SAD, jedan od vođa ustanka, nazvan amer. Katon. 2) Džon (1730.-1826.), pretsednik SAD. 3) Džon-Kensi (1767.-1848.), iskusni političar i vel. protivnik ropstva, 6. pretsednik SAD. 4) Džon Kuč (1820.-1892.), engl. astronom, otkrio planetu Neptun.

ADAM-ŠTOKSOVA BOLEST, usporenje pulsa (30 puta i manje u min.); srčane komore i pretkomore skupljaju se nezavisno jedne od dr.; dok se pretkomore skupljaju normalno ili ubrzano, komore se skupljaju usporeno; često postoje nesvestice; uzrok oboljenje Hisovog snopića (najčešće lustične prir.).

ADANA, oblast (16 160 km², 228 000 st.) i varoš (73 000 st.) u Tur., na JI M. Az.

ADANSONIJA (Adansonia digitata, fam. Bombacaceae), baobab, veoma visoko i debelo drvo (do 40 m); ima vel. plodove slične krastavcu, kojima se hrane majmuni (otud: majmunovo hlebno drvo); raste u Afr.

ADAPA, po asirsko-vavilonskim legendama prvi čovek, sin boga Ee. Dobio mudrost svog oca, ali ne i besmrtnost; kao polubog stanovao u Eridu, gde se starao za hranu bogu ribarenjem i lovom.

ADAPTACIJA (lat.), prilagođavanje; u med: prilagođavanje organizma ili pojedinih organa novim prilikama ili promeni sredine; u pravu: oblik povrede autorskog prava; sastoji se u tome što pisac sastavlja svoje delo upotrebom drugog zaštićenog tuđeg dela; po zakonu niko ne sme vršiti a. bez odobrenja vlasnika zaštićenog dela. Adaptacioni lakat, naglo skretanje pritoka pri ušću; čest slučaj kod inversnog reljefa i u vezi sa → piraterijama.

ADAŠEV Aleksije Feodor († 1561.), rus. državnik; blizak saradnik cara Ivana IV; prvo vreme svoje delatnosti A. štitio pred carem interese nižeg plemstva, ali kasnije postao pristalica moćnih bojara; kad Ivan IV počeo da goni bojare, A. prognan iz Moskve i umro u zatočenju.

ADVEKCIJA VAZDUHA, lagano kretanje v. u horizontalnom smislu, najčešće iz toplih u hladne predele, pri čemu se obično stvara tzv. advektivna magla (→ magla).

ADVENT (lat.: dolazak), u rkat. i prot. crkvi vreme od početka božićnjeg posta do Božića; u zap. bogoslovskoj nauci i drugi dolazak Hristov. Adventus augusti, natpis na rim. novcu sa likom cara na konju koji diže desnicu na pozdrav. Adventivne biljke, koje u nekoj obl. nisu prvobitno domaće, nego dospele pomoću čovekovom (namerno ili nenamerno). Među njima 4 grupe: pasanti, kult. biljke, kolonisti i prirođenici. Po načinu uvođenja, a. b. spadaju u antropohore, tj. biljke koje rasprostire čovek direktno ili indirektno (→ antropofite). A. izdanak → izdanak. A. organi, postaju na nekom drugom mestu, a ne tamo gde im je normalno mesto, npr. izdanci iz korena, ili koreni na stablu ili listu, izdanci i koreni koji postaju posle povrede iz kalusa itd. I embrioni mogu postati adventivno kad se razvijaju iz drugih ćelija, a ne iz jajeta. A. pupoljak → izdanak.

ADVENTBAJ, zaliv na Špicberškim O.; ugljena stanica i polazna tačka za polarne ekspedicije; na njemu je Longer Siti, najsevernije naselje na Zemlji.

ADVENTISTI (lat.), sekta koja veruje u skori ponovni dolazak Hrista i strašni sud; pojavila se početkom 19. v. u S. Amer. u redovima sitnije buržoazije, koja u brzom razvoju kapitalizma nazirala svoju neminovnu propast; male grupe a. postoje van SAD.; u SSSR postoji sekta »a. sedmog dana« koja poštuje subotu; svega 4 000 priznaju sovjetsku vlast, ali ne stupaju u voj. službu; na Svetu ih ima do 200 000.

ADVERB (lat.), prilog.

ADVERZATIVAN (lat.), suprotan; a. sveze: a, ali, nego, već; a. rečenice, supr. rečenica; a. rečce, supr. svezice.

ADVOKAT (lat.), lice javnog zanimanja, koje zastupa svoje klijente pred sudovima, vlastima i u vršenju pravnih poslova sa trećima; u Jugosl. mora imati svršeni pravni fak., položeni sudiski ili adv. ispit, petogod. staž i 26 god. starosti; mora biti jsl. državljanin, uživati časna prava, i ne sme biti isključen iz vršenja ovog zanimanja; ko ispuni te uslove, uvodi se, na svoj zahtev, u imenik adv. komore, koja nad njim vrši disciplinsku vlast; po sadanjem građ. parn. postupku, građani se moraju njima služiti u svima sporovima pred okružnim i višim sudovima (obavezno zastupanje adv.). A. đavolov (advocatus diaboli), u rkat. crkvi lice koje se pri proglašavanju nekoga za sveca (→ kanonizacija) zvanično bori protiv toga. A. crkve štiti mater. interese crk. U prav. crk. štiti održavanje braka pri brakorazvodnim parnicama. Advokatska komora, samoupravno telo koje, kao profes. prinudna organizacija, vrši nadzor nad a.; postoji po 1 za područje svakog apelacionog suda; na čelu svake stoji pretsednik i upravni odbor, koje bira njena skupština; sve čine Savez a. k. u Kraljevini Jugosl. A. pripravnik, lice javnog zanimanja koje se, kao svršeni pravnik, nalazi na petogodišnjoj vežbi kod a.; za to vreme može zastupati pred sreskim i okr. sudom u ime svoga principala; imenik a. p. vodi: a. komora, koja je njihova disciplinska vlast.

ADEKVATAN (lat.), odgovarajući. A. draž, koja uspešno deluje samo na jedan određeni čulni aparat, npr. svetlost na čulo vida, zvuk na čulo sluha. A. pretstave, koje odgovaraju predmetima na koje se odnose. Po filozofima 18. v. istina se sastoji od a. p. A. utisak od um. dela kada je isti (podudaran) s utiskom koji je na umetnika učinio motiv iz stvarnosti. Izvršio je svoju um. dužnost umetnik koji svojim delom postigne a. u.

ADELAIDA 1) (Adelheid, 931.-909.), kći burgundskog kralja Rudolfa II, prvo žena it. kralja Lotara, zatim nem. cara Otona I Vel. 2) (1777.-1847.), sestra frc. kralja Luja-Filipa; igrala vidnu ulogu u julskoj revoluciji u Parizu (1830.).

ADELEJD (Adelaide) gl. grad (324 000 st.) pokrajine J. Austral., udaljen 7 km od obale Zal. Sv. Vincenta (Indiski Ok.); univ., j.-austral. institut, zvezdarnica, ind. mašina i vunene robe; trg. žitom. 2) ostrva u Antarktiku, z. od Grahamove Zemlje.

ADELIJE, deo antarktičke Vilkinsove Zemlje.

ADELFI (grč.: braća), komedija rim. pesnika Terencija; podražavali joj Menandar i Molijer (Škola za muževe). Adelfija, bratstvo; u bot. sjedinjavanje prašnikovih konaca u snopiće: ako srastu u 1, 2 ili više snopića, govori se o monadelfiji, dijadelfiji ili polijadelfiji.

ADEN, brit. posed u Adenskom Zal. na J. Arabiskog Pol.; utvrđeno pristanište i važno strategisko mesto (prolaz iz Crvenog M. u Indiski. Ok.); izvozi kavu, kožu i gumu.

ADENITIS (grč.), zapaljenje limfnih žlezda; akutan, najčešće sekundarna pojava po infekciji: limfne žlezde, kao brana, zadržavaju i uništavaju klice koje dolaze limfnim sudovima od inficiranog mesta (gnojava rana, flegmona); ali kad su klice veoma virulentne, a organizam slabo otporan, obole i žlezde (otok, hiperemija, edem; gdekad gnojenje sa razaranjem tkiva žlezda); hroničan (specifičnog tipa) izazvan tbk., sifilisom, leprom i raznim mikozama (hiperplazija limfatičnog tkiva, s odgovarajućom građom za svaki specifičan proces).

ADENOIDI (grč.), mala žlezda (3. krajnik) na zadnjem zidu ždrela prema unutarnjim otvorima nosa; kad nabuja čini smetnje prolazu vazduha, ometa disanje delimičnim ili potpunim zatvaranjem unutarnjih nosnih otvora i sluh zatvaranjem ždrelnog otvora Evstahijeve trube, pomućuje glas i otežava govor: povećanje (hipertrofija) može biti nasledno, ali se javlja i usled opšteg oboljenja limfnih žlezda, tbk., posle nekih zaraznih bolesti i kod gluvonemih; deca s ovom manom blesavog su izgleda, drže otvorena usta i dišu na njih, podbula su u licu, teže shvataju, nemaju moć koncentracije, brzo se zamaraju, kad govore unjkaju, nemirno spavaju i hrču, zlovoljna su i ravnodušna; leči se uklanjanjem žlezda, opštim jačanjem tela i lečenjem malokrvnosti. Adenoidno tkivo, vrsta vezivnog t. sa spec. funkcijom, kroz čije šupljike cirkuliše → limfa (limfne žlezde) ili krv (slezina). Adenom, izraštaj epitelijalno-glandularnog tkiva, nejasno ograničen od okolnog tkiva; dobroćudan (benigni tumor), razvija se u svim glandularnim tkivima i organima (jetra, pankreas, dojka, nadbubrežne žlezde, štitnjača, prostata i dr.); sastoji se od ćelija benigna karaktera; oblika obično okrugla; tkivo i ćelije odgovaraju normalnoj građi. Nastaje od embrionalnih ostataka u toku razvitka ili posle zapaljenja. Adenomalacija, razmekšanje otečenih žlezda. Adenopatija, hronično zapaljenje limfnih žlezda.

ADEPT (lat.), prvobitno: koji je upućen u tajne alhemije; sada uopšte sledbenik nekog učenja.

ADET (tur.), običaj.

ADI Endre (1877.-1919.), mađ. pesnik, rodom iz Erdelja, prorok mađ. liberalne demokratske omladine. Čuvene mu pesničke zbirke: Krv i zlato, Treba da me volite, Ispred mrtvih.

ADIGE → Čerkezi.

ADIĐA, Eč 1) r. u s. It.; izvire u visokim I. Alpima; uliva se u Mletački Zal. 2) predeo u dolini A., deo u g. toku, koji pre svetskog rata pripadao a.-u. Tirolu, zove se i Trentino. U d. toku A. blaga klima sa j. voćem; u g. toku voćnjaci, šuma, pašnjaci. Dolinom A. prolazi poprečna alpiska brenerska žel. pruga. Veoma razvijen turizam. Gl. mesta: Verona, Rivoli, Trento, Salerno, Bocen (Bolcano) i Meran.

ADIĐAR (tur.), dragocenost, zlatno i srebrno posuđe, nakit.

ADIZON 1) Džozef (Addison, 1672.-1719.), engl. esejist; sarađivao na Spectator-u i dr. listovima; u svoje vreme čuven pesnik i dramatičar; najuspelija tragedija Katon. 2) Tomas (Addison, 1793.-1827.), engl. internist, prof. u Londonu; proučavao bolesti bubrežne opne, opisao tbk. oboljenja nadbubrežne žlezde. Adizonova bolest, bronzana bolest, najčešće usled promena tbk. prirode nadbubrežnih žlezda, s oštećenjem njihove funkcije. Znaci: koža i sluzokoža mrke boje; opšta malaksalost, slabost mišića, nizak krvni pritisak; bolesnik se lako zamara, apatičan.

ADIJABATSKI (grč.), neprobojan; u termodinamici: materija koja ne propušta toplotu. A. hlađenje vazduha nastupa pri uzdizanju v. u više slojeve gde pritisak slabiji. Obrnuto: pri spuštanju v. nastupa a. zagrevanje. U prvom slučaju vrši se kondenzacija vodene pare i stvaraju oblaci, u drugom nastupa razvedravanje.

ADIJAFORA (grč.), dela u moralnom smislu ni dobra ni zla (npr. pevanje, čitanje, šetanje).

ADINAMIJA (grč.), telesna i duševna malaksalost i klonulost, mlitavost mišića; prati izvesne bolesti, naročito one sa dugom i visokom tmpt.

ADIPOZITAS (lat.), gojaznost, jaka razvijenost masnog tkiva; uzroci različiti: prehranjenost, nekretanje ili poremećaj nekih žlezda s unutarnjim lučenjem (npr. u klimakterijumu, kada jajnici prestaju da luče) ili hipofize (u detinjstvu, pored jake gojaznosti i nerazvijenost polnih organa).

ADIRATI (lat.-nem.), sabrati, zbrojiti. Aditivan, koji se dodaje; a. sistem pisanja brojeva → brojni sistem; a. logaritmi, obrasci koji omogućuju izračunavanje log (a ± b) neposredno iz log a i log b, pomoću posebnih (Gausovih) tablica. Adicija, dodavanje, sabiranje, → računske radnje. Additio hereditatis, izjava naslednika pred sudom da se prima nasleđa; po srp. građ. zakoniku nije potrebna, jer zak. smatra da se naslednik, koji se ponaša prema nasleđu kao gospodar, prećutno primio nasleđa; međutim austr. građ. zakonik i jsl. vanparnični postupak traže za uvođenje u nasleđe izrečnu naslednikovu izjavu o prihvatanju nasleđa.

ADIS ABEBA (etiop.: novi cvet), grad u sredini Etiopije, od 1896. njena prestonica; nadm. vis. 2424 m; gl. trg. mesto u zemlji, krajnja tačka žel. Džibuti-A. A.; oko 140 000 st. Trg. dobrim delom u rukama stranaca: Grka, Italijana, Rusa, Jermena, Arapa i dr.

ADJUDIKACIJA (lat.), presuda kojom se izvesnom licu dosuđuje kakvo stvarno pravo; ovo biva naročito kod deobe.

ADLATUS (lat.), pomoćnik; na čelu a.-u. uprave u Bosni bilo voj. lice, a uz njega jedan civilni a.

ADLER 1) Alfred (• 1870.), nekada bliski saradnik Sigmunda Frojda, oca psihoanalize, odvaja se docnije od njega i zasniva samosvojni, individualno-psihološki metod, čiji se cilj sastoji u određivanju individualiteta psihe jedne osobe. Najenergičnije istupa za soc. izjednačenje žene; dela: Rasprava o manje vrednim organima, O nervoznom karakteru, Poznavanje čoveka. 2) Viktor d-r (1852.-1918.), vođ austr. soc. demokratije i dugogodišnji urednik njenog gl. organa Arbeiter Zeitung; kao pretstavnik austr. socijalista, sudelovao na 1. kongresu 2. Internacionale (1889.) u Parizu. 1905.-1918. član austr. parlamenta. Posle sloma A.-U. (1918.) bio min. spoljnih poslova u socijalističkoj vladi. 3) Gvido d-r (• 1855.), muz. istoričar i teoretičar na univ. u Pragu i Beču. Dela: Stil u muzici, Studija za ist. nauke o harmoniji, Jozef Hajdn, Rihard Vagner i dr. 4) Maks d-r (• 1873.), prof. sociol. i flz. na bečkom univ., jedan od gl. pretstavnika austr. marksizma, koji u svojim delima pokušava da složi marksizam sa Kantovom teorijom saznanja i Hegelovom dijalektikom (neokantovski marksizam). Gl. dela: Marks kao mislilac, Marksistički problemi, Kant i marksizam, Sociološki elementi u Kantovoj kritici saznanja, Udžbenik materijalističkog shvatanja istorije, itd. 5) Fridrih (• 1879.), austr. političar; kao sekretar socijalističke stranke u Beču izvršio atentat (21./10. 1916.) na austr. min. pretsednika Štirka, zbog čega osuđen na smrt, pa pomilovan. Njegov atentat mnogo uticao na buđenje revolucionarne svesti kod naroda u Austr. za vreme svetskog rata; posle rata igrao vidnu ulogu u novoj Austr. i međunarodnom radničkom pokretu.

ADMET, kralj i osn. Fere u Tesaliji, jedan od Argonauta, čija je stada čuvao Apolon. Njegova žena Alkesta prinela sebe na žrtvu da bi mu produžila život, ali je Persefona, gospodarica donjeg sveta, ganuta tolikom ljubavlju i vernošću, vratila živu.

ADMINISTRACIJA (lat.), delovodstvo, uprava; u privatnom pravu: upravljanje nečijim imanjem, tj. vršenje svih poslova koji se tiču čuvanja prava i skupljanja plodova. A. dokaza, radnja parničara i suda, upravljena na iznošenje dokaznih sredstava; sud uvek vrši a. d. bez obzira kad su i gde ta sredstva postala i to po zakonima koji vrede u vreme njihovog iznošenja pred sud (lex fari). A. zadružnih dobara → zadružni starešina. Administrativna jedinica, vojna j. koja, pored samostalnog izvršivanja izvesnih taktičkih zadataka, ima i organe koji joj omogućuju ishranu i snabdevanje u toku operacija. A. pravo, deo javnog prava koji se bavi izlaganjem pravnih ustanova organizovanih a. propisima; izlaže i propise koje primenjuju organi upravnih vlasti; obuhvata organizaciju, rad i kontrolu uprave uopšte. A. spor, nastaje između pojedinca ili pravnog lica sa jedne i upravne vlasti sa druge strane, onde gde je aktom upravne vlasti povređeno kakvo pravo ili kakav neposredni lični interes tužioca, zasnovan na zakonu; njega će npr. povesti činovnik koji je ukazom ili rešenjem otpušten iz drž. službe, mada ima pravo na penziju; ili će se opština kao pravno lice žaliti upravnom sudu protiv rešenja kojim je mehansko pravo dato privatnom licu, mada se ona nije odrekla svog prvenstvenog prava. Povreda neposrednog ličnog interesa postoji onda kad je neki činovnik preskočen pri unapređivanju činovnika iz njegovog nadleštva i postavljen za šefa neki mlađi činovnik i bez dovoljno kvalifikacija; → Državni savet, Upravni sud. A. sud → Upravni sud. A. uredba, pravno pravilo koje izda upravna vlast bez naročitih zak. ovlašćenja; obavezna je za građane samo ako regulišu službu poverenu vlasti koja je uredbu izdala, i ako se ne protivi nijednom zak.; sudovi su ovlašćeni da cene njihovu zakonitost. Administrator, delovođ, član uprave društva; u građ. pravu lice kojem je kao upravitelju (staratelju) imanja poverena briga o upravljanju i čuvanju tuđe imovine; po zakonu otac je a. imanja svoje maloletne dece, zadružni starešina je a. zadružnog imanja itd.; a. ne sme da preduzima poslove raspolaganja bez naročitog ovlašćenja.

ADMIRAL (ar.), najviši čin u mornarici; odgovara činu arm. generala; kod nas svega 1 a., ujedno i komandant celokupne flote. Kontra- i vice-a. su mlađi od a. A. u ratu ima svoj admiralski brod, po kojem se za vreme bitke svi brodovi upravljaju. Na brodu se vije a. steg (zastava) na slemenu gl. jarbola.