Prvo junaštvo

Izvor: Викизворник


Prvo junaštvo

Gorom jaše Kraljeviću Marko,
s njime jaše napored babajko;
nasmeja se Kraljeviću Marko,
pita njega Vukašine kralju:
„O moj sinko, Kraljeviću Marko, 5
čemu si se nasmijao, sine?
Il’ se smiješ što sam ostario,
Il’ ždralinu konju visokome,
ili đordi nisko pripasanoj?"
Odgovara Kraljeviću Marko: 10
„Oj, boga mi, moj mili babajko,
ne smijem se tome ni jednome:
ni ždralinu konju visokome,
niti đordi nisko pripasanoj,
nit’ se smijem što si ostario, 15
već mi nešto na um pade, babo:
kad ja bijah od šesn’est godina,
a moj Šarac od tri godinice,
ja povedoh da potkujem Šarca,
i ponesoh Šarčevu strunjicu, 20
u strunjici Šarčevu obuću.
Kad ja bijah nasred polja ravna,
al’ eto ti paše Jedrenlije
i sa njime šezdeset Turaka,
oni vode tridest robinjica 25
svezanijeh ruku naopako.
Kad robinje mene ugledaše,
sve u jedno grlo povikaše
bogom brate, Kraljeviću Marko,
daj nas pusti iz ropstva prokletog, 30
jal’ za blago, jali za junaštvo,
pa ćeš steći tridest posestrima,
koje će te spominjati, Marko,
kao sestre brata rođenoga."
To se meni ražalilo, babo, 35
pa ja priđoh paši Jedrenliji,
poklonih se do zemljice crne,
poljubih ga u skut i u ruku,
pa mu počeh ’vako govoriti:
„Gospodaru, pašo Jedrenlijo, 40
pusti meni tridest robinjica,
evo tebi sedam tovar’ blaga“.
Kad to čuo paša Jedrenlija,
on na mene oči iskolači,
pa uzima trostruku kandžiju, 45
pa me poče njome udarati;
udari me nekoliko puta.
Kad je mene malo doboljelo,
ja pogledah oko sebe, babo,
al’ nemadoh ništa od oružja, 50
već potegoh Šarčevu strunjicu,
u strunjici Šarčevu obuću,
pa udarih pašu Jedrenliju,
udarih ga u čelo junačko:
pade vezir u travu na glavu; 55
pa potjerah po poljani Turke.
Mili bože, na svemu ti hvala!
Ja da ti je stati pa vidjeti,
stoji zveka u strunjici ploča,
stoji jauk po polju Turaka, 60
stoji vriska tridest djevojaka„
Dok s’ okrenuh nekoliko puga,
al’ na polju žive duše nema,
osim osta tridest djevojaka,
odvezah im prebijele ruke 65
i opravih na trideset strana,
da kazuju kakono je bilo.
To je meni na um palo, babo,
gdje učinih veliko junaštvo
bez topuza i bez britke đorde; 70
i bez kakva ubojnog oružja;
zato sam se malo nasmijao."

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

Kraljević Marko, narodna pesmarica, Beograd : Državna štamparija Kraljevine Srbije, 1913., str. 2-4.