Osman-aga

Izvor: Викизворник
Osman-aga
Pisac: Đura Jakšić
pesma je napisana 1858. godine[1]; tekst se ovde navodi prema Živanović (1931)[2]


Osman-aga

Sa čardaka, sa meka dušeka,
Čučuk-Stana tihu ponoć čeka.
Na uzglavke naslonila glave,
Na ćilime svilene rukave,
Pa se, mlada, mislima predala.
Čudna mis'o — sva je zatreptala!
Plam obasu snega belo lice,
Gorka suza duge trepavice,
I opet se katkada osme'ne —
Tako isto i ružica vene!
Nekog čeka — Osman misli sebe;
Veljka čeka, a s Osmana zebe...

Pusta gora... Mirujedu vuci,
Ali besne po gori hajduci...

Osman pogled kroz prozore penje
Na planinu, u studeno stenje,
Pak je gleda, dugo, dugo gleda...
»Konja amo, robe!« — zapoveda.
— Kušlja kopa nogama obema,
Ponoć nema Osman-agu sprema.
»Ne, Osmane!« — mlad mu Alil veli,
»Kuda su te đauri zaneli?
Čučuk-Stana? Torlakinja puka,
I ta ljubi iz gore hajduka!
Poslušaj me, vernoga kardaša!« —
Osman ćuti, a noža se maša.

Timok juri kao strela laka,
Osman-aga munja iz oblaka...
Sa čardaka čarne oči gledu,
Kako sjajne zvezde trepećedu.
Šta videše?... Od šta Stana preza? —
Na alatu od čudnog viteza
Osmanovo ruvo i odelo,
Osmanove toke najsjajnije,
Osmanove — ali Osman nije!
Ona zebe... Osman je, zacelo!...
Prenu, laka, s visoka čardaka,
Da joj Timok hladna bude raka.
Već poskoči!... Sveta ne imade...
Al' na srce — Hajduk-Veljku pade!...

Gde kroz stenje hladan Timok pliva,
Osman-aga u krvi počiva.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Đura Jakšić, umro 1878, pre 146 godina.

Izvori[uredi]

  1. Živanović J. 1931. Hronološke beleške. U: Đura Jakšić. CELOKUPNA DELA, KNjIGA PRVA. Narodna prosveta: Beograd. str. 307.
  2. Živanović J. 1931. Đura Jakšić. CELOKUPNA DELA, KNjIGA PRVA. Narodna prosveta: Beograd. str. 41—42.