Pismo crnogorskom oficiru
| Pismo crnogorskom oficiru Pisac: Slavko Perošević |
Pismo crnogorskom oficiru
prisutnom na proslavi Oluje
Ja ti ovo pismo, pukovniče
Noćas pišem iz malog Šavnika
Da te pitam, zbog čega si išo
U skut, srpskog da ljubiš krvnika.
Zbog čega si, išo pukovniče
Đe je Srbin vječito leleko
Zbog čega si ponizio sebe
Gubalo te majčino mlijeko.
Mjesto počast da žrtvama odaš
Vječne snove što u grobu snuju
Ti s dušmanom, pravoslavnog roda
Vino piješ, i slaviš „OLUJU“.
Kano krilo, gladnog lešinara
Šahovnica nad tobom se vije
Lele majci, tvojoj moj Ivane
Bolje da te, ni rađala nije.
Dok rod srpski, na dan ovaj kleti
Nad humkama svoje đece plače
Ti na ponos, Srpske Sparte pljuješ
I pozdravljaš ustaške koljače.
Ni Sekula Drljević se nije
Vjeruj tako ponizno ponaša
Što je silnog Đurišića Pavla
Predo živa, u ruke ustaša.
Te godine Gradiška je Stara
Crnogorske đece, bila raka
Pa sam zbog tog, gledajuć te s njima
Vas dan dugi, od žalosti plaka.
Jasenovac ni pominjat neću
Klete jame i stratišta mnoga
Svu noć sebe, s nevjericom pitam
Kako s njima, slaviti si moga.
Na vratima srpskog grada Knina
Đe barjaci sad viore njini
Ti’, pukovnik crnogorske vojske
Pružaš ruku Antu Gotovini.
Ako ti je naređeno bilo
Što ne skinu, s ruku epolete
Da te kano ŽUGIĆ BOŽIDARA
Vječno slave, pisci i poete.
Da se Serdar Janko spuštit može
Crnoj zemlji, iz plavih visina
Kunem ti se u krst i u vjeru
Da se ne bi, nanosio čina.
Petar bi te Cetinjski prokleo
I za tebe, poslo perjanike
Da te pita, što si poletio
U skut srpske, da ljubiš krvnike.
Zar nijesi u dubini duše
Čuo vapaj, jauke i krike
I pod nožem ustaškim đe plaču
Srpska đeca, s Korduna i Like.
Vako radeć, nikad ući nećeš
U „Primjere čojstva i junaštva“
Nit će neko za tebe da kaže
„Da si rodit, imao se rašta“.
Jesi l’ imo koga da ti kaže
„Čist kroz mjesta prljava prolazi
I da na svjet, sve se oprat može
Samo crni ne mogu obrazi“.
(avgust 2018.)