[Rasla Jela usred Sarajeva]
Rasla Jela usred Sarajeva,
U visinu do višnjega neba.
U širinu do sinjega mora.
Kud je jela grane razgranala.
On’da majka ćeri razudala: 5
Maru moru, Ljeljanu Dunavu,
Mandalinu b’jelu Varadinu.
Mandalinu sjetovala majka:
„Mandalina, ćeri moja draga,
Kad ti budeš blizu Varadina, 10
Svilu svlači, kadifu oblači,
Spušćaj kite konju do kopite,
Gledaće te i staro i mlado,
Gledaće te, pa će govoriti:
Mili Bože, začudne djevojke! 15
Blago dvoru u koji će doći,
I junaku za kojeg će poći!
Blago majci koju majkom zove,
Blago tati koga tatom zove!
