Protekcija (komedija u pet činova)/19.1

Izvor: Викизворник

◄   XIX XX XXI   ►

XX

AĆIM, MANOJLO, PREĐAŠNjI

MANOJLO (U ovoj se pojavi Aćim i Manojlo jednako pogledima razgovaraju, daju jedan drugome neke znake ili se vuku za kaput): Ode l' ti onaj, kontrolor tvoga lista, šta li je?
SVETISLAV: Otišao je!
AĆIM: Nije morao ni dolaziti!
SVETISLAV: Bio je došao za članak baš kad je čika Manojlo došao da me zove, pa ja mu rekoh: ’ajde, pođi sa mnom, tamo ću napisati! Ovde kod vas mogu valjda...
MANOJLO: Kako da ne možeš!
SVETISLAV: Kad bi hteli da mi date malo vremena, pa možemo posle razgovarati. Jer znate kako je, slagači čekaju... Ja sam malo čas baš počeo da pišem...
MANOJLO: Šta?
SVETISLAV: Pa članak.
AĆIM: Članak?
MANOJLO: U mojoj kući počeo si da pišeš članak?
SVETISLAV: Pa, da...
AĆIM (Stišavajući Manojla): Čekaj, čekaj, molim te!!! A kakav si to članak počeo da pišeš, molićemo?
SVETISLAV: Članak koji će, nadam se, napraviti senzaciju. Nosiće naslov: „Prodavnica zvanja i položaja”. Pročitao bih vam početak, ali sam ga već poslao. Ostavio sam samo ovo malo, da mogu nastaviti.
AĆIM: A, ovaj... mi bi mogli valjda i to malo da čujemo?
SVETISLAV: Nije celina, ali tek, moći ćete od prilike videti šta je sadržina članka. (Čita) „Vi koji došaptavanjem tečete zvanje i položaje; vi, koji prodavanjem duše, podlošću, ulagivanjem, nesavesnošću, tečete zvanja i položaje; vi koji protekcijom tečete zvanja i položaje”... i t. d. Eto tu sam stao, moram nastaviti.
AĆIM (Jedva uzdržavajući se da ne plane): Lepo, to je vrlo lepo!
MANOJLO: Osobito lepo!
AĆIM: Nego, ovvaj... ako hoćeš da nastaviš mogao bi eno tamo u sobi, ovde bi ti mi dosađivali. (Pokazuje onu prednju sobu levo) Je l’ može tamo, Manojlo?
MANOJLO: Kako da ne može, molim te. Niko te neće tamo uznemiravati.
SVETISLAV: Vrlo dobro, baš vam hvala. Samo taj članak da svršim, pa posle možemo koliko hoćete i o čemu hoćete razgovarati. (Ode u sobu).
AĆIM: Dabome, dabome! (Kad Svetisdav uđe, on zaključa vrata ključem koji mu Manojdo dodaje.) Ovako sam ja nekada zaključavao praktikante kad su begali iz kancelarije. Neće ga majci taj članak otići u štampariju dok sam ja živ! Ču li, Manojlo, šta taj piše?
MANOJLO (Užasavajući se): Šta taj piše: „Tečete zvvanja i položaje!”
SVETISLAV (Lupa u vrata): Ama šta ste me zaključali?
AĆIM: Jest, jest, zaključao! Zaključao, uhapsio, nego šta! Je l’ „ulagivanja”, a? „Nesavesnost”, je li; „podlost”, „protekcija”, „došaptavanje” je li?
MANOJLO (Važno dopunjava Aćima): „Tečete zvanja i položaje!”
AĆIM: Jes’, jes’, „tečete zvanja i položaje”! E, neće ga majci taj članak ugledati sveta!
SVETISLAV (Lupa jače).
MANOJLO (Za se, sa strahopoštovanjem): „Tečete zvanja i položaje”!


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Branislav Nušić, umro 1938, pre 86 godina.