O, gdje si, bože?
O, gdje si, bože?... Ja te svuda tražim;
Vjerujem u te i vjerom se snažim,
I kad mi dušu teški sumor svlada,
Ona te zove i tebi se nada,
I tebi, bože, glas molitve sprema
I njom te zove, ali tebe nema!...
O, gdje si, bože?... Na ovoj planeti
Kuda te vode tvoji puti sveti?
Jesi li tamo gdje plamovi gore,
U slavu tvoju gdje se psalmi hore;
Gdjeno ti tamjan i izmirnu pale
I tebe, boga, horovima hvale;
Gdje zvona slave čas tvoga postanja
I vječnu svjetlost tvojega sazdanja?
Il' tajno stupaš od ljudi do ljudi,
Pa smiren gledaš kako pravda sudi,
Kako se lome verige sa roblja
I život niče iz mrtvoga groblja,
Kako se slavi tvojega svemira
Podižu hrami osveštenog mira,
I kako smjerno čovječanstvo ovo
Ljubi i štuje tvoje sveto slovo?
O, gdje si, bože?... Milost mi podari,
Javi se meni i duh mi ozari!
Al' zaman pitam, tvoga glasa nema,
Tek pusti eho odgovor mi sprema...
Ti, bože, ovdje među nama nisi,
Carstva su tvoga nedogledni visi;
Grijehom, kom je crni pakô meta,
Progna te, bože, ta crna planeta...
Tu tebe nema, jer tu ljubav gone;
Tu tebe nema, jer sve u grijeh tone;
Tu tebe nema, jer tu cvile slabi,
A tiran kliče i tuđ hljebac grabi;
Tu drska volja fariseja crni'
Istine tvoje sveto slovo skvrni;
Tu lanci zveče, grmi anatema, -
Ne, tebe, bože tu na zemlji nema.