Pogibija Bejze Varatkinje

Izvor: Викизворник


Pogibija Bejze Varatkinje

0001 Što se bili pod Kanižom bilom
0002 A pod kulom Jusuf-alajbega?
0003 Il se bile begluk čadorovi,
0004 Il su pale tice labudovi,
0005 Il je gruda prolitnoga sniga?
0006 Nit se bile begluk čadorovi,
0007 Nit su pale tice labudovi,
0008 Nit je gruda prolitnoga sniga,
0009 Već svatovi Jusuf-alajbega,
0010 Jer on sina ženi Mehmedbega
0011 Od Varada, od svoga akrama,
0012 Od akrama Daut-alajbega,
0013 Pa se kupe kićeni svatovi,
0014 Savijaju pod kulu kamenu.
0015 Kad Jusufbeg savio svatove,
0016 Hiljadu svata stotinu bajraka,
0017 Vakat bio svate podizati:
0018 Razviše se zeleni bajraci,
0019 A kucnuše jasni daulbazi,
0020 Jer se diže Hasanpaša Tiro.
0021 Kako paša u svatove pođe,
0022 U paše je jasna dabulhana,
0023 Zile miču, a borije riču.
0024 Kad s’ digoše kićeni svatovi,
0025 A prati ih dite Mehmedbeže
0026 A sa svojih dvadeset delija.
0027 Pratio ih do polja kaniškog,
0028 Mehmedbeg se natrag povratio,
0029 Pa okrenu kuli uz mostove,
0030 Od džame je čekmu otvorio,
0031 A na čekmu glava naslonio,
0032 Pa on gleda babu i svatove.
0033 Jednoč beže okom pogledao
0034 Pod Bakonju u bakonjske klance,
0035 A iz klanca konjik iskočio
0036 Na gavranu, konju kosatome,
0037 Neobičan s’ begu učinio.
0038 Daleko se ono pregodilo,
0039 Ne more ga dobro sagledati,
0040 Pa skočio, durbin dofatio,
0041 Pa na durbin gleda konjanika.
0042 Al istina, da je neobičan:
0043 Sav u crnu prahu potavnio
0044 I u crnoj krvi ogriznuo,
0045 Sliva mu se niz dolamu krvca
0046 Do kopita niz konja gavrana.
0047 Kad išćera na polje gavrana,
0048 On povika jasno glasovito:
0049 „O Jusufbeg od Kaniže grada!
0050 Jesi l’ digo svate do Varada?
0051 Ako si ih, beže, podignuo,
0052 Svate vrati, hajde u Kanižu,
0053 A ne idi našemu Varadu,
0054 Ne zadaji jada kod Varada,
0055 Varatkinje u Varadu nejma.
0056 Bog ubio komorskoga bana,
0057 Ban komorski zuhur učinio,
0058 Silovitu vojsku podignuo,
0059 Pa na Varad dušman udario,
0060 Porobio, vatrom popalio,
0061 Mlogu seku u crnu zavio,
0062 A mlogu je majku ucvilio,
0063 Daudbegu kulu porobio,
0064 Daudbega glavom rastavio,
0065 Varatkinju tvoju osužnjio.“
0066 Al ne čuje Jusuf-alajbeže
0067 Od pašine jasne dabulhane,
0068 Ven mu čuje dite Mehmedbeže.
0069 Kad je čuo, riči razumio,
0070 U odaji na noge skočio,
0071 Pa poleti kuli niz mostove,
0072 A povika na svoje delije:
0073 „O delije, sivi sokolovi!
0074 Brže konjma pritež’te kolane,
0075 Pašite se pasom i silahom,
0076 Oko sebe sablje pripasujte,
0077 Dok iziđem iz kule kamene.“
0078 To im reče, natrag se povrati.
0079 Dok se beže takum učinio
0080 I u mrke čizme uskočio,
0081 Oko sebe sablju prifatio,
0082 Dok Mehmedbeg iz kule iziđe,
0083 Već delije konje pojahale,
0084 I pod njega doru podmakoše.
0085 Beg otišće od kule dorata,
0086 A za njime dvadeset delija,
0087 Brže beže spade u kapiju,
0088 Iz kapije išćera dorata.
0089 Kad se spušća polju kaniškome,
0090 On doratu odloži kajase,
0091 Ne bi l’ stigo babu i svatove.
0092 Kad poblizo sustiže svatove,
0093 On povika jasno glasovito:
0094 „Roditelju, Jusuf-alajbeže,
0095 Ti zastavi pašu i svatove!
0096 Jer eto nam jednog konjanika
0097 Od Bakonje, visoke planine,
0098 Na gavranu, konju kosatome.
0099 Na konjika, babo, gledajući,
0100 Kako mi se čini neobičan,
0101 Da j’ u crnu prahu potavnio,
0102 A u crnoj krvi ogriznuo:
0103 Niz njega se crna krvca sliva
0104 Niz dolamu i konja gavrana,
0105 Saliva se vranu u kopita.“
0106 Kad mu čuo babo Jusufbeže,
0107 On zastavi pašu i svatove,
0108 Iz svatova išćera đogata,
0109 U tome se konjik prekučio,
0110 A Mehmedbeg sustiže svatove.
0111 Svi svatovi poznaju konjika,
0112 Al ga niko poznati ne more.
0113 I bliže se konjik prekučio.
0114 A Mehmedbeg babi govorio:
0115 „Roditelju, Jusuf-alajbeže!
0116 Na onoga momka gledajući,
0117 Ono j’ glava Ahmed-bajraktara,
0118 Daudbega, babaluka moga.“
0119 U tom momak najaha gavrana,
0120 Salam dao, vrana ustavio,
0121 Njeko njemu hožgeldiju viče,
0122 Njeko viče, njeko i ne viče,
0123 Jer je sila hiljada svatova,
0124 A kraj njega svati prolazili.
0125 Onda reče Jusuf-alajbeže:
0126 „Sine dragi, Ahmed-bajraktaru!
0127 Gdje si tako bio u razboju,
0128 Gdje si grdnih rana zadobio,
0129 Gdje l’ u prahu tako potavnio?“
0130 Jusufbegu bajro govorio:
0131 „O Jusufbeg od Kaniže grada!
0132 Dobio ih pod našim Varadom,
0133 Jusufbeže, sedam grdnih rana,
0134 Svaka rana smrti odgovara.
0135 Bog ubio komorskoga bana!
0136 On je silnu vojsku pokupio,
0137 Udario u prvo prozorje,
0138 Veliki je gadar učinio,
0139 Porobio, vatrom popalio,
0140 Jusufbeže, gradu do bedena,
0141 Daudbega glavom rastavio,
0142 Varatkinju tvoju ujagmili
0143 I mlogu su majku ucvilili,
0144 Ihtijare konjma prigazili,
0145 A isikli momke po sokacih.“
0146 Tad mu reče Jusuf-alajbeže:
0147 „Sine dragi, Ahmed-bajraktaru!
0148 Jesu l’, sine, Varad ostavili?“
0149 Njemu veli Ahmet bajraktaru:
0150 „Jesu, beže, Varad ostavili,
0151 Primili se gori zelenici
0152 I ćupriji ćorave Marije.
0153 Ja sam pošo, da vam haber dadem.
0154 Dok sam, beže, ja logor promišo,
0155 Dobio sam sedam grdnih rana.“
0156 Njemu veli Jusuf-alajbeže:
0157 „Sine dragi, Ahmed-bajraktaru!
0158 Moreš li mi rane priboliti?
0159 Ako moreš rane priboliti,
0160 Vrana goni, hajde u Kanižu.
0161 Dok se, sine, od Varada vratim,
0162 Ja ću tebi rane izličiti.“
0163 Tad mu reče Ahmet bajraktaru:
0164 „Jusufbeže, gospodine dragi!
0165 Moga više putovanja nejma,
0166 Nit ja mogu do Kaniže doći,
0167 Nit ću više nositi bajraka.“
0168 To mu reče, oside gavrana,
0169 I on pade u travu zelenu.
0170 Dok Jusufbeg oside đogata,
0171 Teslim bajro dušu učinio.
0172 A kad viđa Jusuf-alajbeže,
0173 On okrenu Ahmed-bajraktara,
0174 Prikrio ga crljenim binjišom,
0175 I fatihu kod njeg proučio,
0176 Ahmed-bajri rahmet ostavio.
0177 Kad pogleda beže oko sebe,
0178 A kod njega nigdi nikog nejma,
0179 Jer svatovi bega ne čekaju,
0180 Ven odoše pod goru Bakonju,
0181 A Jusufbeg poleti đogatu,
0182 Pa đogatu pade po perčinu,
0183 Za svatovi navrže đogata.
0184 Brz je đogat bega Jusufbega,
0185 Sustiguje kićene svatove:
0186 Jedne stiže na polju kaniškom,
0187 Drugi alaj pod gorom Bakonjom,
0188 Treći alaj u studenih stinah,
0189 A četvrti u bakonjskom klancu:
0190 Nigdi Mehe u svatovih nejma.
0191 Tom se beže vrlo začudio,
0192 Pa se s pašom beže razgovara:
0193 „Hasanpaša, od Kaniže glavo!
0194 Što bi bilo od mog Mehmedbega?“
0195 „ „Ne znam, beže, vjeru ti zadajem!“ “
0196 Da viđamo, gdi je Mehmedbeže!
0197 Nije ćio ići sa svatovi,
0198 Ven je priču stazu ujagmio,
0199 A doratu pao po perčinu,
0200 Okreno ga kroz goru Bakonju,
0201 Ne bi l’ prije stigo dušmanina.
0202 Već Bakonju goru prigazio,
0203 Pa on spade polju komorskome,
0204 On ugleda silovitu vojsku
0205 Pod zelenom gorom Bukovicom,
0206 Sve je polje dušman pritisnuo.
0207 Da udari od Boga godina,
0208 Ne bi crnoj zemlji prokapala
0209 Od škrljaka i od bajuneta.
0210 Još Mehmedbeg više ugledao:
0211 Vlaščić momče iznad vojske hoda,
0212 Vlaščić hoda, a putalja voda,
0213 U ruci mu kratka garabina,
0214 I zlatna mu striha nad očima.
0215 Tad Mehmedbeg najaha dorata,
0216 A zapiva tanko glasovito.
0217 Kakvu beže pismu zapivaše:
0218 „Bijahoše tice pripelice
0219 U Varadu, u bijelu gradu,
0220 Pa dođoše crni jastrebovi,
0221 Rašćeraše tice pripelice,
0222 Ujagmiše ticu pripelicu.
0223 Nametnu se siv-zelen sokole,
0224 Da povrati ticu pripelicu.“
0225 U tom vlašče od putalja viknu:
0226 „O Turčine, veseo ti babo!
0227 Kad mi tako umiš zapivati,
0228 Još menika pismu ti zapivaj!“
0229 Tad Mehmedbeg njemu govorio:
0230 „O vlaščiću kod konja putalja!
0231 Hoću tebi pjesmu zapivati,
0232 Tako tebe živa ufatio,
0233 A sveo te u našu Kanižu,
0234 Uzeo za te teško dugovanje,
0235 Dugovanja stotinu dukata!“
0236 Tad mu vlašče poče govoriti:
0237 „O Turčine na konju doratu!
0238 I ja tvoju glavu ukinuo,
0239 Snio t’ glavu Beču i ćesaru,
0240 Tvoju glavu pred krunu bacio,
0241 Mene cesar za nju omilovo,
0242 Za nju mi dao trista madžarija!“
0243 A Mehmedbeg vlahu govorio:
0244 „O vlaščiću kod konja putalja!
0245 Daj mi pravo po istini kaži,
0246 Čija vam je silovita vojska,
0247 Čija j’ vojska, a čija uprava,
0248 Ko l’ upravlja s otom vašom vojskom,
0249 Ko li trča do Varada grada,
0250 Ko porobi, a vatrom popali,
0251 Ko popali Daut-alajbega,
0252 Ko ujagmi Bejzu Varatkinju?“
0253 Tad mu vlašće poče govoriti:
0254 „O Turčine na konju doratu!
0255 Hoću tebi po istini kaz’ti:
0256 „Ovo j’ vojska bana komorskoga,
0257 Ban upravlja silovitom vojskom,
0258 Ban je silnoj vojsci sahibija.
0259 On je sišo do Varada grada,
0260 Porobio gradu do bedena,
0261 Pogubio Daut-alajbega
0262 I odnio Varatkinju Bejzu.“
0263 Kad Mehmedbeg te razumi riči,
0264 Tad Mehmedbeg poče govoriti:
0265 „O vlaščiću, tako ti zakona!
0266 Poslušaj me, što cu govoriti:
0267 Da mi odeš banu komorskome,
0268 Zamoli se njemu ispred mene,
0269 Nek mi Bejzu za hator povrati.
0270 Ako ne će za hator vratiti,
0271 Nek je vrati za gotove novce;
0272 Ako ne će za novce gotove,
0273 Nek je meni za junaštvo vrati;
0274 Ako ne će za junaštvo tvrdo,
0275 A ti kaži banu komorskome,
0276 Nek mi sada na mejdan iziđe.“
0277 Kada vlašče te razumi riči,
0278 Tad on begu poče govoriti:
0279 „O Mehmedbeg Jusufbegoviću,
0280 Mog im posta i sviju godova!
0281 Za hator je povratiti ne će,
0282 Za novce je povratiti ne će.
0283 Ako s’ junak, koliko se kažeš,
0284 Jaši, beže, da se ogledamo!
0285 Ovo j’ glava komorskoga bana,
0286 Čini, Turko, što si zamislio!“
0287 To mu reče, uzjaha putalja.
0288 Malo vrime, dugo ne poteže,
0289 U tome se svati pomoliše.
0290 Kog će beže najpri ugledati?
0291 On ugleda babu Jusufbega,
0292 Gdje iz klanca iskaka đogata.
0293 Kad ugleda sina Mehmedbega,
0294 A ugleda vlaha i putalja,
0295 Tad Jusufbeg iz grla podviknu:
0296 „Moj Mehmedbeg, moj rođeni sine,
0297 Što se tudi s vlahom prigovaraš?
0298 Daj udaraj, crn ti obraz bio!“
0299 Mehmedbeg se babe zastidio,
0300 Pa mu pade po balčaku ruka,
0301 A doratu pade po perčinu,
0302 Pa za vlahom nagodi dorata.
0303 U to vlašče upade u vojsku,
0304 Za njim beže na glije udari,
0305 A glije ga plaho dočekaše.
0306 Smrti nije, dok Bog ne naredi:
0307 Rastrguje glije i parade,
0308 Sve za njime modar plamen hoda.
0309 Dok ostali udariše Turci,
0310 Zapucaše dušmanske lubarde.
0311 Turci na njih vrućo udariše,
0312 Tri puta se vatre premetnuše,
0313 Pa za golo gvožđe prefatiše,
0314 Halaknuše, Boga spomenuše.
0315 I s njima se Turci pomišaše.
0316 Da je stati bilo pogledati,
0317 Kakva se je zametnula kavga:
0318 Puška puca, britka ćorda siva,
0319 A kopljeta stoji krhljevina,
0320 A izliću konji sedlenici,
0321 A po polju padaju vojnici.
0322 Ranjenici na sebi čekaju,
0323 Sve iz trave cvrče džehvedari.
0324 Turci viču: hala i halija!
0325 A Kauri: Jezus i Marija!
0326 Da vidimo bega Mehmedbega!
0327 Sedam puta kroz vojsku promiša
0328 I on traži bana komorskoga
0329 I Bejzadu svoju jaukliju;
0330 Al što traži, kad naći ne more:
0331 Ban pobigo, odnio divojku
0332 I pobigo niz polje zeleno.
0333 Mehmedbegu kasno na um palo,
0334 Iz razboja iztišće dorata,
0335 Pa doratu pade po perčinu.
0336 Kad ispade na polje zeleno,
0337 On poteže iz čizme tatarku.
0338 Na oko je namače doratu.
0339 Dobar mu se dorat pregodio,
0340 Ko kada se podiže na krila.
0341 Malo beže niz polje poleti,
0342 On ugleda bana komorskoga,
0343 Gdje j’ putalju pao po perčinu,
0344 A za njim se divičica bili.
0345 A Mehmedbeg dofati dorata,
0346 Dofati ga i dva i tri puta.
0347 Kad pobolje bana prikupio,
0348 Sa dorata iz grla podviknu:
0349 „O čuj, bane, jedan kopilane!
0350 Zar pobiže, odnese divojku?
0351 Tebe fale, ni mene ne hule.
0352 Ako s’ junak, koliko te kažu,
0353 Zastav’ konja, odbaci divojku,
0354 Kopilane, da se ogledamo!
0355 Ako mene zgubiš na mejdanu,
0356 Drugoga ti zastupnika nejma;
0357 Ako li te zgubim na mejdanu,
0358 I jest Bejza moja jauklija.“
0359 To mu bane nikad i ne haje,
0360 Već on goni velikog putalja,
0361 Tri puta ga Meho podviknuo.
0362 Vidi sreće bana komorskoga:
0363 Putalj mu se hamli pregodio,
0364 A divojka zasobica teška,
0365 Od konja se pinja odvaljuje.
0366 I bolje ga Meho prikupio,
0367 Pa ga Meho iz grla povika:
0368 „O čuj, bane, jedan kopilane,
0369 Nit s’ uteko, nit Bejze odnio!
0370 Sad ću tvojom mrtvom govoriti.“
0371 Kad vidio Komorane bane,
0372 Da mu j’ konju Bejza doteščala,
0373 Ban ustavi velikog putalja,
0374 Uze Bejzu za bijelu ruku,
0375 Otišće je u zelenu travu,
0376 Pa podviknu iz grla junačkog:
0377 „O Turčine, beže Mehmedbeže!
0378 Kad me ne će zapasti divojka,
0379 Baš, Turčine, ne će ni tebeka.“
0380 Pa okrenu pušku u divojku:
0381 Puče puška, pusta mu ostala!
0382 A divojku puška pogodila,
0383 Pod tkanicu Bejzu udarila,
0384 Pritrže joj ibrišim-tkanicu,
0385 Prekova ju za crnu zemljicu.
0386 Ban putalju pade po perčinu,
0387 Ko kad mu se podiže na krila,
0388 A naskaka beže na doratu.
0389 Kad ugleda ranjenu divojku,
0390 Ne kće konja kod nje zastaviti,
0391 Ven pokraj nje protišće dorata,
0392 Doratu je pao po perčinu.
0393 Jagmi bane vodi i ćupriji,
0394 Ujagmio vodi na ćupriju.
0395 Na ćupriji Golub harambaša,
0396 Kod Goluba trijest šerežana,
0397 Što čuvaju vode i ćuprije:
0398 Ujagmiše bana na ćupriju,
0399 Dočekaše bega Mehmedbega,
0400 I na njega platum oboriše,
0401 Mehmedbega natrag povratiše.
0402 Beg povrati pomamna dorata,
0403 Pa ga goni uz polje zeleno
0404 Do divojke Bejze Varatkinje,
0405 Dok dotira do divojke doru,
0406 Mrtva Bejza u travi ležala.
0407 Beg kod Bejze odside dorata,
0408 A proliva suze niz obraze,
0409 A pogleda pod goru Bakonju:
0410 Al se jedan alaj pomolio,
0411 Pozna babu Jusuf-alajbega
0412 I za babom dvajest konjanika.
0413 Kad dopade Jusuf-alajbeže,
0414 Pa ugleda sina Mehmedbega,
0415 A ugleda Bejzu Varatkinju,
0416 Mehmedbegu sinu govorio:
0417 „Moj Mehmedbeg, moj rođeni sine!
0418 Zar je, sine, Bejza poginula?
0419 Kamo tebi Komorane bane?“
0420 „ „Roditelju, Jusuf-alajbeže!
0421 Ban uteče vodi na ćupriju,
0422 Mene, babo, vlasi povratiše.“ “
0423 Kad Jusufbeg riči razumio,
0424 Tu nosila Bejzi načiniše,
0425 Na nosila Bejzu podigoše,
0426 Vratiše se pod goru Bakonju;
0427 Al se tudi Turci iskupili,
0428 Pa šehite svoje pokopali,
0429 Ranjenikom sale pogradili.
0430 Otalen se Turci povratili,
0431 Mrtvu oni Bejzn ponesoše.
0432 Kad su sišli u polje kaniško
0433 Do sokola Ahmed-bajraktara,
0434 Tu su konje dobre razjahali,
0435 A Ahmedu kuću načinili
0436 I kod njega Bejzi Varatkinji.
0437 Više bajre turbe načinili,
0438 Oko njega bašču ogradili,
0439 A po bašči voće posadili,
0440 A u bašču vodu navratili,
0441 Oko vode klupe pogradili,
0442 Kraj turbeta džadu načinili:
0443 Ko je žedan, neka vode pije,
0444 Ko je gladan, neka voće jide,
0445 Ko je susto, neka otpočine,
0446 A spominje Ahmed-bajraktara
0447 I divojku Bejzu Varatkinju.
0448 Otalen su rasap učinili:
0449 Svak je svome domu okrenuo,
0450 A Jusufbeg svojim Mehmedbegom
0451 U Kanižu svojoj biloj kuli.



Izvor[uredi]

Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme. I/4. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga četvrta, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1899.