Prolog (A. Šantić)
Ukrijepi me, Muzo, i ozari
Plamenom zlatnim tvoje duše mile,
Nek srca moga propoju oltari
Pjesmama slavne pobjede i sile.
Hodi neka me tvoja nose krila
Po ognjištima što ih tiran uze
Kadno je majka tvrda srca bila
Pa od svog srca ne pustila suze...
Iskupili smo kolijevke svete
Pjesama, vila, naše slatke bajke -
Orlovi cara sada snova lete
Po zavičaju Jevrosime majke
Pjevaj i krotko bogu blagodari!
Gdje juče bjehu tamnice i noći,
Jutros blistaju visoki oltari
Naše svijetle slobode i moći.
Hodi i s njima proslavljajmo doba
Radosti, sreće, praznika i zore.
Nek nam srca prislužena oba,
U njihovijem kandilima gore...