Posljedci junaštva

Izvor: Викизворник

0001 U hiljadu i osme stotine,
0002 a petoga ljeta od devete,
0003 kad Kruševac Srbi osvojiše,
0004 sva se Turska zemlja uskoleba,
0005 staše Turci sitne knjige pisat.
0006 Ko ih piše, kome li ih piše?
0007 Knjige piše paša Šašit-paša
0008 te je šilje Skadru na Bojanu,
0009 a na ruku vezir’ Ibrahimu:
0010 "Ah, moj brate, vezir’ Ibrahime!
0011 Al’ ne čuješ, al’ ne haješ za me,
0012 đauri ni zemlju bastisaše:
0013 palanke nam redom oduzeše,
0014 a džamije batal učiniše,
0015 đe klanjahu hodže i hadžije
0016 i ostale ćitap-sahibije;
0017 ludu našu đecu izrobiše,
0018 izrobiše tak ih iskrstiše,
0019 a hanume rezil učiniše,
0020 skidoše im sa glave havlije
0021 i sa pleća zelene feredže,
0022 ispod grla zlaćene đerdane
0023 na kima su sindžirli dukati,
0024 što gospodski u harem sjeđahu
0025 na dušeku i svelen’ minderu -
0026 sad sve idu bose po snjegovi
0027 kad im nejma vakta ni hadeta,
0028 to je zazor caru čestitome,
0029 a kamoli carevu veziru."
0030 Knjigu čita Ibrahim-vezire,
0031 onu viđe, drugu otpisuje:
0032 "Šašit-paša, na krajini krilo!
0033 Drž’ se malo, ne upusti grada
0034 do čestita dana Đurđevdana,
0035 dok se gora priođene listom,
0036 čarna zemlja travom i cvijetom,
0037 dok prispije jagnje za zaklanje
0038 i dok hati na čair izađu,
0039 ja ću silnu sakupiti vojsku
0040 pa ću doći Nišu bijelome,
0041 udariću na zemlju Srbiju,
0042 palanke ću sve joj oduzeti
0043 dok izađem na Ćupriju ravnu -
0044 tu ću vezir tabor učiniti
0045 i raspeti bijele čadore,
0046 u vilajet rasturiti vojsku,
0047 porobiću malo i veliko,
0048 izgorjeću ognjem svekoliko;
0049 sve ću žensko robit i turčiti,
0050 a sve muško pod sablju metnuti,
0051 vojvode ću srpske pofatati,
0052 na kolje ih žive udarati;
0053 ufatiću toga gospodara
0054 kaurskoga, Petrovića Đorđa,
0055 kožu ću mu s živog odrijeti."
0056 Ma ne reče Turčin: "Ako bog da!"
0057 već se Turčin u silu uzdaše,
0058 a sila je u boga višnjega -
0059 koji njemu ni pomoći neće.
0060 Sjede vezir sitne knjige pisat,
0061 on je šilje bijelu Toptanu,
0062 a na ruke begu od Toptana:
0063 "Čuješ li me od Toptana bego!
0064 S kaurinom izvadismo kavgu,
0065 no saberi jednu silnu vojsku,
0066 ajde š njome Skadru na Bojanu."
0067 Drugu šalje bijelu Kavaju
0068 svom sestriću begu od Kavaja:
0069 "S kaurinom zamentusmo kavgu,
0070 no saberi jednu silnu vojsku,
0071 hajd’ mi š njome Skadru na Bojanu."
0072 Treću vezir sitnu knjigu piše
0073 te je šalje u Dibriju ravnu,
0074 a na ruke mladom Halil-paši:
0075 "O, čuli me, Halil-pašo mladi!
0076 S kaurinom izvadismo kavgu,
0077 no saberi tvoju ljutu Tosku,
0078 ajde š njome na Moravu-Biču,
0079 čekaj mene, pašo, na Moravi."
0080 I tu posla, pa četvrtu piše
0081 te je šilje bijelu Gusinju,
0082 a na ruke Đul-begu starome:
0083 "Ah, moj šura, Đul-beg od Gusinja!
0084 S kaurinom otvorismo kavgu,
0085 no saberi tvoju silnu vojsku,
0086 sve gorštake bezumne junake,
0087 ajde š njima stojnome Prizrenu,
0088 čekaj mene, bego, u Prizrena."
0089 Onu posla, petu knjigu piše
0090 i nju šalje Peći na krajinu,
0091 a na ruke paši Raman-paši:
0092 "Prijatelju pašo Raman-pašo!
0093 S kaurinom izvedosmo kavgu,
0094 no saberi jednu silnu vojsku,
0095 a pred vojsku dva moja sestrića:
0096 po imenu bega Derviš-bega
0097 i njegova brata Neten-bega,
0098 koga boljeg u Turaka nejma,
0099 ajde s vojskom bijelu Prizrenu,
0100 čekaj mene, pašo u Prizrena."
0101 Onu posla, drugu napisuje
0102 te je šilje šeher Đakovici,
0103 Đakovici Arnaut-pazaru,
0104 a na ruke paši Mustaj-paši:
0105 "Čuješ li me, pašo Mustaj-pašo!
0106 S kaurinom zametnusmo kavgu,
0107 no saberi jednu silnu vojsku,
0108 ajde š njome bijelu Prizrenu."
0109 Šestu posla, sedmu knjigu piše
0110 te je šilje bijelu Prizrenu,
0111 a na ruke paši Sahit-paši:
0112 "O moj zete, pašo Sahit-pašo!
0113 S kaurinom otvorismo kavgu,
0114 no saberi jednu silnu vojsku
0115 po Prizrenu i oko Prizrena,
0116 a gotovi konak i večeru,
0117 čekaj mene, pašo, na dvorove."
0118 Onu posla, pa još jednu piše
0119 te je šalje bijeloj Prištini,
0120 a na ruke paši Malić-paši:
0121 "O, Maliću, carevi vezire!
0122 S kaurinom zavrgosmo kavgu,
0123 no daj zberi jednu silnu vojsku,
0124 hajde š njome u Lipljane ravne,
0125 tu govori konak i večeru,
0126 eto ti me da se sastanemo."
0127 I tu posla, pa devetu piše,
0128 šalje knjigu Vranju na Moravu,
0129 a na ruke paši Mehmed-paši:
0130 "Čuješ mene, vranjalija pašo!
0131 S kaurinom evo nama kavga,
0132 no saberi jednu dobru vojsku,
0133 ajde š njome na tu Bič-Moravu,
0134 čekaj mene, pašo, u ordiji."
0135 I tu posla i drugu napisa,
0136 nju mi šalje bijelu Kratovu
0137 na Hazara careva većila:
0138 "O, Hazare, carevi većile!
0139 S kaurinom sad imamo kavgu,
0140 već ti skupi tvoju silnu vojsku,
0141 pak je diži na Moravu -Biču."
0142 Onu šalje, jošte jednu piše
0143 te je spremi bijelu Vidinu,
0144 a na ruke paši Pazvandžiću:
0145 "Čuješ li me Osman Pazvandžijo!
0146 Kavgu tražiš, kavga za te pita,
0147 ev’ kaura, evo i mejdana,
0148 no saberi tvoju silnu vojsku,
0149 a uz vojsku hranu i džebanu
0150 i topove što lome gradove
0151 i kumbare što pale gradove,
0152 ajde s vojskom na tu Bič-Moravu."
0153 Onu posla, dvanaestu piše
0154 te je šalje Karafejzi mladom:
0155 "Aj, čuli me, mladi Karafejzo!
0156 S kaurima izvadismo kavgu,
0157 ti pokupi tvoje krdžalije
0158 da idemo stojnu Beogradu
0159 da vidimo pobratima tvoga,
0160 pobra tvoga, prijatelja moga
0161 po imenu Halila Gušanca."
0162 A kad knjige zemlje prijeđoše,
0163 poglavare doma nahodiše.
0164 Knjigu gleda beže od Toptana,
0165 kad je viđe što mu knjiga piše,
0166 pak on sabra jednu silnu vojsku,
0167 š njome ode Skadru na Bojanu.
0168 Gleda knjigu bego od Kavaja,
0169 kad vidio što mu knjiga kaže,
0170 i on sabra silnovitu vojsku
0171 ode š njome Skadru na Bojanu.
0172 Gleda knjigu Halil-paša mladi,
0173 ljutu Tosku on sabira vojsku,
0174 ode s vojskom na Moravu-Biču.
0175 Gleda knjigu paša Raman-paša,
0176 a kad viđe šta mu knjiga kaže,
0177 stade paša svoju kupit vojsku
0178 od Sjenice i od Dmitrovice.
0179 On iskupi krajinu Ipeka,
0180 diže Ruplje i Podgorje ravno
0181 i Rugovu viš’ Peći pitome,
0182 a kad paša iskupio vojsku,
0183 dva su pred njom sestrića vezirska.
0184 Knjigu gleda beže od Gusinja
0185 pa brž’ stade sabirati vojsku,
0186 te okupi Plavo i Gusinje,
0187 butum Bihor i Bijelo Polje,
0188 do Rožaja i Peštere ravne
0189 i do čista polja Suhodola
0190 i Brđane bezumne junake,
0191 ode s vojskom bijelu Prizrenu.
0192 Gleda knjiga paša Mustaj-paša,
0193 i on usta sabirati vojsku,
0194 Đakovicu Arnaut-pazara,
0195 sve od Hače i od Oraovca,
0196 još on kupi Podgor-Metohiju,
0197 ode s vojskom bijelu Prizrenu.
0198 Sahit-paša uči sitnu knjigu,
0199 a kad viđe što mu knjiga piše,
0200 stade paša vojske sabirati
0201 po Prizrenu i okolo njega
0202 iskraj Drima ljute Arnaute
0203 dokle sabr’o jednu silnu vojsku
0204 pa gotovi konak i večeru.
0205 Knjigu gleda paša Malić-paša,
0206 pa vidio što mu knjiga piše,
0207 stade brže sabirati vojsku
0208 po Prištini i oko Prištine,
0209 Ravno Brdo i polje Kosovo
0210 i Janjevo i Branjevo župno,
0211 s vojskom ode u ravne Lipljane.
0212 Gleda knjigu paša Mehmed-paša
0213 i on sabra jednu silnu vojsku,
0214 ode s vojskom na Moravu-Biču.
0215 Uči knjigu Hazare većile,
0216 a kad sazna što mu knjiga veli,
0217 stade vitez okupljati vojsku
0218 po Kratovu i oko Kratova,
0219 po Serezu i Velesu ravnu,
0220 po Tetovu i po Kumanovu,
0221 sve velike široke nahije,
0222 s vojskom ode na Moravu-Biču.
0223 Čita knjigu paša Pazvandžija,
0224 knjigu čita i sabira vojsku,
0225 a uz vojsku hranu i džebhanu
0226 i topove što lome gradove
0227 i kumbare čim pali gradove,
0228 ode s vojskom na tu Bič-Moravu.
0229 Svaki dade vojsku i zahiru -
0230 Karafejzo ne da nijednoga,
0231 on ti za to ni habera nejma.
0232 Ali vezir sta kupiti vojsku,
0233 sve spahije od Urumenlije,
0234 od sve Turske i Anadolije
0235 i Latine pokraj mora slanog,
0236 od Tirana i Dibrana grada
0237 i od Lješa i od grada Drača,
0238 pa od Bara i Ulcinja b’jela,
0239 Lješkopoljce od krajine bojce
0240 i od Spuža grada krvavoga
0241 i gizdave šeher Podgorice.
0242 Još on diže Miriditu ljutu,
0243 a pred njome Đon-Markova sina
0244 i ostalu š njime Malisiju.
0245 Al’ ne mogu svakog pominjati,
0246 prije bi ih vile iskazale
0247 nego pjevače uz odvugle gusle.
0248 Hej, kad li vezir u Skadru bijelu,
0249 kad on skupi taku silnu vojsku,
0250 u subotu na veče neđelje,
0251 sutradan mu zahučalo podne
0252 pa pukoše na Skadru topovi,
0253 sam se vezir od Skadra podiže,
0254 vodi vojsku bijelu Prizrenu,
0255 a kad vezir u Prizrena dođe,
0256 sjede s vojskom za petnaest dana,
0257 pa kad mu je podne zaučilo,
0258 u subotu na veče neđelje,
0259 sa Prizrena pukoše topovi.
0260 Otale se vezir podigao,
0261 on otide u Lipljane ravne
0262 i tu stanu tri bijela dana
0263 dok se silna iščekala vojska,
0264 pak se vezir otal’ podigao
0265 dokle dođe Nišu bijelome
0266 te tu sjeđe tri neđelje dana
0267 dok se silna sustignula vojska;
0268 na tefter je izbrojio vojsku:
0269 ima vojske stotinu hiljada,
0270 devet hiljad’ mlada saraora,
0271 saraora jadna Bugarina
0272 što im nosi vodu i zahiru
0273 i što kopa šance i hendeke.
0274 O’ šta zeman o’ tog’ i vrijeme,
0275 na munaru zaučalo podne,
0276 u subotu uoči neđelje,
0277 al’ pukoše sa Niša topovi,
0278 ode vezir, ode silna vojska
0279 na Srbiju zemlju udariše.
0280 Zagoni se junak za junakom
0281 ko će srpsku dograbiti glavu
0282 da se fali Turčin po družini.
0283 Tek na drum se postavila guja,
0284 šarka guja Petar iz Dobrinje,
0285 busiju je čudnu zafatio
0286 po imenu tvrda Deligrada
0287 na stambolskom carevome drumu.
0288 Brže Srbi plotun oboriše,
0289 potrese se zemlja iz temelja
0290 od sprskije’ topov’ i pušaka,
0291 na buljuke rašćeraše Turke,
0292 još dogone s’ jedan do drugoga
0293 i padoše jedan za drugoga,
0294 juriši im ništa ne mogoše
0295 pak se Turci zbilja izmakoše,
0296 oko šanca sebe zakopaše,
0297 namjestiše tope i kumbare,
0298 staše biti grada Petrovoga,
0299 mlogi momci Petru izgiboše
0300 i pogibe Milovan bimbaša,
0301 al’ se Srbi hrabe i vesele,
0302 sviraju se svirke različite,
0303 a igraju igre svakojake
0304 da se ne bi zabrinula vojska;
0305 u svakog je počadilo lice
0306 od brzoga praha i olova
0307 i kumbare paše Pazvandžije
0308 i od topa cara čestitoga.
0309 Al’ se Petar još i boljem nada,
0310 evo njemu pomoć od Srbije,
0311 dosta vojske a dosta džebane:
0312 glavom dođe Mladene vezire,
0313 za Mladenom Stanoje vojvoda,
0314 do Stanoja Vujica Hazanče,
0315 do Vujice Smederevac Vule,
0316 oko Vula do dva oborkneza
0317 Temnićanin i Lijevčanine,
0318 kneže Jevto i kneže Miloje
0319 od junačkog mjesta i koljena,
0320 do knezova do dva kapetana,
0321 jedno Žikić a drugo je Simić
0322 što služiše bečkoga ćesara,
0323 s Francuzima mejdan dijelili
0324 pa sad braći došli u pomoći
0325 i o Turke da krvave ruke,
0326 a međ’ njima haždaja Stevane
0327 kraljevićski štono pije vino,
0328 kraljevički što siječe sabljom
0329 i kad rukne - grom u Turke pukne,
0330 strašnoga je oka i pogleda, -
0331 njemu ravna u ordije nejma,
0332 u ordiji turskoj i kaurskoj.
0333 No pošeta Petar od Dobrinje
0334 po bedemu šanca golemoga
0335 da obiđe straže i hendeke,
0336 nego puče prokleta kumbara
0337 desnu Petra obranila ruku -
0338 klonu ruka niz čošnu dolamu.
0339 Junak bješe Petre gospodare,
0340 ni jauče niti on leleče
0341 no posjede đogu golemoga
0342 pak otide Mladenu veziru,
0343 tu Mladenu Petar govorio:
0344 "Što učini, Mladene vezire!
0345 Zašto pusti Srba pod Turčina?
0346 A tako mi boga istinoga,
0347 ako šanca mog uzeše Turci,
0348 hoće uzet i tvog Beograda,
0349 hoće primit svu krajinu našu:"
0350 Tu mu Mladen pomoć učinio,
0351 na izmjenu do dva oborkneza,
0352 sve vođaju po trista momaka,
0353 potpunjaju šanca Petrovoga,
0354 sve jednako za petnaest dana
0355 dok je Petru preboljela ruka,
0356 a kad Petra preboljela ruka,
0357 on otide Mladenu veziru,
0358 tu s’ gospoda srpska sastanula,
0359 među sobom sovjet učinila;
0360 svi od sebe knjigu napraviše
0361 te je šilju srpskom gospodaru.
0362 Mladen zove Stevu Tuveščiju
0363 od gizdave varoš Podgorice:
0364 "Ajde more tamo niz Moravu,
0365 ako tebi bog i sreća dade,
0366 te ti zdravo dođeš u Topolu,
0367 tu ćeš naći srpska gospodara,
0368 smjerno češ se, Stevo, pokloniti
0369 i ljubi mu ruku i koljeno,
0370 nemoj š njima ništa besjediti
0371 no mu dodaj knjige u naruče,
0372 sve će viđet’ što mu knjiga piše."
0373 Kad to čuje Tufegdžija Stevo,
0374 on posjeda hata mamenoga,
0375 udario posred turske vojske,
0376 pa obrnu tamo niz Moravu,
0377 niz Moravu preko Šumadije;
0378 tako njemu bog i sreća dali,
0379 u Topolu zdravo dohodio
0380 i tu nađe Srba gospodara
0381 po imenu Đorđa Petrovića.
0382 Smjerno mu se Stevo poklonio,
0383 ljubi njemu ruku i koljeno,
0384 dodade mu knjigu u naruče,
0385 on je dade pisaru Stevanu.
0386 Knjigu gleda pisare Stevane,
0387 gleda knjigu a suze proljeva
0388 njemu veli od Topole Đorđe:
0389 "Kazuj brže, moj kume Stevane!
0390 I pređe su knjige dohodile,
0391 al’ nijesu bile žalostive,
0392 što ti roniš suze od obraza,
0393 otkuda je muka i nesreća?"
0394 Al’ mu veli pisare Stevane:
0395 "Nejmaš rašta pitat, gospodare!
0396 Ova nam je knjiga dopanula
0397 iz krajine a od Deligrada,
0398 Dobrinjac je u nevolji teškoj,
0399 turska ga je sila opkolila,
0400 opkolila pa ga uzaptila,
0401 ne daje mu dušom odahnuti,
0402 sva mu srpska ne pomaže vojska,
0403 a tako mi boga istinoga,
0404 ako njemu Deligrad uzeše,
0405 osvojiće svu Srbiju Turci."
0406 Al’ se Đorđe gro’tom nasmejao
0407 pa Stevanu riječ besjedio:
0408 "Ne boj mi se, moj kume Stevane!
0409 Strašna kuga i do sad je bila,
0410 ali nije svuda pogađala.
0411 Pa što bog da i sreća od boga,
0412 ja ću jošte skupit Šumadiju,
0413 Šumadiju strahovitu vojsku,
0414 sve hatlije i sve tokalije
0415 koji nose džide na ramenu,
0416 džide su im opšivene vukom,
0417 da junaku ne omiču ruke,
0418 razbićemo Turke i vezire, -
0419 ako bog da i tog Škodru sada."
0420 Pak je knjigu jednu napravio
0421 te je šilje Petru od Dobrinje,
0422 u knjizi ga pozdravja Đorđije:
0423 "Drž’ se malo, ne upuštaj šanca!
0424 Ja ću tebi sad na pomoć doći."
0425 Pak je dade Tufegdžiji Stevi:
0426 ”Naj to tebi, Tufegdžija Stevo,
0427 ti je nosi upravo Dobrinjcu."
0428 Još se maši u džep o’ dolame
0429 te izvadi desetak dukata:
0430 "Naj to tebi, moja Podgorico!
0431 Te se napij u mehani vina,
0432 pa pojaši dobra hata svoga,
0433 ne počasi ni dnevi ni noći."
0434 Ode tamo Tufegdžija Stevo
0435 usta Đorđe sabirati vojsku,
0436 pa kad silnu vojsku iskupio,
0437 ode š njome varoš Kragujevcu.
0438 Bog ubio nagorkinju vilu
0439 od Konjica visoke planine
0440 te pokliče tanko glasovito,
0441 ona zove vezir’ Ibrahima:
0442 "Zlo ti jutro, vezir serašćire!
0443 Jes’ li čuo, kažu li ti ljudi,
0444 jesi l’ čuo za Crnog Đorđija,
0445 sobom vodi listom Šumadiju,
0446 sobom nosi ognjene topove,
0447 na vojsku je i vladika poš’o
0448 Leontije mitropolit serpski
0449 i on vodi božje sveštenike
0450 sve popove i sve kaluđere,
0451 boga mole i dnevi i noći
0452 da bi tebe đegođ udesili;
0453 a tako mi nikoga do boga,
0454 ako t’ zasta od Topole Đorđe,
0455 molićeš se, umolit se nećeš,
0456 branićeš se, odbraniti nećeš,
0457 i bježaćeš, al’ uteći nećeš."
0458 Ka’ to začu Ibrahim vezire,
0459 ne bilo mu milo nikoliko
0460 pak se bješe ljuto prepanuo,
0461 no skoro se jadu dosjetio
0462 kako bi se prije izbavio:
0463 pa kad bilo noćom u ponoći,
0464 Turci plotun velik’ oboriše
0465 da se Srbi ne bi osjetili
0466 đe pobježe vezir bez obzira,
0467 dok uteče Nišu bijelome,
0468 al mu vojska mloga izginula,
0469 a još više ranjenika ima.
0470 Hrtnik Đorđev nji’ je pristigao,
0471 još da smješe čekati u Nišu
0472 dok im dođe sobom Karađorđe
0473 ne bi znali kud bi s’ dijevali,
0474 ko s Tičara polja Lozničkoga
0475 isto ljeto malo prije toga.
0476 Bože dragi, na svem tebi fala,
0477 da si stao, pobro, te gledao,
0478 kad iđa’u na Srbiju Turci,
0479 kako idu radi i veseli, -
0480 kako l’ idu iz Srbije doma:
0481 sve žalosni, jadni, neveseli,
0482 bez riječi u zemlju gledaju,
0483 ko nevjesta svoje prvo jutro;
0484 kako sada, tako dovijeka!
0485 Što kaur’ma turci poumili,
0486 to sve došlo na njihove glave,
0487 a nek pravi junaci se slave!