Oblačić Rade i Đerđelez Alija

Izvor: Викизворник


Oblačić Rade i Đerđelez Alija

0001 Vino pijudo tri pobratima
0002 U primorju di je dosta vina,
0003 Jedno beše Relja Bošnaninu,
0004 A drugi je Leka kapetane,
0005 Treće bješe Oblačiću Rade.
0006 Kad se pobre napojiše vina,
0007 O svačemu riječ besjediše,
0008 A najposle o turskoj Udbini.
0009 Onda reče Relja Bošnaninu:
0010 ”Sade nema boljega junaka,
0011 NI Turčina niti kaurina,
0012 Od Turčina Đerđelez-Alije.
0013 Mloge Turčin dobio mejdane,
0014 Ima, braćo, puni sto i dvades’ –
0015 Sad da dođe Đerđelez Alija,
0016 Mi bi sva tri na noge skočili
0017 I s nogu mu pomoć prifatili,
0018 I pod njime vitku bedeviju!”
0019 A besedi Oblačiću Rade:
0020 ”Braćo moja, do dva pobratima,
0021 Što hvalite po Krajini Turke,
0022 Ne hvalite vi srpske vojvode,
0023 To je nama zazor i sramota –
0024 Hvalite mi Đerđelez-Aliju,
0025 Da ga ’nakog u svijetu nema!
0026 A tako mi moje vjere tvrde,
0027 Nema mene neg’ petn’es godina,
0028 Dok navršim dvades’ i četiri,
0029 Zajsta ću ga pozvat’ na mejdana,
0030 Da ću znati da ću poginuti!”
0031 A kad čuše oba pobratima,
0032 Obadva se nasmijaše grotom,
0033 A to Radu dosta mučno bilo.
0034 Taman oni u riječi bjaju,
0035 Nešto im se dade pogledati,
0036 Pogledati poljem niz primorje –
0037 Dok se pramen magle zapodio,
0038 A iz magle junak iskočio!
0039 Potegoše srčali-durbina,
0040 Te gledaju konja i junaka,
0041 Poznavag¸poznat’ ne mogaju.
0042 Dok se junak bliže primaknuo –
0043 To bijaše Đerđelez Alija,
0044 Na kobili b’jeloj bedeviji,
0045 Kako dođe, božju pomoć viče!
0046 Skoči Relja i skočio Leka,
0047 Obadva mu na noge skočiše
0048 I stojeći pomoć privatiše,
0049 A pod njime vitku bedeviju.
0050 Sedi Rade, ni jabera nema,
0051 A gleda ga Đerđelez Alija,
0052 Pa srdito Radu govoraše:
0053 ”Kurve sine, Oblačiću Rade,
0054 Ti ne vidiš tvoje pobratime
0055 Đe su bolje od tebe junaci,
0056 Pa su oba na noge skočili
0057 I s nogu mi pomoć privatili,
0058 A ti sjediš, ni abera nemaš!
0059 Moli Boga, Oblačiću Rade,
0060 Đe ne mogu sablju krvaviti
0061 Ni desnicu ruku poganiti,
0062 Sad bi tebe pogubio glavu!”
0063 A Rade mu Oblačiću kaže:
0064 ”Aj, Turčine, ne jedi pogani,
0065 Ovo Srbin od srpska kolena,
0066 Ne boji se smrada ni Turaka!”
0067 Kad to začu Đerđelez Alija,
0068 Trže sablju da odseče glavu,
0069 Al’ se Rade poseć’ ne davaše,
0070 No mu sablja iz sagrije sinu,
0071 Stade cika naglije sabalja.
0072 Kako britke sablje salomiše,
0073 Pa okrnke u travu turiše,
0074 Za bela se grla ufatiše,
0075 Pa se nose po zelenoj travi,
0076 Dok junake pjena popanula.
0077 Vide Rade da će poginuti,
0078 Pa je Rade riječ besedio:
0079 ”Pobratimi, crn vam obraz bio,
0080 Pomozite mene je Tručinu,
0081 Vidite li da sam poginuo!”
0082 A vele mu oba pobratima:
0083 ”Đe dvojica bila na jednoga,
0084 Tu ne bilo majci ni jednoga!”
0085 Kad to čuo Oblačiću Rade,
0086 Često tura oči pod oblake,
0087 Pa on grlom bijelijem viče
0088 Pa imenu krstašinu orla:
0089 ”Đe si, orle, nide te ne bilo,
0090 Jesi li se meni zatekao,
0091 Gdi god mene do nevolje dođe,
0092 Da šeš mene biti u nevolji –
0093 Danas mi je velika nevolja,
0094 Dosadi mi Đerđelez Alija!”
0095 A kad Turčin sasluša riječi,
0096 Pod Turčinom noge zadrktaše –
0097 Pritište ga Oblačiću Rade,
0098 Sve ga vuče po zelenoj travi,
0099 Doke nađe okrnak od sablje,
0100 S komadom mu posiječe glavu.
0101 Koliko se Rade rasrdio,
0102 Od muke ga beše rasporio:
0103 U Turčinu tri srca junačka,
0104 Troje kosti jedne po drugijem,
0105 Jedno srce tek se razigralo,
0106 A drugo se jako umorilo,
0107 A na trećem ljuta guja spava.
0108 Uze Rade vitku bedeviju
0109 I skide mu svijetlo oružje.
0110 Oće Rade, srpska vojevoda,
0111 Njemu dika i za ’vo mu hvala!



Izvor[uredi]

SANU II - Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Beograd 1974.