Ponoćni doziv

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ponoćni doziv
Pisac: Milutin Bojić


Milutin Bojic1.jpg


                  PONOĆNI DOZIV

Kako je burna noć, kako je strašan čas!
     O, kako tutnje stene mrke!
Oblaka struji niz i dršće oko vas.
     Uzdahe nebo šalje grke.

A iz crnih šuma bruji čežnja vrela
I kroz tresak grana i lomnjavu debla,
Kroz paprat, kroz krune gde dršće imela,
Kroz šiprag, gde ariš jauče prozebla

     Teče kô vrele usne dah
     I mek kô cvetnih ruža prah

Čežnjivi krik mladog života, što žudi
Kao duša snenih dragana što venu,
Izbegla iz mlečnih razbuktalih grudi,
Rasuta u inje i žubora penu.

Šta to zbore šume u ponoćne sate,
Kad ni zvezda nema, kad i obest spava?
To promrzli faun pronosi šapate
Blede ruže što u snegu procvetava.

     Prigušen jecaj njen i krik
     Nestdlog dragog čezne lik.

Kako je burna noć, kako je mračna hrid!
     O, kako more stene drobi!
Gromove sipa svod i munja slepi vid.
     Okean pretnjom kobi.

A iz crnih vala bruji čežnja strasna
I šiba sa zvizgom penušave vode.
I muzika ječi čas tiha, čas glasna,
A crne senke na pučini brode.

     I, kao divljih stena huk,
     Pučinom urla gromki zvuk.

Šta to zbore vali u ponoćne sate
Prigušenom strašću, kad i mržnja spava?
Kome šalju zvuke ko u zaman slate
I zagrljaj, koji stene podlokava?

     Gromorom ječi noć i kam.
     Vrh voda lebdi zelen plam.

Dalekih dragana to je razmah čula,
Krv mučena ključa i odiha traži
U umorno doba, kad sa drevnih kula
Večni čuvar šalje mir i mrtvoj straži.

     Prigušen to je bes i rik:
     Željene drage čezne lik.

Kako je burna noć, kako je strašan huk
     Pučina vrišti, šume cepte.
A pan priteže skriven luk.
     Bura... No ipak zvezde trepte.

(1917)



Vikipedija
Vikipedija ima članak u vezi sa ovim tekstom:


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milutin Bojić, umro 1917, pre 104 godine.