Početak bune protiv dahija

Izvor: Викизворник

0001 Bože mili! Čuda velikoga!
0002 Kad se ćaše po zemlji Srbiji,
0003 Po Srbiji zemlji da prevrne
0004 I da druga postane sudija,
0005 Tu knezovi nisu radi kavzi,
0006 Nit’ su radi Turci izjelice,
0007 Al’ je rada sirotinja raja,
0008 Koja globa davati ne može,
0009 Ni trpiti Turskoga zuluma;
0010 I radi su Božij ugodnici,
0011 Jer je krvca iz zemlje provrela,
0012 Zeman doš’o, valja vojevati,
0013 Za krst časni krvcu proljevati,
0014 Svaki svoje da pokaje stare.
0015 Nebom sveci staše vojevati
0016 I prilike različne metati
0017 Viš’ Srbije po nebu vedrome;
0018 ’Vaku prvu priliku vrgoše:
0019 Od Tripuna do svetoga Đurđa
0020 Svaku noćcu mjesec se vataše,
0021 Da se Srblji na oružje dižu,
0022 Al’ se Srblji dignut’ ne smjedoše.
0023 Drugu sveci vrgoše priliku:
0024 Od Đurđeva do Dmitrova dana
0025 Sve barjaci krvavi idoše
0026 Viš’ Srbije po nebu vedrome,
0027 Da se Srblji na oružje dižu,
0028 Al’ se Srblji dignut’ ne smjedoše.
0029 Treću sveci vrgoše priliku:
0030 Grom zagrmi na svetoga Savu
0031 Usred zime, kad mu vreme nije,
0032 Sinu munja na časne verige,
0033 Potrese se zemlja od istoka,
0034 Da se Srblji na oružje dižu,
0035 Al’ se Srblji dignut’ ne smjedoše.
0036 A četvrtu vrgoše priliku:
0037 Viš’ Srbije na nebu vedrome
0038 Uvati se sunce u proljeće,
0039 U proljeće na svetog Tripuna,
0040 Jedan danak tri puta se vata,
0041 A tri puta igra na istoku.
0042 To gledaju Turci Bijograci,
0043 I iz grada svi sedam dahija:
0044 Aganlija i Kučuk-Alija,
0045 I dva brata, dva Fočića mlada,
0046 Memed-aga i šnjime Mus-aga,
0047 Mula Jusuf veliki dahija,
0048 Derviš-aga gracki taindžija,
0049 Starac Fočo od stotine ljeta,
0050 Sve sedam se sastalo dahija
0051 Bijogradu na Stambol-kapiji,
0052 Ogrnuli skerletne binjiše,
0053 Suze rone, a prilike glede:
0054 „Ala kardaš! Čudnijeh prilika!
0055 „Ono, joldaš, po nas dobro nije.”
0056 Pa od jada svi sedam dahija
0057 Načiniše od stakla tepsiju,
0058 Zagrabiše vode iz Dunava,
0059 Na Nebojšu kulu iznesoše,
0060 Navrh kule vrgoše tepsiju,
0061 U tepsiju zv’jezde povataše,
0062 Da gledaju nebeske prilike,
0063 Što će njima biti do pošljetka.
0064 Oko nje se sastaše dahije,
0065 Nad tepsijom lice ogledaše;
0066 Kad dahije lice ogledaše,
0067 Sve dahije očima viđeše,
0068 Ni na jednom glave ne bijaše.
0069 Kad to viđe sve sedam dahija,
0070 Potegoše nadžak od čelika,
0071 Te razbiše od stakla tepsiju,
0072 Baciše je niz bijelu kulu,
0073 Niz bijelu kulu u Dunavo,
0074 Od tepsije nek potroška nema.
0075 Pa od jada svi sedam dahija
0076 Pošetaše brižni neveseli
0077 Niz Nebojšu kulu Jakšićevu,
0078 Odšetaše u kavu veliku,
0079 Pak sjedoše na kavi velikoj,
0080 Sve sjedoše jedan do drugoga,
0081 Starca Foču vrgli u začelje,
0082 Bijela mu brada do pojasa,
0083 Pak povika sve sedam dahija:
0084 „K nama brže, hodže i vaizi!
0085 „Ponesite knjige indžijele,
0086 „Te gledajte, što nam knjige kažu,
0087 „Što će nama biti do pošljetka.”
0088 Potekoše hodže i ’vaizi,
0089 Donesoše knjige indžijele;
0090 Knjige glede, grozne suze rone,
0091 Dahijama ovako govore:
0092 „Turci, braćo, sve sedam dahija!
0093 „’Vako nama indžijeli kažu:
0094 „Kad su ’nake bivale prilike
0095 „Viš’ Srbije po nebu vedrome,
0096 „Ev’ od onda pet stotin’ godina,
0097 „Tad je Srpsko poginulo carstvo,
0098 „Mi smo onda carstvo zadobili,
0099 „I dva vlaška cara pogubili:
0100 „Konstantina nasred Carigrada
0101 „Ukraj Šarca, ukraj vode ladne,
0102 „I Lazara na polju Kosovu;
0103 „Miloš ubi za Lazu Murata,
0104 „Al’ ga dobro Miloš ne dotuče,
0105 „Već sve Murat u životu bješe,
0106 „Dok mi Srpsko carstvo osvojismo,
0107 „Onda sebi vezire doziva:
0108 „ „Turci braćo, lale i veziri!
0109 „ „Ja umrijeh, vama dobih carstvo,
0110 „ „Nego ovo mene poslušajte,
0111 „ „Da vam carstvo dugovječno bude:
0112 „ „Vi nemojte raji gorki biti,
0113 „ „Veće raji vrlo dobri bud’te;
0114 „ „Nek je harač petnaest dinari,
0115 „ „Nek je harač i tridest dinari;
0116 „ „Ne iznos’te globa ni poreza,
0117 „ „Ne iznos’te na raju bijeda;
0118 „ „Ne dirajte u njihove crkve,
0119 „ „Ni u zakon, niti u poštenje;
0120 „ „Ne ćerajte osvete na raji,
0121 „ „Što je mene Miloš rasporio,
0122 „ „To je sreća vojnička don’jela:
0123 „ „Ne može se carstvo zadobiti,
0124 „ „Na dušeku sve duvan pušeći;
0125 „ „Vi ne mojte raju razgoniti
0126 „ „Po šumama, da od vas zazire,
0127 „ „Nego paz’te raju k’o sinove,
0128 „ „Tako će vam dugo biti carstvo;
0129 „ „Ako l’ mene to ne poslušate,
0130 „ „Već počnete zulum činit’ raji,
0131 „ „Vi ćet’ onda izgubiti carstvo.” ” —
0132 „Car umrije, a mi ostadosmo,
0133 „I mi našeg cara ne slušasmo,
0134 „Već veliki zulum podigosmo:
0135 „Pogazismo njihovo poštenje,
0136 „Svakojake b’jede iznosismo,
0137 „I na raju globe navalismo,
0138 „I grijotu Bogu učinismo.
0139 „Sad su ’nake postale prilike,
0140 „Sad će netko izgubiti carstvo;
0141 „Ne bojte se kralja ni jednoga,
0142 „Kralj na cara udariti neće,
0143 „Niti može kraljevstvo na carstvo,
0144 „Jer je tako od Boga postalo;
0145 „Čuvajte se raje sirotinje;
0146 „Kad ustane kuka i motika,
0147 „Biće Turkom po Mediji muka,
0148 „U Šamu će kade proplakati,
0149 „Jera će ih raja ucv’jeliti.
0150 „Turci braćo sve sedam dahija!
0151 „Tako naši indžijeli kažu,
0152 „Da će vaše kuće pogoreti,
0153 „Vi dahije glave pogubiti;
0154 „Iz ognjišta pronić’ će vam trava,
0155 „A munare popast’ paučina,
0156 „Ne će imat’ ko jezan učiti;
0157 „Kud su naši drumi i kaldrme,
0158 „I kuda su Turci prolazili
0159 „I s konjskijem pločam’ zadirali,
0160 „Iz klina će proniknuti trava,
0161 „Drumovi će poželjet’ Turaka,
0162 „A Turaka nigde biti neće.
0163 „Tako knjige indžijeli kažu.”
0164 Kad to čuše svi sedam dahija,
0165 Sve dahije nikom ponikoše,
0166 I preda se u zemlju poglaše,
0167 S knjigom ne zna niko besjediti,
0168 Ni kako će knjizi odkazati.
0169 Starac Fočo podavio bradu,
0170 Pa je b’jelu sa zubima grize,
0171 Ni on ne zna s knjigom besjediti,
0172 Već se i on tome poslu čudi;
0173 Ne poniče Fočić Memed-aga,
0174 Ne poniče, već junak pokliče:
0175 „Dišer more, hodže i vaizi!
0176 „Mol’te Boga i jezan učite
0177 „Svaki danak a sve po pet puta,
0178 „Ne brin’te se nama dahijama:
0179 „Dok je nama zdravlja i pameti,
0180 „I dok nam je Biogradskog grada,
0181 „Mi smo kadri upraviti gradom,
0182 „Oko grada sirotinjom rajom.
0183 „Kad kraljevi na nas vojštit’ ne će,
0184 „Kako će nam raja dosaditi,
0185 „Kad nas ima u sedam dahija,
0186 „U svakoga po magaza blaga?
0187 „Kakva blaga? Sve meka dukata,
0188 „A sve pusta blaga ležećega;
0189 „U nas, braćo, četiri dahije,
0190 „Aganlije i Kučuk-Alije,
0191 „I u mene i Mula-Jusufa,
0192 „U svakoga ima pusta blaga
0193 „Nebrojena po dvije magaze;
0194 „Nas četiri kada ustanemo,
0195 „Ustanemo na noge lagane,
0196 „A magaze s blagom otvorimo,
0197 „Prosućemo rušpe po kaldrmi,
0198 „Na dukate pokupiti vojsku;
0199 „Nas četiri velike dahije
0200 „Na četvero razd’jeliti vojsku,
0201 „Na četvero k’o četiri brata,
0202 „Poći ćemo iz našega grada
0203 „Kroz našije sadamn’est nahija
0204 „Isjeć’ ćemo sve Srpske knezove,
0205 „Sve knezove, Srpske poglavice,
0206 „I kmetove, što su za potrebe,
0207 „I popove Srpske učitelje,
0208 „Samo ludu đecu ostaviti,
0209 „Ludu đecu od sedam godina,
0210 „Pak će ono prava biti raja,
0211 „I dobro će Turke poslužiti.
0212 „Dok pogubim kneza Palaliju
0213 „Iz lijepa sela Begaljice,
0214 „On je paša, a ja sam subaša.
0215 „Dok pogubim i Jovana kneza
0216 „Iz Landova sela malenoga,
0217 „On je paša, a ja sam subaša;
0218 „I Stanoja kneza iz Zeoka,
0219 „On je paša, a ja sam subaša.
0220 „Dok pogubim Stevu Jakovljeva
0221 „Iz Lijevča gn’jezda hajdučkoga,
0222 „On je paša, a ja sam subaša;
0223 „I Jovana kneza iz Krsnice.
0224 „Dok pogubim do dva Čarapića
0225 „Iz potoka B’jelog od Avale,
0226 „Koj’ su kadri na Vračar izići,
0227 „U Biograd Turke zatvoriti,
0228 „Oni s’ paše, a ja sam subaša.
0229 „Dok pogubim Crnoga Đorđija
0230 „Iz Topole sela ponosita,
0231 „Koji s Bečkim trguje ćesarom,
0232 „On je kadar svu džebanu kupit’
0233 „Od bijela grada Varadina,
0234 „I oružje, što je za potrebe,
0235 „On je kadar na nas zavojštiti,
0236 „On caruje a ja subašujem.
0237 „Dok pogubim protopop’ Nikolu
0238 „Iz lijepa sela Ritopeka,
0239 „On pašuje, a ja subašujem.
0240 „Dok pogubim Đorđija Guzonju
0241 „I njegova brata Arsenija
0242 „Iz lijepa sela Željeznika,
0243 „Koj’ je kadar Topčider zatvorit’;
0244 „Dok pogubim protopopa Marka
0245 „Iz lijepa sela Ostružnice,
0246 „On je paša, a ja sam subaša.
0247 „Dok pogubim do dva igumana,
0248 „Adži-Đeru i Adži-Ruvima,
0249 „Koji znadu zlato rastapati
0250 „I sa njime sitne knjige pisat’,
0251 „Nas dahije caru opadati,
0252 „Oko sebe raju sjetovati,
0253 „Oni paše, a mi smo subaše.
0254 „Dok pogubim Birčanin-Iliju,
0255 „Obor-kneza ispod Međednika,
0256 „Evo ima tri godine dana,
0257 „Od kako se vrlo posilio:
0258 „Kudgođ ide, sve krljata jaše,
0259 „A drugoga u povodu vodi;
0260 „On buzdovan o unkašu nosi,
0261 „A brkove pod kalpakom drži,
0262 „On Turčinu ne da u knežinu,
0263 „Kad Turčina u knežini nađe,
0264 „Topuzom mu rebra isprebija,
0265 „A kad Turčin stane umirati,
0266 „A on viče na svoje hajduke:
0267 „ „More, sluge! tamo pašče bac’te,
0268 „ „Đe mu gavran kosti naći ne će.” ”
0269 „A kad nama porezu donese,
0270 „Pod oružjem na divan iziđe,
0271 „Desnu ruku na jatagan metne,
0272 „A lijevom porezu dodaje:
0273 „ „Memed-aga, eto ti poreze,
0274 „ „Sirotinja te je pozdravila,
0275 „ „Više tebi davati ne može.” ”
0276 „Ja porezu započnem brojiti,
0277 „A on na me očima strijelja:
0278 „ „Memed-aga! zar ćeš je brojiti?
0279 „ „Ta ja sam je jednom izbrojio.” ”
0280 „A ja više brojiti ne smijem,
0281 „Već porezu ukraj sebe bacim,
0282 „Jedva čekam, da se skine b’jeda,
0283 „Jer ne mogu da gledam u njega;
0284 „On je paša, a ja sam subaša.
0285 „Dok pogubim kneza Grbovića
0286 „Iz lijepa sela Mratišića,
0287 „On je paša, a ja sam subaša.
0288 „Dok pogubim i Aleksu kneza
0289 „Iz lijepa sela Brankovine,
0290 „I Jakova brata Aleksina:
0291 „Car i ćesar kad se zavadiše,
0292 „Kod ćesara obršteri biše,
0293 „I nosiše od zlata kaškete,
0294 „Popl’jeniše sve Turske palanke,
0295 „Porobiše, vatrom popališe,
0296 „Car i ćesar kad mir učiniše,
0297 „A oni se caru predadoše,
0298 „I kod cara knezovi postaše,
0299 „Mloge Turke caru opadaše,
0300 „Sedam paša, što su opadnuli,
0301 „Opadnuli, pa ih pomorili;
0302 „Oni paše, a mi smo subaše.
0303 „Dok pogubim kneza Tavnavskoga,
0304 „Iz Ljutica Stanka obor-kneza;
0305 „Dok pogubim kneza Mačvanskoga,
0306 „S Bogatića Martinović-Lazu,
0307 „On je paša, a ja sam subaša.
0308 „Dok pogubim kneza Pocerskoga,
0309 „S Metkovića Ružičić-Mijajla,
0310 „On je paša, a ja sam subaša.
0311 „Dok zapalim Raču ukraj Drine,
0312 „I pogubim Adži-Melentija,
0313 „Koj’ je iš’o preko mora sinjeg,
0314 „Te je vlašku ćabu polazio,
0315 „Pak se uzgred u Stambol svratio,
0316 „I od cara ferman izlagao
0317 „Za stotinu žutijeh dukata,
0318 „Da vlasima bogomolju gradi,
0319 „Da je gradi za sedam godina,
0320 „Načini je za godinu dana,
0321 „Evo ima šest godina dana
0322 „Kako zida pokraj crkve kule,
0323 „A u kule nabavlja džebanu
0324 „I po mraku topove privlači;
0325 „Vidiš, joldaš, da se nečem’ nada!
0326 „Pak ćem’ onda zaći kroz nahije,
0327 „Te isjeći sve Srpske kmetove.
0328 „Kako bi nam raja dodijala?”
0329 Sve dahije na noge skočiše,
0330 Memed-agi svi se pokloniše:
0331 „Fala joldaš, Fočić Memed-aga!
0332 „Tvoja pamet pašovati može,
0333 „Mi ćemo te pašom učiniti,
0334 „Tebe ćemo svagđe poslušati.”
0335 Starac Fočo poče govoriti:
0336 „Nuto momka! i nuto pameti:
0337 „S kojom r’ječi na pašaluk sjede!
0338 „Uzmi sinko, Fočić Memed-aga,
0339 „Uzmi slame u bijelu ruku,
0340 „Mani slamom preko vatre žive:
0341 „Il’ ćeš vatru sa tim ugasiti,
0342 „Ili ćeš je većma raspaliti?
0343 „Vi možete, i Bog vam je dao,
0344 „Tako silnu pokupiti vojsku,
0345 „I poć’ ćete, sinko, kroz nahije;
0346 „Jednog kneza prevarit’ možete
0347 „I na vjeru njega domamiti;
0348 „Svoju ćete vjeru izgubiti,
0349 „Jednog posjeć’, a dva će uteći,
0350 „Dva pos’jeci, četiri odoše,
0351 „Oni će vam kuće popaliti,
0352 „Vi dahije od njih izginuti.
0353 „Al’ vi tako ne mojte raditi,
0354 „Nego mene starca poslušajte:
0355 „Ja sam gled’o u našem indžilu,
0356 „Ovo, naše, dugo biti ne će,
0357 „Nego će se prom’jeniti carstvo,
0358 „Već se, sinko, podobrite raji:
0359 „Od harača raji otpustite,
0360 „Nek je harač, k’o što Murat reče;
0361 „Prođite se globa i poreza;
0362 „S knezovima vi se pobratite,
0363 „Knezovima ate poklanjajte,
0364 „Kmetovima osrednje paripe,
0365 „S popovima u dosluku bud’te,
0366 „Ne bi l’ i mi uz njih preživljeli,
0367 „Jera naše dugo biti ne će.
0368 „A što će nam više pusto blago?
0369 „Da meljete, izjest’ ne možete.”
0370 Al’ govori Fočić Memed-aga:
0371 „Moj babajko, ne slušam te stari.”
0372 To izreče, a na noge skoči,
0373 I za njime ostale dahije,
0374 Pak na gradu baciše topove,
0375 Na dukate pokupiše vojsku,
0376 Nji četiri velike dahije:
0377 Aganlija i Kučuk-Alija,
0378 Mula-Jusuf, Fočić Memed-aga,
0379 Na četvero razd’jeliše vojsku,
0380 Nji četiri, k’o četiri brata,
0381 Pak na gradu otvoriše vrata,
0382 I odoše s vojskom po teftišu
0383 Kroz njihovih sedamn’est nahija.
0384 Prvog srpskog kneza prevariše:
0385 Domamiše kneza Palaliju
0386 I u Grockoj njega pogubiše;
0387 I Stanoja kneza iz Zeoka
0388 Prevariše, pa ga pogubiše
0389 U njegovu dvoru bijelome.
0390 Prevariše Marka Čarapića,
0391 Prevariše, te ga pogubiše;
0392 I Gagića Janka buljubašu
0393 Iz Boleča sela malenoga;
0394 Pogubiše kneza Teofana
0395 Iz Orašja Smederevske na’je;
0396 Ta i kneza Petra iz Resave,
0397 Prevariše Mata buljubašu
0398 Iz Lipovca blizu Kragujevca,
0399 Te i njega mlada pogubiše,
0400 Moravcima crkvi dopadoše,
0401 I tu Adži-Đera pogubiše,
0402 A Ruvima u grad opremiše,
0403 I u gradu njega pogubiše.
0404 Memed-aga u Valjevo dođe:
0405 Grbović se bješe osjetio,
0406 Pa Grbović na stranu pobježe,
0407 A dođe mu obor-knez Aleksa,
0408 I drđe mu Birčanin Ilija,
0409 Obojicu vata Memed-aga,
0410 Bijele im savezao ruke,
0411 Pa ih vodi na most Kolubari;
0412 A kad viđe obor-knez Aleksa,
0413 Da će Turci oba pogubiti,
0414 Tad’ on reče Fočić Memed-agi:
0415 „Gospodaru Fočić Memed-aga!
0416 „Pokloni mi život na mejdanu,
0417 „Evo tebi šeset kesa blaga.”
0418 Memed-aga govori Aleksi:
0419 „Ne mogu te, Aleksa, pustiti,
0420 „Da mi dadeš i sto kesa blaga.”
0421 Al’ besjedi Birčanin Ilija:
0422 „Gospodaru, Fočić Memed-aga!
0423 „Evo tebi i sto kesa blaga,
0424 „Pokloni mi život na mejdanu.”
0425 Veli njemu Fočić Memed-aga:
0426 „Ne budali, Birčanin Ilija!
0427 „Tko bi gorskog upustio vuka?”
0428 Memed-aga viknu na dželata,
0429 Dželat trže sablju ispod skuta,
0430 Te Iliji odsiječe glavu;
0431 A Aleksa sjede na ćupriju,
0432 Pa ovako poče govoriti:
0433 „Bog ubio svakog rišćanina,
0434 „Koji drži vjeru u Turčinu!
0435 „Ah Jakove, moj rođeni brate!
0436 „Ti ne drži vjere u Turcima,
0437 „Đe s’ udesiš, udri se s Turcima.”
0438 Još Aleksa govoriti šćaše,
0439 Ali dželat govorit’ ne dade,
0440 Trže sablju, ods’ječe mu glavu.
0441 Kada do dva kneza pogiboše
0442 Na ćupriji nasred Kolubare:
0443 Knez Aleksa, Birčanin Ilija;
0444 Adži-Ruvim nasred Biograda,
0445 Jednog dana, a jednoga časa:
0446 Viš’ njih jarko pomrčalo sunce.
0447 Memed-aga konaku pohiti,
0448 Ne bi l’ još kog Srba zastanuo,
0449 Da još bira đekog da pos’ječe.
0450 Al’ kad Srbi žalost opaziše,
0451 Iz čaršije na mah pobjegoše,
0452 Memed-agi nijedan ne dođe.
0453 Kad to viđe Fočić Memed-aga,
0454 Odmah pozna, da gore uradi,
0455 I odmah se bješe pokajao,
0456 Al’ se veće dockan pokajati,
0457 Već povika dvanajest delija,
0458 I Uzuna svoga kavedžiju:
0459 „Čujete li, moji sokolovi!
0460 „Brzo dobre konje posjednite,
0461 „Pak trčite u selo Topolu,
0462 „Ne bi l’ Crnog pogubili Đorđa:
0463 „Ako li nam sad uteče Đorđe,
0464 „Neka znate, dobro biti ne će.”
0465 Kad to čuše dvanaest delija,
0466 Odmah dobre konje posjedoše,
0467 I pred njima Uzun kavedžija,
0468 Otidoše u selo Topolu
0469 U subotu uoči neđelje;
0470 Na osvitak neđelji dođoše
0471 Prije zore i bijela dana,
0472 I Đorđijne opkoliše dvore,
0473 Udariše s obadvije strane,
0474 A sa dvije strane povikaše:
0475 „Iziđ’ amo, Petroviću Đorđe!”
0476 Tko će ljuta zmaja prevariti?
0477 Tko li njega spavaćiva naći?
0478 Đorđe se je junak naučio
0479 Prije zore svagda uraniti,
0480 Umiti se i Bogu moliti,
0481 I popiti po čašu rakije:
0482 Bješe Đorđe prije uranio
0483 I otišo u donje podrume.
0484 Kada viđe oko kuće Turke,
0485 On se njima javiti ne ćede.
0486 Javi im se mlada Đorđijnica:
0487 „Da Bog s vama, Turci, noćas bio!
0488 „Šta tražite ovđe u to doba?
0489 „Đorđe sada pred kućom bijaše,
0490 „Tu sad bješe, pak nekud otide,
0491 „A ja ne znam, kud je otišao.”
0492 A to Đorđe i gleda i sluša.
0493 Kad je Đorđe izbrojio Turke,
0494 Čašu popi, a pušku potpraši,
0495 Uze dosta praha i olova,
0496 Pa iziđe svojemu oboru
0497 Među svoji dvanaest čobana;
0498 A kad dođe, čobane izbudi,
0499 I ovako čobanima reče:
0500 „Braćo moja, dvanaest čobana!
0501 „Ustanite, obor otvorite,
0502 „Iz obora išćerajte svinje,
0503 „Neka idu, kuda kome drago;
0504 „A vi, braćo, mene poslušajte,
0505 „I šarene puške potprašite;
0506 „Ako Bog da, te se ono steče,
0507 „Šta sam danas radit’ naumio,
0508 „Čestite ću vas sve učiniti,
0509 „Okovati u srebro i zlato,
0510 „A u svilu obuć’ i kadivu.”
0511 Svi čobani jedva dočekaše,
0512 Išćeraše svinje iz obora,
0513 Pak šarene puške potprašiše,
0514 Na mah oni za Đorđem pođoše.
0515 Ode Đorđe pravo svome dvoru,
0516 A kad Turke s čobanima viđe,
0517 Onda Đorđe ovako govori:
0518 „Čujete li, dvanaest čobana!
0519 „Svaki jako glajte po Turčina,
0520 „Al’ ne mojte pušaka metati,
0521 „Dokle moja najprije ne pukne,
0522 „Ja ću gledat’ Uzuna Memeda,
0523 „Viđećete, što ć’ od njega biti.”
0524 To izreče Petroviću Đorđe,
0525 Zemlji pade, pušci oganj dade,
0526 Puče puška, ostat’ pusta ne će;
0527 Đe je gled’o, Đorđe pogodio,
0528 Mrtav pade Uzun sa kulaša.
0529 Kad to viđe dvanaest čobana,
0530 Na mah puče dvanaest pušaka,
0531 Mrtvi pade onđe šest Turaka,
0532 Šestorica na konjma pobježe.
0533 Na mah Đorđe viknu po Topoli,
0534 Te sakupi jošte više društva,
0535 Sve po tragu Turke poćeraše,
0536 Do Sibnice sela doćeraše,
0537 I tu Turci u han pobjegoše,
0538 Kami majci da ostati mogu!
0539 Tu ih Đorđe opkoli sa društvom,
0540 Pa on viknu u selo Sibnicu,
0541 Sibničani svi mu dolećeše;
0542 Tu se sasta stotina junaka,
0543 Na mah Srblji hana zapališe,
0544 I trojica Turak’ izgorješe,
0545 A trojica pred njih iztrčaše,
0546 I Srbini sva tri pogubiše.
0547 Na sve strane Đorđe knjige posla
0548 U svih gradskih sedamn’est nahija
0549 Na kmetove selske poglavare:
0550 „Svaki svoga ubijte subašu;
0551 „Žene, đecu u zbjegove krijte.”
0552 Kad to čule Srpske poglavice,
0553 Na mah oni poslušaše Đorđa:
0554 Svi skočiše na noge lagane,
0555 Pripasaše svijetlo oružje,
0556 Svaki svoga ubiše subašu,
0557 Žene, đecu u zbjeg odvedoše.
0558 Kad je Đorđe Srblje uzbunio
0559 I s Turcima veće zavadio,
0560 Onda Đorđe prođe kroz nahije,
0561 Pa popali Turske karaule,
0562 I obori Turske teferiče,
0563 I udari na Turske palanke,
0564 Sve palanke on turske popali,
0565 Žensko, muško, sve pod mač udari,
0566 Teško Srblje s Turcima zavadi.
0567 Turci misle, da je raja šala,
0568 Al’ je raja gradovima glava;
0569 Usta raja k’o iz zemlje trava,
0570 U gradove saćeraše Turke;
0571 Trči Đorđe od grada do grada,
0572 I građane svagđe dovikuje:
0573 „Čujete li, vi Turci građani!
0574 „Na gradov’ma otvorajte vrata,
0575 „Izmeđ’ sebe dajte zulumćare,
0576 „Ak’ hoćete mirni da budete,
0577 „Da gradova caru ne kvarimo:
0578 „Jer ako ih vi dati ne ćete,
0579 „Izmeđ’ sebe Turke zulumćare,
0580 „Te gradove raja načinila,
0581 „Gradila ih po devet godina,
0582 „Kadra ih je za dan oboriti
0583 „I sa carem kavgu zametnuti;
0584 „A kada se s carem zavadimo,
0585 „Da ustane svi sedam kraljeva,
0586 „Da nas mire, pomirit’ nas ne će;
0587 „Bićemo se, more, do jednoga.”
0588 Tad građani suze proljevahu.
0589 I Đorđiji ’vako govorahu:
0590 „Beg Đorđije, od Srbije glavo!
0591 „Davaćemo štogod raja ište,
0592 „Ne kvarite carevih gradova,
0593 „Ni sa carem zamećite kavge,
0594 „Mi daćemo Turke zulumćare.”
0595 Pa građani ustadoše Turci,
0596 Na gradov’ma otvoriše vrata,
0597 Izmeđ’ sebe daju zulumćare,
0598 Zulumćare izjelice Turke,
0599 Predaju ih u Srbinjske ruke.
0600 Bože mili i Bogorodice!
0601 Kada Srblji dokopaše Turke
0602 Zulumćare u bijele ruke,
0603 Pa ih staše Srblji razvoditi
0604 Preko polja bez svijeh haljina,
0605 Bez ćuraka i bez anterija,
0606 Bez saruka, u malim kapama,
0607 Bez čizama i bez jemenija,
0608 Gole, bose topuzima tuku:
0609 „More, baša! kam’ poreza naša?”
0610 U po polja Đorđe sablju vadi,
0611 Zulumćarske odsijeca glave.
0612 A kad Đorđe isiječe Turke,
0613 Isiječe Turke zulumćare,
0614 Onda Đorđe u gradove uđe;
0615 Što bi Turak’ po gradov’ma b’jelim,
0616 Što bi Turak’ za sječe, is’ječe;
0617 Za predaje što bi, to predade;
0618 Za krštenja što bi, to iskrsti.
0619 Kad je Đorđe Srbijom zavlad’o,
0620 I Srbiju krstom prekrstio,
0621 I svojijem krilom zakrilio
0622 Od Vidina pak do vode Drine,
0623 Od Kosova te do Biograda,
0624 ’Vako Đorđe Drini govorio:
0625 „Drina vodo! plemenita međo
0626 „Izmeđ’ Bosne i izmeđ’ Srbije!
0627 „Naskoro će i to vreme doći,
0628 „Kada ću ja i tebeka preći
0629 „I čestitu Bosnu polaziti!”