Opet dragoman djevojka

Izvor: Викизворник


Opet dragoman djevojka

0001 Sinoć biše na večeri Turci
0002 Kod Nikole, graovačka kneza,
0003 I Nikole doma ne bijaše,
0004 Već je bila Ikonija ljuba.
0005 Ne zna ljuba šta besede Turci,
0006 Poumi je Dragoman djevojka:
0007 ”Mila majko, ištu vode Turci!”
0008 Od Turaka nitko ne začuo,
0009 Razma jedan Muja dželebija,
0010 Pa besedi Muja dželebija:
0011 ”Ikonijo, Nikolina ljubo,
0012 Izvedi mi Dragoman-djevojku,
0013 Ništa mladoj učiniti neću?”
0014 Besedila Ikonija ljuba:
0015 ”Izvela bi Dragoman-djevojku,
0016 Al’ je ona mlada isprošena
0017 Za Jankova Sekulu nećaka,
0018 Pa ako mi tome ne vjeruješ,
0019 Na ruci joj do tri beležija,
0020 Tri beležja, tri prstena zlatna,
0021 I u njima tri kamena draga,
0022 Pram njima bi večerati moglo
0023 Trista djece mladi janjičara!”
0024 Al’ to Mujo ništa i ne sluša:
0025 ”Ikonijo, Nikolina ljubo,
0026 Izvedi mi Dragoman-djevojku,
0027 Ništa mladoj učiniti neću!”
0028 Izvede mu Dragoman-djevojku;
0029 On se maša dole u špagove,
0030 I izvadi tri dukata žuta
0031 I daruje Dragoman-djevojku.
0032 Kad to viđe Ikonija ljuba
0033 Da joj Turci oteše djevojku,
0034 Uzimaše sitnu knjigu malu,ž
0035 Ona piše sitnu knjigu malu
0036 Sitnu knjigu, sitan ferman mali,
0037 Pa je šalje Skuli nećaku:
0038 ”Da si brže, Sekula nećače,
0039 Turci tebi oteše djevojku!”
0040 Od naglosti u košulji tankoj,
0041 Od itosti gola konja jaši,
0042 Golu sablju u desnicu ruku,
0043 Pa se minu preko polja ravna
0044 Kano zv’jezda preko neba sjajna.
0045 Junak ode Nikolinu dvoru,
0046 Pa uzima Dragoman-djevojku,
0047 Te je meće na gola konjica,
0048 Tri puta je opasao pasom,
0049 A četvrti o dsablje kajasom,
0050 Pa je nosi paši gospodinu
0051 I dozivlje muju dželebiju:
0052 ”Dušo naša, Dragoman-djevojko,
0053 Kazuj, dušo, za koga ćeš poći –
0054 Il’ za mene, Sekulu nećaka,
0055 Iz’ za onog Muju dželebiju
0056 Il’za ovog pašu gospodina?
0057 Kod mene ćeš u svili šetati,
0058 Kod Muje ćeš u srebru šetati,
0059 Kod paše ćeš u suvome zlatu,
0060 Po dvoru mu po svili šetati,
0061 I po svili i po srebru b’jelom!”
0062 Prevari se Dragoma djevojka,
0063 Pa besedi trojici na gledu:
0064 ”Neću za te, Sekulu nećaka,
0065 Nit’ za onog dželebiju Muju,
0066 Već za ovog pašu gospodina!”
0067 Kad Sekula saslušao r’ječi,
0068 Trže sablju, odseče joj ruku,
0069 Te je daje paši gospodinu,
0070 Pa besedi paši gospodinu:
0071 ”Meni ruka, a tebi djevojka!”
0072 To se paši sramota učini,
0073 Pa on jaši bedeviju b’jesnu,
0074 Pa on igra polju na megdana,
0075 Pa udara bedevija b’jesna
0076 Na Skulu, Jankova nećaka.
0077 Zgodno ga je dočekao Sekula –
0078 Golom sabljom u desnici ruci,
0079 Pres’ječe mu i oči i glavu.
0080 Gledao ga ujko iz prikrajka,
0081 Pa je Janko sobom besedio:
0082 ”Gledaj moga Sekulu nećaka
0083 Kako Turke po turački s’ječe,
0084 Jošt da mu je ruka k’o u ujka,
0085 Presjek’o bi sedlo šimširovo,
0086 Presjek’o bi konja debeloga,
0087 Jošt bi malo zemlje zavatio,
0088 Tri aršina mermera kamena,
0089 A četiri rastovi dasaka!”



Izvor[uredi]

SANU II - Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Beograd 1974.